Malo tko od 50 milijuna ljudi u 90 država svijeta koji su – uživo i preko televizije – pratili tradicionalni Novogodišnji koncert iz Beča zna da je prvi put izveden 1939., i to kao svojevrsni nacistički Band Aid. Bečki su filharmoničari te godine muziciranjem sudjelovali u Zimskoj pomoći – akciji Nacionalsocijalističke stranke kojom su prikupljao novac za ogrjev za siromašne. Patronat nacista, kao i podatak da je polovica tadašnjih članova Filharmonije bila u nacističkoj stranci, neugodna je strana Novogodišnjeg koncerta koja se ne spominje, pa i kada su njime ravnali dirigenti židovskog porijekla.
Koncert koji je danas mamac za političke i društvene elite, ne samo austrijske, iznikao je iz ideje s početka 20-ih godina prošlog stoljeća o koncertu s popularnim djelima – polkama i valcerima – koji bi dizali moral diljem cijelog Trećeg Reicha. Kad je 1939. – tada na Silvestrovo – održan prvi koncert, repertoar je bio tipično bečki: valceri oca i sina Straussa, koji i danas čine dio programa.
Straussovi su podrijetlom bili Židovi, no nacisti su predočili dokument o krštenju pradjeda Johanna Straussa u bečkoj katedrali. Iako su Beč i Berlin istovremeno organizirali silvestarske koncerte, primat je ipak tih godina imao berlinski koncert – favorizirao ga je i ministar propagande Joseph Goebbels. Marginalizaciji Beča unutar Trećeg Reicha doskočio je nacistički moćnik Baldur von Schirach predloživši da se koncert 1941. održi na Novu godinu. Nakon rata, muziciranje se nastavilo bez spomena nezgodnog dijela povijesti. Iznimka je bila kad su Filharmoničari pozdravili nacističkog vođu Baldura von Schiracha, koji je deportirao desetke tisuća Židova, nakon što je ovaj, odsluživši 20 godina, pušten iz zatvora.
Izvor: Večernji list
