Koncert koji je danas mamac za političke i društvene elite, ne samo austrijske, iznikao je iz ideje s početka 20-ih godina prošlog stoljeća o koncertu s popularnim djelima – polkama i valcerima – koji bi dizali moral diljem cijelog Trećeg Reicha. Kad je 1939. – tada na Silvestrovo – održan prvi koncert, repertoar je bio tipično bečki: valceri oca i sina Straussa, koji i danas čine dio programa.
Straussovi su podrijetlom bili Židovi, no nacisti su predočili dokument o krštenju pradjeda Johanna Straussa u bečkoj katedrali. Iako su Beč i Berlin istovremeno organizirali silvestarske koncerte, primat je ipak tih godina imao berlinski koncert – favorizirao ga je i ministar propagande Joseph Goebbels. Marginalizaciji Beča unutar Trećeg Reicha doskočio je nacistički moćnik Baldur von Schirach predloživši da se koncert 1941. održi na Novu godinu. Nakon rata, muziciranje se nastavilo bez spomena nezgodnog dijela povijesti. Iznimka je bila kad su Filharmoničari pozdravili nacističkog vođu Baldura von Schiracha, koji je deportirao desetke tisuća Židova, nakon što je ovaj, odsluživši 20 godina, pušten iz zatvora.
Izvor: Večernji list