ANARHIJA ILI DEMOKRACIJA
U ovoj predsjedničkoj kampanji saznali smo ama baš sve što možda i nismo željeli saznati o predsjedničkim kandidatima i njihovim karakterima. Ovdje ne mislim na podmetanja, insinuacije i prljave udarce kojih je bilo na sve strane iz suprotstavljenih izbornih stožera, već na njihovo ponašanje na sučeljavanjima i intervjuima. Zadnje je većina nas odgledala jučer navečer, danas je bilo još jedno na radiju. Važno je izdvojiti nekoliko činjenica: neizlazak na izbore i svi oni koji ga zagovaraju iz opravdanog razočarenja dosadašnjim nizom predsjednika čije predsjednikovanje smo imali prilike doživjeti na svojoj koži (izuzev prvog predsjednika Tuđmana koji je uvijek bio sam sebi dosljedan) – čin je koji nas vodi u bezvlađe, kaos i anarhiju. I to je stanje koje nam demokracija dopušta izabrati, ali nadam se da to nije put kojim želimo ići.
Kada jedan od gubitnika prvog kruga, Sinčić i njegova stanka Živi zid, i dalje tjera „mak na konac“ i želi svojim biračima i dalje prodati građanski neposluh i biračku apstinenciju pod krinkom lažne slobode, a u pravom smislu biračke mutavosti i političke nezrelosti, potrebno je reći da je takav nakaradni otpor znak podmuklosti i karakterne slabosti ovog zamjenskog vođe i njegove klike, potrebno je reći da ovršenici i blokirani nisu ničiji „živi zid“ i ničije topovsko meso, a najmanje onih koji se predstavljaju kao spasitelji, onih koji se naslađuju na posljednjim večerama prije deložacije od doma do doma, ne iskusivši teret ovrhe i ne dijeleći s nama ostalima egzistencijalne muke kroz koje većina nas svakodnevno prolazi, onima koji samostalno ne voze vlastita vozila, već posuđuju tuđa, bila ona ovršeni jaguari ili policijske marice u koje ih se poput lijenih vucibatina mora unositi. Ako ste bili za takve, taj izbor vam je omogućila upravo demokracija – i to treba uvijek imati na umu. Sada imate priliku u drugom krugu ponovno pokazati svoj izbor, kao na popravnom ispitu.
Ako ste bili za elokventnog, iskrenog, domoljubnog i uspješnog doktora svoje struke koji je uvijek prvi pružao ruku ostalim kandidatima nakon svakog sučeljavanja i otpočetka stavio boljitak svoje zemlje u prvi plan, a sebe u zadnji, realno naznačivši da u slučaju nedovoljno brojne podrške treba dati glas onome/onoj koja će zaista zastupati interese ove države na pravi način, kao hrvatske, a ne nečije druge, tada nećete imati dvojbe za koga glasovati.
Ako ste pak još uvijek neodlučni, iznosim svoja opažanja sa zadnjeg sučeljavanja Kolinde Grabar Kitarović i Ive Josipovića. On je potrošio svu svoju energiju na napade, ona ih je znala spremno dočekati i odgovoriti na njih. On je utonuo u svoje sivilo i bljedilo i svakom gledatelju morao pasti u očima srozavši se na karikaturu samoga sebe, suho izgovarajući zvučne konsonante hrvatskog jezika učinivši ih gotovo nečujnima, a čaša vode bila mu je očito potrebnija nego ikad. Nikoga ne može uvjeriti u svoj NOVI put, jer smo svi svjedočili njegovom putu zadnjih 5 godina, a takvi debili nismo da bi mogli vjerovati da su nam nešto dobro donijele. „Barbika bez tona“, ga je ostavila bez teksta i uvjerljivosti jer je sama bila vrlo elokventna, zvonka, nasmijana i odlučna u svakom odgovoru. Barbika (kako ju je upravo on nazvao još prije početka predsjedničke kampanje) ga je u svakom smislu ostavila iza sebe, pa i u onom vizualnom – a to zaista nije bilo teško. Kako se moglo dogoditi da čovjek ukorijenjen u socijalističkom svjetonazoru kao Josipović jednu sposobnu ženu naziva – Barbikom?! Naglašavam naročito „socijalističkom“, jer sam i ja odrasla u tom svijetu i jer sam svjedočila ravnopravnosti žena i muškaraca u tom društvenom uređenju, pa mi nije jasno kako je profesor (i umjetnik još k tome!) mogao čak i u tom pogledu toliko zakazati. Moj glavni utisak je da je Josipović mastodont zaostao iz prošlih vremena jednoumlja, stranačke podobnosti i poslušnosti koji je zalutao na ovim izborima u moderna vremena u kojima se apsolutno ne snalazi. Nalikuje na zahrđali, posivjeli tenk kojeg SDP uporno pokušava pokrenuti, ali to više nije moguće.
Moram istaknuti pitanje u kojem su oba kandidata pomalo zakazala, a radilo se o javnom iznošenju primanja Glogoškog od strane „njegovog“ ministra F. Matića. Budući da je Kolinda odgovarala druga, ustvari je replicirala, no Josipović je iznio sav svoj ružni otrov na vidjelo. U civiliziranom, zapadnom i kapitalističkom svijetu (čiji smo dio) je apsolutno nedozvoljeno iznositi tuđa primanja javno, čak je i krajnje nepristojno zapitati za njih za kavanskim stolom, a kamoli pisati ih po ploči pred televizijskim kamerama. Druga je stvar ako je dotični pod optužbom ili sumnjom krađe ili pronevjere. Iznositi primanja invalida u kolicima, branitelja Domovinskog rata je za svaku javnu osudu, ostavku i trenutno razrješenje s dužnosti dotičnog ministra, moralno potpuno nedopustivo. Onaj tko ne zna zbog čega i kakvog stanja branitelji mjesecima prosvjeduju, kao što ne zna Josipović – taj to nikada neće ni htjeti znati, taj je namjerno slijep i nikakva operacija kapka ili vida mu neće pomoći. Novci i naknade su na zadnjem mjestu njihovih zahtjeva, dostojanstvo i održanje temelja na kojima počiva Hrvatska i čiji su oni živući dokaz – na prvom.
Na pitanje u kojem slučaju predsjednik treba odstupiti s dužnosti, oboje su dali svoj odgovor, a Kolinda nije napala Ivu, kao što bih ja sigurno učinila. Moj odgovor bio bi i jest: ako se u 6 mjeseci, a najviše do godine dana ne pokaže uspješnost njegova predsjednikovanja, predsjednik treba predati palicu dalje. Naime, od početka kampanje, pa sve do kraja osvojenog mandata, predsjednik/ca je pod budnim okom javnosti, niti jedan savjetnik ne može obmanuti ili krivo savjetovati takvu osobu, ako on/a izabere ponašati se kao fikus i to će doći na naplatu. Za kraj, nikada hrvatski narod nije bio toliko podijeljen, obezglavljen i namjerno krivo vođen kao u zadnjih 5 godina. Vjerovati da će ista osoba ujedinjavati ono što je podijelila, iluzorno je. Da takav kandidat izabere upravo riječ ujedinjavanje i pomirdba kao glavnu krilaticu svojoj predizbornoj kampanji za mene je uvreda mojoj inteligenciji, a sasvim sigurno je pljuska u lice biračkom tijelu. Budite dostojanstveni, ne šamarajte natrag nego birajte – demokratski sustav za kojeg su se i branitelji između ostalog borili, pruža vam tu mogućnost!
Ingrid Runtić
