Ipak ova deložacija ima veze sa nečim puno važnijim. Živi zid više nije efikasan u svezi deložacija. Ustvari, to nikada nije ni bio. O tome smo pisali. Deložacija u Maksimiru nije prošla dobro, baš kao i ova zadnja. Živi zid nije uspio obraniti deložirane. Iako je dobio na izborima 300 000 glasova, a po medijima se vrti priča o 5000 novih članova, Živi zid je skupio svega 40 aktivista za deložaciju. Što to znači? Živi zid nije u stvarnosti jak, on postoji samo virtualno. Na facebooku Živi zid ima dobro organiziranu vojsku simpatizera, koja vas na vašu kritiku njihove politike odmah i uigrano stigmatizira ; da ste špijun banaka, hanžekovićev čovjek, čovjek HDZ-e, josipovićev čovjek, naziva svim prostačkim imenima, ali u stvarnosti to nije tako. Lakše je na računalu pisati objede, nego se suprostaviti policiji. Zašto je tako? Jer rukovodstvo ne zna stvoriti strategiju. Zanimljiva je činjenica da na terenu ne mogu skupiti 40 osoba za deložaciju, ali su na izborima imali dobro ukomponiranu medijsku igru i organiziran stožer. Nije li to čudno? Ne znaju se organizirati za deložaciju, ali znaju organizirati stožer i medije za izbore? Očito oni koji toliko dugo trube da su drugi nečiji špijuni, imaju jaku podršku onoga tko ima dobro organiziranu mašineriju, a Živi zid je tu istu mašineriju iskoristio na izborima. Prije izbora su se često jadali da nemaju medijsku podršku, a vidjeli smo u slučaju deložacije na Cvjetnom trgu, da su njih mediji pitali za mišljenje, iako uopće nisu sudjelovali u deložaciji. U kampanji su imali ogroman prostor. I kad saberete koliko su loše organizirani u deložacijama, jasno je da im je stvarni cilj politika, a u tome imaju pomoć moćnih ove zemlje, jer sami nikada u tome ne bi uspjeli, što se vidi u sve većim neuspjesima prilikom deložacija. Mediji njihove neuspjehe prikazuju kao uspjehe. To se ne radi bez političke trgovine. Uskoro će ta trgovina izaći na vidjelo.
U čemu je Pernar pogriješio do sad? U svemu. Kada se nametnuo kao organizator prvih prosvjeda protiv Jadranke Kosor nije išao do kraja. Zašto? To nije niti bio cilj. Poslije smo često razgovarali i čudila me njegova inertnost. Tada sam rekao da je Živi zid jedina prava snaga i da se stranka tako treba zvati. On je nazvao stranku slično SDP-i, Savez za promjene. Tada sam rekao da će njegova karizma nestati ako nastavi istim stilom. Jasno mi je tada bilo da će policija shvatiti metodologiju njihova rada i s vremenom biti u svakom potezu ispred njih. On tada nije shvaćao takve stavove, danas znam da i nije bio cilj unapređenje Živog zida. On je kočnica.
S vremenom je postao igračka SDP-HDZ ekipe. Članstvo ga fanatično brani, ali istina je drugačija. Sve o čemu smo razgovarali tada, on je primijenio tek danas. Kasni dvije godine. S razlogom. Tada bi bio preopasan za vlast, danas je pročitana knjiga. Ista priča kao i s laburistima. Od preopasnih do nebitnih. U politici treba znati prepoznati trenutak. Predviđam da će na parlamentarnim izborima Živi zid dobiti određen broj glasova, baš zbog medijske slave. Ali isluženi kadrovi u pozadini, svakakvi spasioci, mesije, mučenici iz tih redova, na svjetlu dana uništiti će pokret do kraaj. U tom pokretu ima toliko šizofrenije u govoru, da su mnogima dojadili. “Mučenici i pravednici” iz takvih redova ne mogu se mjeriti s Gotovcem, Veselicom, Bušićem. Sve su to bleferi i nekavi udbaški sinovci ubačeni da pojedu Pernara. Njegov fanatizam, socijalistička ekonomska logika može proći samo u Andersonovim bajkama. Ostali kadrovi nemaju karizmu. Sinčić mi se prije dvije godine činio zreliji no danas… Danas je on pucanj u prazno, jedino njegova sličnost sa velečasnim Sudcem je zanimljiva, ali ostalo on nema. On nije vođa. Iskreno njegove zamjene u Živom zidu bile bi još gore. Kada tome pridodamo neke misionare pridošle uz izbore, sve je teže naći nekog uvjerljivog. Da je Pernar revolucionar kakvim se prikazuje, već bi odavno, prije dvije godine odigrao svoju veliku igru. On je još jedan virtualni vođa, više za one performanse ili ti po narodski za glupiranje, nego za krucijalne promjene u društvu.
Sinčić je izgubio na ovim predsjedničkim izborima, kao što je Živi zid izgubio svaku deložaciju do sada. Oni samo nisu u stanju priznati poraz, što jako podsjeća na ponašanje razmaženog djeteta. “Dopišite moje ime i zaokružite ga!” – traži on i dalje, mada je odavno ispao iz igre. Tvrdoglavo, neodgojeno, razmaženo dijete koje se ne zna držati pravila igre u politici. Što se ostaloga tiče, Živi zid je svojim djelovanjem ukazao tek na jedan problem u zakonu, što je s ostalima?
i.b.d.
hop-portal.com