SDP se toliko zaigrao u „forsiranju reke“ da će biti teško usporiti i obuzdati taj napadačko- jugoslavensko-afirmativni i agresivni kurs kojim su uplovili u vode predsjedničke kampanje. Tim više mi je drago da je Kolinda Grabar-Kitarović u svom pobjedničkom govoru zauzela dostojanstven ton u kojem odista poziva sve Hrvate i Hrvatice i sve građane ove zemlje na zajedništvo. Ovoga puta to nije lažno zajedništvo naše lažne političke ljevice, već zajedništvo hrvatskih interesa. Mnogima smeta slavlje i radost prosvjednika branitelja u Savskoj 66, no nikoga to ne začuđuje. Onima koje to smeta, smeta i sve ostalo, uključujući i hrvatske interese, tako da se ti i takvi zaista ne mogu ubrojiti u domoljube ove zemlje, bez obzira na njihovu nacionalnost.
Drago mi je i da je narod shvatio da ništa od onoga o čemu su se izjasnili kandidati Grabar-Kitarović i Kujundžić nije „sekundarno pitanje“, već naprotiv, esencijalno. Već sada se osjeća da nam je zemlja bila toliko zatrovana nevjerojatnim lažima, da se iskreno čudim kako smo to i preživjeli toliko dugo. Premijer koji neprekidno prijeteći i snishodljivo sikće i naziva vlastiti narod glupim, njegova gospođa koja nam savjetuje da ublažimo siromaštvo rezanjem tanjih šnita crnog kruha, ministra branitelja koji svoje branitelje, ratne invalide proziva za mjesečna primanja i medicinska pomagala, sukobljujući se direktno sa svakim načelom uljuđenog i moralnog svjetonazora, predsjednik koji čini sve protiv svoje zemlje a za region i ustrtaren pohodi svoje prosvjedujuće branitelje, dopuštajući neviđenu sramotu za svoju zemlju u kojoj njezini branitelji koji su ju stvorili mjesecima prosvjeduju, relativiziranje zasluga pobjedničkih snaga vlastite zemlje u Domovinskom ratu, izručenje vlastitih pobjedničkih heroja i generala Haškom sudu, cmizdravo-ulizivačko ponašanje političke vrhuške prilikom dočeka njihovog povratka nakon oslobađajuće presude na zagrebačkom Plesu, minoriziranje pravih kriminalaca i krvnika rata, potpuni izostanak pravde (i „nove pravednosti“) u nebrojenim slučajevima žrtava rata i civilnih tragedija, žaljenje za tamnicom naroda Jugoslavijom, maltretiranje Vukovaraca sa ćirilicom, negativna selekcija i partijska podobnost u svim strukama i staležima, primanje strahotno visokih, ničim zasluženih plaća za političke i ministarske funkcije u zemlji koja njihovom krivnjom i rasprodajom propada u trajnoj financijskoj krizi – svom tom užasu koji se ne može ničim opravdati osim iskonskom mržnjom prema svemu hrvatskom, počeo je dolaziti kraj… U ovom nabrajanju mnogo toga je izostavljeno, oprostit ćete mi jer da bi se preživjelo zdravog razuma, puno se toga moralo i potisnuti.
Dolaze neka zdravija vremena, vremena u kojima će se tek stvoriti uvjeti za stvaranje prave desnice i ljevice. Jer tek kada su i jednima i drugima na umu prvenstveno hrvatski interesi, politika koju zajedno moraju voditi biti će onakva kakvom se ja više neću trebati baviti. Do tada vas sve pozivam da budnim okom pratite događaje u vašoj domovini, jer vaša država i vaša republika je vaša stvar, ne tuđa! Res publica – javna stvar!
Od srca čestitam prvoj predsjednici Hrvatske, Kolindi Grabar-Kitarović – ženi od koje puno toga dobroga očekujem!
Ingrid Runtić
