Tri gosta i dvije gošće Mislava Togonala progovorili su uljudnim i za većinu iznurenih dužnika u koje se na ovaj ili onaj način ubraja povremeno ili stalno SVAKI naš punoljetni građanin zajedno s podmlatkom i starijim članovima svoje bliže ili šire obitelji. Pogledajmo kakva rješenja i olakšice nam nude:
Predstavnik tri teleoperatera Nikola Klisović (kao i ministrica socijalne politike Milanka Opačić) svrstava svoje dužnike u A i B kategoriju, one kojima će se otpisati dug u cijelosti i one kojima će se dug zamrznuti na godinu dana. Omjer takvih, ako uzmemo u obzir da se radi o evidentiranih 320.000 ljudi pod blokadom jest 1:5,2. Isti omjer pojavljuje se i kod ministrice. Skupina A su oni koji praktički više ne žive nego vegetiraju ne pokazujući više previše znakova života nakon punih 6 godina krize. To je stanovništvo koje se okamenilo (ako ne i odumrlo) i pretvorilo se valjda u kaktuse ili deve, jer im je između ostaloga ovrha sjela i na korištenje – vode. Primaju socijalnu pomoć i uvjerilo ih se da su društvu sasvim na teret, te u potaji odavno priželjkuju smrt. U B kategoriju dužnika spadaju oni u kojima nada još nije sasvim zamrla pa tu i tamo pokazuju znakove života. Sudionici razgovora slažu se u tome da osnovne potrebe A i B kategorije ustvari ne uključuju naknade za teleoperatere, dakle ustvari nemaju potrebu koristiti Internet ili bilo kakav digitalni oblik informacije i komunikacije. Klisović ističe da bi bilo sasvim nekorektno i pedagoški sasvim loše oprostiti dugove svima, jer bi se time oštetili oni koji redovno plaćaju (pretpostavljam da misli na saborske zastupnike, ministre i njima pridružene u državnim službama) i jer bi to bilo krajnje nekorektno prema teleoperaterima koji se svakog dana znoje da nam osiguraju zrak, elektricitet, satelite i skupu kramu iz Kine koju otplaćujemo u ratama na 24 mjeseca uz obvezujući ugovor na te u krizi beskrajno duge dvije godine.
Pomoćnica ministra pravosuđa Renata Duka izjavila je da se građane ne izbacuje na ulicu, nego im se nudi plaćanje najma u njihovoj oduzetoj nekretnini u trajanju od jedne godine, te zaključila da se izbacivanje ipak vrši „humano“. Ističe da svi jedva čekamo na zakon o osobnom stečaju jer će nas zakonodavac i utrenirani stečajni upravitelj naučiti kako trebamo voditi svoje financije, budući da smo valjda debilni narod koji to od stoljeća sedmog još nije uspio savladati.
Direktor udruge banaka Zoran Bohaček širio je umirujuću vibru o iznenadnom porastu tečaja švicarskog franka od 15% te izjavio da se ne treba uzrujavati nego pričekati kraj mjeseca. Kao predstavnika banaka njega ništa ne može izbaciti iz takta, pa ni presude protiv 7 banaka koje treba samo protumačiti i pročitati na pravi način i odahnuti. Po njegovom mišljenju odahnut će banke, a izdahnut ovršeni. Ti ionako nisu znali sa svojim financijama, prešutno se slažu dvije dame u studiju.
Što reći o ministrici socijale Milanki Opačić? Oku ugodna za vidjeti, fino i skupo odjevena kao i uvijek, pomalo natečenih podočnjaka (ne vjerujem da je to od plača nad svojim štićenicima, već od nekih drugih briga ili razbibriga) i umjereno zabrinuta, onako decentno, kako se to sedmoj godini krize i pristoji. Vidi se da danonoćno razmišlja o tome kako skupinu B što prije pretvoriti u skupinu A, pa zaključujem da je to možda ipak pravi razlog bujanju njenih podočnjaka.
Jedini koji je tu i tamo iskakao suvislošću je bio predsjednik odbora za financije HDZ-a Tomislav Ćorić koji je ipak ukazao na to da se ne radi samo o 60.000 potrebitih osnovnih sredstava za život, već o 320.000 blokiranih i 1,2 milijuna građana na rubu siromaštva. Potom je utonuo u uljudno slaganje s nazočnim gostima, a naročito s g. Bohačekom o nekim nerazumljivim brojkama i postocima, izrazima i frazama koje mi, debilni narod koji nije u stanju rukovati niti vlastitim financijama u kućanstvu – naravno nismo u stanju pratiti. Činjenica je međutim, da nismo retardirani i da smo u stanju apstrahirati izgovoreno i razumjeti pravu poruku banaka i vlasti, a ona glasi: narode, loše vam se piše!
Ingrid Runtić