Hrvatska je premrežena srpskim špijunima, koji i danas utječu na naše živote. Abolicija srpskih terorirista za vrijeme vlasti prvog predsjednika Franje Tuđmana omogučila je zapravo stvaranje jedne jake mreže srpskih obavještajnih organizacija u Hrvatskoj. U prvoj fazi stvorena je jaka mreža na terenu, a u drugoj kontrola političkog i medijskog prostora. Nukleus svih mreža je Banovina. Iz nje potječu svi bitni vojni i obavještajni zapovjednici srpskih armija. I danas je taj teren najopasniji za Hrvatsku. Vrlo meka granica sa BiH je izvor kriminala, a to omogućava lako prebacivanje srpskih špijuna i njihovo raspoređivanje na ovom području. Srpske obavještajne zajednice su posijale na tom terenu puno tzv. spavača pod lažnim imenom koji čekaju svoj zadatak u Hrvatskoj. Neki od njih su toliko drski da su čak infiltrirani u vlast.
Pero Miličević, nekadašnji član jedinica SAO Krajine, danas je ugledni član SDP-e i vijećnik u Vrginmostu. Što je najkomičnije, taj bivši terorist je i predsjednik antifašista ovog kraja. To je priskrbio svojom neprijateljskom djelatnošću protiv naše države. SDP-a preko premijera i predsjednika širi svoju “pravednost” podržavajući teroriste.
Ipak, tu nije kraj priče o ovom bivšem teroristu, komandiru čete brnjavačkog bataljuna, poručniku vojske SAO Krajine. Miličević se kao bivši terorista angažirao oko postavljanja partizanskih spomenika u oslobođenoj Hrvatskoj na prostoru Banovine, tlači ovu državu u svezi istih spomenika i prodaje komunističku logiku te se spominje na suđenju u Beogradu ubojicama pet žena i jednog starca u Banskom Kovačevcu. Jedna jedinica četnika je pobila 6 starijih osoba i bacila iste u bunar u tome selu. Kada su tadašnje vlasti SAO Krajine htjele ispitati slučaj, preko milicije SAO Krajine, baš Petar Miličević je spriječio tu istragu na tri dana pucajući na milicajce.
Doslovno je puškom spriječio policajce da naprave očevid dok se ne uklone tragovi zločina. Bacanjem ručne bombe u bunar htio je ukloniti tragove nasilja nad nedužnim, ubijenim starcima.
Na Specijalnom sudu za ratne zločine u Beogradu , ubojice starijih osoba iz Banskog Kovačevca su osuđene na 20 godina, a sam ubojica Pane Bulat 17.6.2009. godine (Vranešević Rade, isto osuđen za taj zločin) opisao je ometanje istrage od strane poručnika Miličevića u Banskim Kovačevcima. Miličević je po iskazu Bulata ometao milicajce SAO Krajine, koji su bili spriječeni u obavljanju očevida. Bulat je jasno u svom iskazu optužio Petra Milićevića za opstrukciju. Danas taj isti Miličević mirno šeta po Vrginmostu i glumi uglednog građanina i člana SDP-e.
Ipak, tu nije kraj priče o ovom bivšem teroristu, komandiru čete brnjavačkog bataljuna, poručniku vojske SAO Krajine. Miličević se kao bivši terorista angažirao oko postavljanja partizanskih spomenika u oslobođenoj Hrvatskoj na prostoru Banovine, tlači ovu državu u svezi istih spomenika i prodaje komunističku logiku te se spominje na suđenju u Beogradu ubojicama pet žena i jednog starca u Banskom Kovačevcu. Jedna jedinica četnika je pobila 6 starijih osoba i bacila iste u bunar u tome selu. Kada su tadašnje vlasti SAO Krajine htjele ispitati slučaj, preko milicije SAO Krajine, baš Petar Miličević je spriječio tu istragu na tri dana pucajući na milicajce.
Doslovno je puškom spriječio policajce da naprave očevid dok se ne uklone tragovi zločina. Bacanjem ručne bombe u bunar htio je ukloniti tragove nasilja nad nedužnim, ubijenim starcima.
Na Specijalnom sudu za ratne zločine u Beogradu , ubojice starijih osoba iz Banskog Kovačevca su osuđene na 20 godina, a sam ubojica Pane Bulat 17.6.2009. godine (Vranešević Rade, isto osuđen za taj zločin) opisao je ometanje istrage od strane poručnika Miličevića u Banskim Kovačevcima. Miličević je po iskazu Bulata ometao milicajce SAO Krajine, koji su bili spriječeni u obavljanju očevida. Bulat je jasno u svom iskazu optužio Petra Milićevića za opstrukciju. Danas taj isti Miličević mirno šeta po Vrginmostu i glumi uglednog građanina i člana SDP-e.
Oficir za obavještajne poslove 2. bataljuna 19 brigade, Stanko Čića , sudionik ubojstva Ivana i Mare Bricet iz sela Crna draga, isto je na Banovini slobodan čovjek, inače vezan na Ćedu Višnjić, nedavno otkrivenog u špijunaži.
Dva ratna zločinca iz redova tzv. vojske Jugoslavije, a u biti srpske genocidne vojske, su sa Banovine: Mile Mrkšić i Mile Novaković. Mile Mrkšić je zapovijedao grupom „Jug“ u napadu na Vukovar, a kasnije je prebačen na Banovinu, sa čijeg terena je protjerao gotovo sve Hrvate, dok je one neodlučne poubijao na kućnom pragu uz pomoć svojih jedinica.
Provjerom njegova osobnog vojnog kartona jasno se vidi kako vojska Jugoslavije nikada nije bila vojska te zemlje, već Srbije i srpskih interesa. U vojnim kartonima JNA-e, a poslije vojske Jugoslavije, jasno se vidi na koje dužnosti se stavlja jedan i drugi u tzv. SAO Krajini. Tako u dosjeu Novaković jasno piše, kako je isti raspoređen 12.12 1991. godine TO SAO Krajine, 3.4. 1992 godine raspoređuje se kao zastupnik u MUP vlade RSK. U tom dokumentu vidljiva je poveznica vojnih struktura JNA-e i velikosrpske politike. Zapravo je sva strategija i operativa velikosrpske politke rađena u JNA-a. Već sam ranije pisao i o genocidnoj politici JNA-e, koja je uvijek imala 2 voda profesionalnih koljača za sprovođenje genocida nad nesprpskim stanovništvom u ratu. Kod nas su najpoznatiji takvi pokolji u Škabrnji i u opisanim ubojstvima 150 Hrvata na Banovini. JNA-a kao terorističku vojsku opisali smo u slučaju Banskih dvora, gdje je 10. odred diverzanata podmetnuo eksploziv, namijenjen likvidaciji Franje Tuđmana. Kada saberemo sva ta djelovanja JNA-e dolazimo do zaključka da se radi o vrlo moćnom stroju za terorizam i likvidacije, koji i danas djeluje u našoj zemlji, kao i u susjednima.
Preko svjedočenja člana 10. diverzanstskog odjela, Slovenca Franca Kosa dobili smo listu članova 10. diverzantskog odjela, aktera događanja eksplozije u Banskim dvorima, tržnice u Sarajevu, tuzlanske kapije, Srebrenice, Kosova i mnogih drugih mjesta. Franc Kos je dao svoju pisanu izjavu u svezi svih događanja tog diverzanstskog voda u KPD Foča, gdje je bio na odsluženju kazne, a mi smo u posjedu te iste izjave. Osim već opisanih akcija u prethodnom tekstu, slučaja raketiranja Banskih dvora, gdje smo dokazali da je preko 10. diverzanstskog odreda zapravo ubačena bomba za likividaciju Tuđmana, pratili smo djelovanje 10. diverzantskog odreda i nakon ratova u bivšoj državi. Diverzanti tog odreda se povezuju sa mnogim ubojstvima u Srbiji, BiH i Njemačkoj. Osim ubojstava ovi plaćenici se povezuju sa masom uništenih kuća i imovine na području BiH-e. Godine 1997. dolaze u Zagreb i povezuju se sa mnogim nerazjašnjenim ubojstvima toga doba.
Poslodavac je i dalje ratni zapovjednik Čedo Knežević, načelnik 410 obavještajne uprave VRS., rođen na Banovini, u Dvoru i njegov kompanjon Mišo Pelemiš, a pokriće za njihov rad je tvrtka „Drina prom“. Godine 1999. rade kaos na Kosovu, kako bi Albance obezglavili i odgovorni su za mnoga ubojstva. Povezujemo ih sa mnogim stravičnim stvarima, pa i sa prodajom ljudskih organa. Jedan od najistaknutijih članova i sam je priznao da je 22 000 ljudi nestalo u tijeku ratova u Jugoslaviji. Neki su uspavani, odvedeni na brodove, prodaja organa je napravljena u Africi, Indiji i Južnoj Americi.
Postaju plaćeni teroristi , koji djeluju van granica bivše Jugoslavije, a najpoznatije djelovanje je u Zairu. Mnoge masakre i ubojstva baš su oni učinili u Zairu. Tamo se bave i obukom najelitnijih jedinica.
Za nas je zanimljivo da dvojica „spavača“ žive u Zagrebu, imajući hrvatske putovnice i domovnice. Umjesto da budu uhvaćeni i suđeni za masovna ubojstva, kao npr. srebrenički masakar, oni mirno žive u našem gradu i našoj zemlji, te čekaju novi zadatak u kojem će obezglaviti našu naciju. Jedan ubojica se zove Dragan Tešić, ali na putovnici se predstavlja kao Mladen Antić, a drugi je Mlađo Marinović. Oni su članovi tog voda koljača, a dokumente su navodno zamijenili u tuzlanskom konzulatu. Kao i uvijek, dva su voda diverzanata; jedan vod su ubojice, a drugi su podrška i odstupnica.
Došli smo do imena svih ubojica 10. Diverzantskog odreda; Radoslav Kremenović, Draženko Đošanović, Dalibor Đukić, Dražen Edemović, Dragan Tešić, Marko Boškić, Srđen Brezov, Mladenko Filipović, Zoran Goronjo, Radovan Josipović, Jelenko Kalajdžić, Srećko Kalinić, Dragan Koljivrat, Vitomir Kovačević, Angelos Latsisos, Sara Manojlović, Živko Mičić, Momir Ostojić, Borislav Popov, Velimir Popović, Stijepo Pranjić, Zoran Rašeta, Darko Salamić, Stanko Savanović, Ostoja Vulić.
Nekada egzekutori glavnih obavještajaca Srbije Vasiljevića i Stanišića i dalje provode planove svojih naredbodavaca, a naša javnost još uvijek čeka na promjenu politike.
Igor Drenjančević