Kontekst ove izjave je ne samo saznanje povijesnih činjenica, da su bosanskohercegovački muslimani hrvatskog etničkog podrijetla, što je 120 godina nakon Ante Starčevića dokazala DNA-analiza naroda, dakle drugim riječima, muslimani u BiH nisu doseljenici iz Anadolije u Maloj Aziji, ili “Turci”, kako je tvrdio ratni zločinac general Ratko Mladić, nego su autohtoni stanovnici Bosne i Hercegovine, ali kontekst izjave Ante Starčevića o muslimanima kao cvijeću hrvatskog naroda nije samo odgovor na ondašnju velikosrpsku politiku svojatanja BiH za ‘veliku Srbiju’, nego i povijesna činjenica da je Carska Rusija u to vrijeme pred Berlinski kongres startala kampanju protiv muslimana zbog Osmanskog Carstva, s pričama o velikim pokoljima muslimana nad kršćanima na Balkanu, tako da je u Europi bila zavladala protumuslimanska histerija, a kako bi zaštitio muslimane u Bosni od europskih nasrtaja i najavljenih istrebljenja zbog mržnje prema Osmanskom Carstvu, Ante Starčević je bosanskim muslimanima ponudio ruku spasa, ali to znači da se moraju odreći Osmanskog Carstva, i mita da su turkmenskog podrijetla.
Imenica pak ‘Bošnjaci’ označava stanovnika Bosne, a ne nacionalnost, ali je kroz djelovanje Kontraobavještajne službe JNA (KOS) i njezinih tajnih agenata i doušnika stvoren u posljednjem ratu mit o bošnjačkoj nacionalnosti, sa ciljem da se bosanske muslimane odvoji od Hrvata, tako da je na tzv. bošnjačkom kongresu u sarajevskom hotelu Holiday Inn 1993. proglašena ‘bošnjačka nacionalnost’, kao drugi čin zabijanja klina u anti-velikosrpsku koaliciju, a prvi klin je zabio Tito kada je muslimane proglasio Muslimanima, to jest dao im je “muslimansku nacionalnost s velikim M”, što je bila blasfemija u islamskom svijetu, jer muslimanska vjera ne može biti nacionalnost, kao što ni katoličanstvo nije nacionalnost, ili pravoslavlje. Treći klin su zabili bivši komunisti u Hrvatskoj (HDZ i SDP) kada su proglasili “bošnjačku nacionalnu manjinu”, i tako su Hrvatima muslimanske vjeroispovijedi zabili nož u leđa, i ne pitajući ih na referendumu o tome. Sve u svemu, dalekovidno Otac domovine Ante Starčević znao je zašto je bosanske muslimane proglasio “cviećem hrvatskog naroda”, a o čemu svjedoče i brojni Hrvati muslimanske vjere koji su pripadali hrvatskom nacionalnom pokretu. Ako ISIL zaživi u Bosni, gotovo je s bosanskim muslimanima. Prema tome, pamet u glavu!
HOS koji se u Republici BiH borio za jedinstvenu BiH u savezu s Republikom Hrvatskom, uložio je dovoljno krvi svojih sinova muslimana i katolika u ratu za nezavisnost i slobodu protiv velikosrpske agresije, da današnji Bošnjaci imaju razloga vratiti se u krilo svoje matične hrvatske političke nacije. Čak je i na haaškom sudu tužitelj rekao da je HOS bio jedina snaga u BiH koji se borio za jedinstvenu i cjelovitu Bosnu i Hercegovinu. Suprotstavljanje Dobroslava Parage Tuđmanovoj politici podjele BiH i s tim u vezi djelovanje Hrvatskih obrambenih snaga i njezinog zapovjednika u Hercegovini, i generala u Glavnoms tožeru Armije BiH, Blaža Kraljevića, koji se suprotstavio Bobanovoj udbaškoj politici iz Zagreba trebalo bi biti dovoljno da muslimani u Bosni shvate tko im je saveznik, a tko neprijatelj, tako da bi neutralizacija vehabija i Isilove bande trebala biti prioritet, ako muslimani u Bosni uopće žele preživjeti nadolazeće događaje, a preživjet će jedino u savezu s Hrvatskom i kao ‘hrvatsko cvijeće’!
Krivotvorenje povijest predstavlja knjižica zagrebačkog muftije Omerbašića, koji je u njoj naveo imena poginulih muslimanskih pripadnika Hrvatskih obrambenih snaga, te je naveo da se radi o ‘Bošnjacima”! Ne radi se o Bošnjacima, jer kada su poginuli, bošnjačke nacionalnosti nije bilo nego je proglašena tek 1993. godine, a hosovci muslimani poginuli bili su Hrvati muslimanske vjere.
