Sarajevsko ‘Oslobođenje’ naručilo je tekst od Borisa Dežulovića, dugokosog kolumnista naših vodećih novina. Kao i uvijek, plaćenik Dežulović ima opravdanja za koljače sa neke druge strane. Prvo je pisao hvalospjeve o srpskom junaštvu, srpskoj državi, o ćevapima koje jede po Beogradu, da bi na kraju svratio i na ćevape u Sarajevo i počeo trkeljati bedastoće o junaštvu muslimanskih boraca. I naravno uvijek su Hrvati u svim njegovim pričama loši dečki iliti ustaše. I naravno ustaše su po njemu kukavice, a partizani herojčine.
Tako je u svojoj nakaradnoj pričici andersenovih bajki za ‘Oslobođenje’ proglasio vehabije i islamske borce “El muđahid” hrabrima, poput partizana. Oni su bili po njemu dika muslimanske borbe protiv četnika i ustaša, tijekom rata za BiH-u. Prema njegovim hvalospjevima ispadaju muđahedini jedini ispravni u BiH-i.
Oni su letali na metke kao ‘Mirko i Slavko’ u onom partizanskom romanu, nosili svoje borce na leđima kao Bata Živojinović i samo je u njihovim redovima još falio Boris Dežulović, kao pisac njihove biografije. Ti prekrasni ljudi po Dežuloviću su spasili BiH-u od četnika i ustaša. Čak je toliko daleko otišao u svom morbidnom pisanju, da je uspoređivao partizane i muđahedine. Cinik bi rekao da i ima neke sličnosti, a mi ćemo spomenuti jednu; prije 22 godine, u selu Bobaši kod Viteza pripadnici Armije BiH počinili su jedan od najstrašnijih zločina tijekom hrvatsko-muslimanskih sukoba. Tog dana u Bobašima je ubijeno 15 Hrvata, a za taj gnjusni zločin nitko od pripadnika Armije BiH nije odgovarao pred pravosudnim organima. Zločin su počinili pripadnici odreda “El Mudžahid”, koji se nalazio u sastavu 3. Korpusa Armije BiH, čije se zapovjedništvo nalazilo u Zenici. Za ovaj zločin nad Hrvatima, koji su po Dežuloviću svi ustaše, treba pljeskati, jer muđahedini su iskazali veliku hrabrost koljući hrvatske civile. Vjerojatno su podsjetili Dežulovića kako su partizani pobili Hrvate boričevaca, istom hrabrošću. Specijalno se iskazala hrabrost partizana ubijajući žene i djecu. O hrabrosti partizana najbolje govori bitka za Koprivnicu 1945. godine. 2000 ustaških “kukavica” branilo je grad od 40000 “hrabrih” partizana, pa je usput izginulo 20000 hrabrih partizana u sukobu sa “nadmoćnim” neprijateljom. Da ne govorimo o kukavicama oko Jure Francetića, njih 6000 nadmoćnih je rastjeralo “nemoćne” četnike, svega 20000… Srećom, imali smo muđahedine, pa nam nije trebala “Oluja” u BiH-i. Tuđman je tek slučajno zalutao u BiH-u sa svojom vojskom “kukavica”, jer su muđahedini i Dežulović ionako sve oslobodili od četnika i ustaša.
Vrhunac Dežulovićevog raspirivanja mržnje u tekstu je opravdavanje odlaska “Bosanaca” u rat za ISIL u Siriju, razlog je po Dežuloviću ” jer su čestiti muđahedini ginuli za BiH-u, pa im sada “Bosanci” vraćaju”.
U nekoj normalnoj zemlji bio bi osuđen za raspirivanje islamskog terorizma, ali kod nas svi mediji šute o ovom prvorazrednom skandalu.
Igor Drenjančević
hop,hr
