Nakon pisanja 7 dnevnog i hop-portal.com u svezi stanja u glinskom kraju ipak su se dogodile životne promjene na terenu. Prema našim saznanjima policija je počela raditi svoj posao. Stanko Čića i vjećnik SDP-a Pero Miličević privedeni su na obavjesni razgovor. Povod je bila provjera naših informacija u svezi njihovog djelovanja u redovima terorističke vojske SAO Krajine na Banovini do 1995. godine. Miličević je priveden zbog saznanja oko ometanja istrage ubojstava šest starijih osoba iz Banskih Kovačevaca. O Stanku Čiću priča se proširuje uz navedena nedjela. U SAO Krajini Stanko Čića je bio policijski isljednik, često je batinao Hrvate u glinskom zatvoru, za vrijeme ispitivanja. Tijekom jednog takvog ispitiavnja u glinskom zatvoru 1992. godine tri zarobljena Hrvata su od batina umrla. Od dvojice koja su ih ispitiavla, jedan je bio Stanko Čića, drugi Ranko Pralica. Stanko Čića i Ranko Pralica poticali su i ostale teroriste na batinanje Hrvata. O Stanku Čiću postoji i svjedoćenje bošnjakinje otetet iz autobusa u Slunju, za vrijeme domovinskog rata, koja je bila mučena i silovana na području Gline, nad kojom se Čića iživljavao često odgojnom palicom. Ustrašena žena nikada se nije zalječila od tih psihičkih rana.
Kako doznajemo tu nije kraj srpskih terorista u hrvatskoj politici Banovine. Pavao Dugošija danas predsjednik vijeća u Vrginmostu, isto „ugledni“ član SDP-e, nekada je bio kapetan tenkovske jedinice SAO Krajine, podređen načelniku brigade za“ sigurnosne poslove“, 8 operativne zone , pod zapovijedanjem Petra Ajdinovića, zloglasnog pukovnika, organizatora genocida na Banovini. Stanko Čića o kojem smo ovim tekstom proširili priču zločina, bio je pod zapovijedanjem drugog „bezbednjačkog ešalona“ SAO Krajine, zapovjednika Mile Malobabića uz skupinu ratnih zločinaca ; Pane Bulat- Stevo Vojnović i operativano rukovođenje Nikole Zimonje. Kada se povežu imena oko Čića i Miličevića samo naivac može vjerovati da i danas nisu dio srpske političke zavjere. Upravo imena „bezbednjaka“ JNA-e govore o značaju danas „uglednih“ građana Banovine i članovima SDP-e. Oni i danas rovare protiv ove zemlje. Miličević preko tzv. antifašista želi progurati spomenik partizanima, na kojem je katolički svečenik sa nožem. Na taj način želi proširiti mržnju katolika i parvoslavaca. Taj spomenik mržnje je maknut uspostavom hrvatske države na ovom terenu. Miličević zna što bi on značio danas na istom mjestu za odnos Hrvata i Srba. Očito njegova bolesna mržnja prema hrvatskom narodu nikada neće nestati.
U prošlu subotu prema našem izvoru, došlo je do velike svađe i tuče u četničkom kokošinjcu. U gostioni grada Vrginmosta, nekadašnji teroristi su tražili izdajicu u svojim redovima, koji „cinka“ novinaru 7 dnevnog. Nervoza srpskih terorista raste svakom našom objavom. Polako počinje se na Banovini odmotavati klupko mreže ubojstava Hrvata u domovinskom ratu, otkrivena imena su potakla i policiju na djelovanje, a srpski svjedoci zločina su iz stanja hibernacije dovedeni u stanje aktivnih svjedoka. Neki od njih su odvedeni na obavijesni razgovor, navedeni Čića i Miličević u našem tekstu bili su predmet obrade, dok je na osnovu našeg pisanja i pritiska javnosti izašlo zataškavanje genocida nad Hrvatima glinskog kraja.
150 Hrvata zvjerski ubijenih 1991. godine zataškvao je i po raznim lokacijama vodio zakopovanja Todor Urukalo, vodeći čovjek civilne zaštite toga kraja u tzv. Republici Srpskoj Krajini. Nakon našeg teksta i otkrivanja njegove uloge u genocidu nad 150 Hrvata, Todor Urukalo je preminuo od infarkta prije deset dana, nije se znao nositi sa pritiskom građana i braniteljskih udruga na njega zbog prikrivanja genocida. Urukalo je nađen mrtav u stanu, a patolog je proglasio smrt infarktom.
Petar Pločić za vrijeme SAO Krajina bio je pomoćnik načelnika za evakuacije glinskog kraja zajedno sa Todorom Urukalom, drugim pomoćnikom načelnika civilne zaštite, njih dvojica su radili na uklanjanju i ukapanjim 150 pobijenih Hrvata 1991.godine, u planiranom genocidu. Bili su svjedoci svih tih ubojstava i načina ubojstava. Todor Urukalo nakon našeg pisanja o njegovoj ulozi u zločinima, preminuo je prije deset dana kako smo već naveli, a sada se čeka akcija i nad Pločićem.
Zanimljiva je i činjenica da baš SDP-a skriva ove teroriste kao svoje članove, a ne pupovčev SDSS-a i time sudjeluje u rehabilitaciji osoba, koje su batinale Hrvate, prikrivale ubojstava terorista i četnika. Kada povežemo suradnju SDP-e i pupovčevih političkih sljedbenika na državnoj razini, nema sumnje da je SDP-a politički dio projekta tzv. „regiona“ . Prozvane osobe iz našeg teksta vrlo su svjesno prikrivale zločine, zataškavale ubojstva i na kraju svojim djelovanjem uništavale sve što je hrvatsko. To je bila ulaznica za aktivno sudjelovanje u politici SDP-e. Nekadašnja tajnica srpskog zločinca Jove Raškovića, današnja ministrica socijale Milanka Opačić dokaz je poveznice SDP-e i pobunjenih Srba. Ivo Josipović kao kadar SDP-e prikrivao je zločin nad Hrvatima iz 1991. godine, od 2011. godine kada je dobio na stol ta saznanja, ali je šutio i na laži Milorada Pupovca i Vesne Teršelić, koji su izmislili kako su kosti ubijenih Srba iz 2. svjetskog rata ispod današnjeg Hrvatskog doma u Glini i u to ime organizirali prije mjesec dana protest Srba Gline. Kosti o kojima priča Pupovac , prenešene su na glinsko groblje još davne 1946. godine. Zašto je Josipović šutio i na te laži? Pravi razlog dolaska Teršeličke i Pupovca u Glinu je onemogućavanje završetka gradnje Hrvatskog doma. Riječ hrvatski nije dobro došla u terorističkom leglu mržnje i to su htjeli i na terenu pokazati. Pupovac i Teršelička došli su zapravo provjeriti i političku moć pokretanja neke nove pobune Srba na ovom terenu, ali su bili dočekani od braniteljskih udruga koje su ih upitale za 150 mrtvih iz našega članka. Pupovcu su tako začepili usta, a sam srpski „ustanak“ i protest nije uspio. U Glini se ponovo kuha neka srpska ugroženost, iako je sve manje Hrvata u Glini. Hrvatska politika ne vidi opasnost srpske hajdučije u nekadašnjem centru terorističkih zločina, iako smo iznijeli masu dokaza kako stanje nije bolje još od ratnih vremena. Mediji su prešutili i taj događaj, a svaki čitaoc neka procijeni zašto?!
Koliko mržnje i ubojstava skriva srpska zajednica Banovine najbolje svjedoči događaj iz domovinskog rata, vezan uz pokolj Bošnjaka iz Prijedora. Umjesto masovne grobnice, srpska genocidna vojska je svoje zločine pokolja Bošnjaka i Hrvata prijedoskog kraja prikrila upravo u Glini. Leševi su doveženi pod tajnom operacijom i pod pokriviteljstvom civilne zaštite. Leševi su spaljeni u ciglani grada Gline. Tako je prikriven svaki trag ubojstva . Taj događaj još jednom potvrđuje ulogu svih vojnih i civilnih zapovjednika Banovine pod paskom SAO Krajine i ulogu Banovine u svim srpskim genocidnim akcijama. Banovina je bila izvor zala četničke Velike Srbije i dio četničkog potencijala, kojemu se vjeruje. Današnji „ugledni članovi SDP-e“ bili su svjedoci i protagonisti neizmjernog zla. Od hrvatske države dobili su ugled, političku moć, kojom uništavaju branitelje, koriste svoju političku moć da bi na radna mjesta postavljali svoje prokušane teroriste, njihovu djecu i mijenjali hrvatska imena mjesta u srpska. Svojom pak prosrpskom politikom otjerali su Hrvate sa Banovine, jer je država takav palnirani izgon podržala nečineći ništa. Razlog jasan; mržnja prema Hrvatskoj i tom politikom protjerivanja Hrvata štite svoja ubojstva.
Nikoga u principu ne brine s koliko mržnje živi srpska zajednica Banovine u susjedstvu Hrvata. Srbima je normalno živjeti sa saznanjem da su nasilnici, ubojice i njihovi pomagači na ovom terenu, da Hrvati ne znaju gdje su njihovi najmiliji ubijeni. Taj fenomen mržnje je nukleus novih sukoba i zato je itekako bitno konačno izdvojiti ubojice i pomagaće sa ulice,a teroriste iz politike .
Igor Drenjančević
