Sve je započelo još ne tako davne 2010. godine, jednim dogovorom između četvero ljudi, a među njima i general Željko Sačić. Pao je dogovor da zbog marginalizacije i uhićivanje hrvatskih branitelja, ali i zbog loše gospodarske situacije moramo nešto poduzeti.
Željko je imao svoj uteg. Grubori. Znali smo to i na njemu je bila teška odluka, početi se javno eksponirati, prozivati i plave i crvene i žute, a na grbači mu bio krvnik Mladen Bajić. Isti taj Bajić koji je dozvolio uhićivanja hrvatskih branitelja, istraživanja srbijanskog tužiteljstva po Hrvatskoj, akter potpisivanja Sporazuma o suradnji u progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida od 13. listopada 2006. godine. Ipak pristao je zajedno s nama dignuti glas protiv nepravde iako je bio svjestan da će mu se zbog toga osvetiti.
Već ranije su uhićeni generali Čermak, Gotovina i Markač, posljednji je i Sačićev neposredni zapovjednik. General Mladen Markač, kojem se također sudilo za navodne ratne zločine u operaciji „Oluja“, srećom kasnijom oslobađajućom presudom skinuta je ljaga s njegovog imena kao i imena ostala dva generala. Kap koja je prelila čašu strpljenja bilo je uhićenje Veljka Marića, a potom i Tihomira Purde. Do tada u ilegali i nepoznatoj udruzi, UHB 1990 – 1996 RH iz Đurđevca, okuplja se jedan dio branitelja i domoljuba, koji javno progovaraju o nepravdi koju provodi aktualna vlast.
Prvi javni prosvjed dogodio se u Koprivnici, 29. siječnaja 2011, a zatim slijedi veliki braniteljski prosvjed na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, 26. veljače 2011. godine kojemu je nazočilo preko 55 000 prosvjednika. Govoreći na prosvjedima general Sačić glasno proziva sve, za progone i uhićenja hrvatskih branitelja, za kriminalizaciju banaka, lošu pretvorbu i privatizaciju, lošu ekonomsku situaciju.
Vladajućoj garnituri na čelu s Jadrankom Kosor to se naravno nije svidjelo te Sačića i ekipu treba zaustaviti pod svaku cijenu. Tko je Sačić i kakva je njegova stvarna snaga svi znaju, i u policiji i u tajnim službama, no tko je ostatak ekipe oko njega bila je za ove služba nepoznanica. Uoči samih prosvjeda bilo opstrukcije, podmetanja, a moramo reći i pokušaja razbijanja prosvjeda, s ubačenim „fracebook prosvjednicima“, koji su imali za zadaću, okupljene branitelje i građane povući za sobom na Markov trg i napraviti metež. Time bi se na kraju opravdala demonstracija sile policije, a organizatori prosvjeda bili bi uhićeni.
Nakon Zagreba slijede skupovi u Karlovcu i Grubišnom Polju. „STOP PROGONU HRVATSKIH BRANITELJA“, jer osim spomenutih generala i branitelja još ih je nekoliko uhićeno, a za neke se spremalo uhićenje, vršile su se revizije predmeta, počela su prisluškivanja i tiha pratnja (još od skupa u Koprivnici).
UHB 1990 – 1996 RH, nije mirovao, radilo se i dalje, ugrožavajući osobnu i sigurnost svoje obitelji. Igramo se s vatrom, a Sačić je ispred nas i u najtežoj situaciji. Čekala se prvostupanjska presuda iz Haga, generalima Čermaku, Gotovini i Markaču, organizira se praćenje čitanja presuda na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu. Nekoliko dana ranije, PUZ-u je prijavljeno javno okupljanje „ZA DOMOVINU“, datum, 16. 04. 2011. Ne znajući za presudu, dogovor. Ili slavimo ili plaćemo. Plakali smo dan ranije i taj dan, ali dostojanstveno. Okupilo se oko 90 tisuća ljudi, dajući potporu osuđenim generalima Gotovini i Markaču. Sočo je bio van sebe, prepun emocija.
Nakon skupa otišao je među okupljene građane. Svi su htjeli dodirnuti junaka, čovjeka koji je digao glas protiv svih vladajućih garnitura, svih onih koji su pljačakali državu, svih onih koji su okorjeli u organiziranom kriminalu. Da, dirnuti generala, poslikati se, porazgovarati sa svima, a posebno sa svojim specijalcima. SOKOLOVI MOJI, glavu gore, jučer su donjeli sramotnu presudu……..i što je začuđujuće, u svom tom mnoštvu, vrlo brzo se sjetio imena svojih SOKOLOVA, akcija gdje su bili, gdje je tko stradao. Pamćenje samo takvo.
Ono što smo tajili od javnosti, bilo je zdravstveno stanje našeg generala Željka Sačića. Obolio u ratu, dodatno pogoršanje suđenjem za „Grubore“. Ponekad je naš Sokol, čim bi sjeo u auto, odmah zaspao, a te 2011, proputovali smo skoro cijelu Hrvatsku.
Nakon toga, slijedi kazneni progon za ratni zločin, na mjestu gdje nije bio niti je znao što se zbivalo. Nije izrekao niti napisao zapovjed da se nešto učini u selu Grubori, ali nije imao nadzor nad jedinicama koje su još uvijek tražile zaostale četnike i pripadnike paravojnih snaga. Dogodio se zločin, ali na osobnoj razini, ne kao što se htjelo prikazati u početku, kao udruženi zločinački poduhvat, što se željelo i prikrpati ostalim generalima. Uglavnom, tereti ga se za počinjeni ratni zločin, Njega i Franju Drlju.
Generale, trebao si znati i to su ti uzeli za zlo.
Nisu ti uzeli za zlo, zato što si kriv, već zato što si puno govorio. A rekao si između ostalog i ovo: „Nažalost obistinjuju se crne prognoze o djelovanju udružene protuhrvatske i protubraniteljske bande, koja ne prihvaća notorne činjenice da su hrvatski branitelji časno, hrabro i uz velike žrtve pobijedili u Domovinskom ratu kojeg uporno žele pretvoriti u građanski rat u kojem se izjednačava uloga žrtve i agresora i u kojem su svi činili ratne zločine….Ja tu povijesnu neistinu nisam i nikad neću prihvatiti. I sam sam se uvijek zalagao za vrednote za koje se zalagao i general Sačić. Uvijek sam cijenio i cijenit ću napore koje je on zajedno s tisućama i stotinama tisuća drugih suboraca-hrvatskih ratnika , ulagao da se obrani sloboda hrvatskog naroda kao i suverenost i neovisnost naše Domovine Hrvatske..“
To je tvoj krimen.
Puno puta znao si reći, ako idem u zatvor, znajte da idem nevin, Bajić mi želi smjestiti. A Bajić je bio produžena ruka i SDP-ove i HDZ-ove vlasti. Zašto baš u ovo vrijeme optužnica? Nekim slijedom praćenja, u Hagu je navodno donešena presuda o uzajamnim tužbama Hrvatske i Srbije za genocid. Navodno će i presuda biti pročitana polovinom veljače. Zar je ovo uvertira u nešto što treba alibi da bi se izjednačio genocid Srbije nad Hrvatima s organiziranim odlaskom Srba nakon VRO „Oluje“ bi trebao dobiti etiketu genocida. Eto, tamo na brdovitom Balkanu, malo se potukla dva plemena, neka se sami srede, a mi u Haagu ćemo kao Poncije Pilat, peremo ruke. Zar je general Sačić ta prelomnica koja treba dati štih ratnog zločina u „Oluji“? Nije se uspjelo Gotovini i Markaču ništa, jer ništa nisu učinili, a naš general Sačić nije znao što se dogodilo, pa ga se sudi za ratni zločin, a ne prikrivanje kaznenog djela.
Prateći reakcije na ovu sramotnu optužnicu, akademik Josip Pečarić napisao je slijedeće: „Zašto baš Sačić? General Sačić se mnogobrojnim svojim istupima zamjerio vladajućima. Svjesni da im istječe vrijeme u borbi protiv svega što je hrvatsko, moraju nastaviti s optužbama protiv najzaslužnijih hrvatskih generala. Nema dvojbe da istječe vrijeme onih koji ne vole ni hrvatsku državu ni hrvatski narod, pokušavaju učiniti ono što još mogu. Zapravo, samo podsjećaju državotvorne Hrvate koje će vlast uskoro preuzeti u potpunosti da je Hrvatsko nacionalno etičko sudište već osudilo za veleizdaju Ivu Josipovića, a podiglo je optužnicu i protiv Stjepana Mesića, Vesne Pusić i Milorada Pupovca.
Drugim riječima zadužuju novu vlast da spomenute, kao i one koji će uskoro biti optuženi za veleizdaju MORA suditi. Narod je smijenio Josipovića, a uskoro će i ostale koji su provodili velikosrpski MEMORANDUM SANU 2. O tome su u posljednih nekoliko mjeseci objavljene i knjige Tihomira Dujmovića, prof. dr. sc Zdravka Tomca, Vjekoslava Krsnika, a tu je i moja knjiga.
Kada takvi pokrenu sudski postupak protiv čovjeka kakav je general Sačić, očito je najveća moguća pohvala. Zato ne treba ništa više reći nego podsjetiti vas na životopis ovog izuzetnog Hrvata.“
Kao tempirano, izašla je moja kolumna o primjeni Zakona o općem oprostu (www.dragovoljac.com), gdje ukazuje na problem amnestiranih četnika, pripadnika paravojnih snaga, svih onih koji su počinili ratni zločin, terorizam i ostala kaznena djela iz te domene. Imamo preko 20 tisuća amnestiranih agresora, za koje nitko ništa ne pita, niti želi pitati. No dok su hrvatski branitelji u pitanju onda Zakon o općem oprostu ne vrijedi. Tko je ubio 402 djece, a nikad nije odgovarao, tko je počinio stravičan zločin u Voćinu, a nikad nije odgovarao, tko je počinio zločin u Škabrnji, a nikad nije odgovarao, tko je kriv za preko 180 masovnih grobnica, a nije odgovarao.
Uvijek dostupan pravosudnim organima, a prvi puta kada je uhićen, njegovi SOKOLOVI, pod vodstvom tamo nekog, s fantomkama na glavi, dobro da mu u kuću nisu bacali šok bombe i suzavce, a on ih je dočekao s kavom. Zar je to odnos prema jednom generalu, jednom hrvatskom branitelju, ranjavanom, ozljeđivanom, oboljelom? Ne, nije niti smije biti.
Stoga gospodo na vlasti, ali i u oporbi, dobro razmislite koga optužujete i zašto ga optužujete, jer bi ovo moglo u Lijepoj našoj imati gadne posljedice. Ili želite put prema Yugoslaviji protiv koje se general Sačić, u ratu i miru, borio sa svojim SOKOLOVIMA.
Optužnica generalu Sačiću, optužnica je svim pripadnicima specijalne policije, članovima Udruge hrvatskih branitelja 1990 – 1996 RH, svim hrvatskim braniteljima i svim hrvatskim domoljubima. Očito Hrvatska država ne smije biti bez generala u zatvoru. Porućujemo da ćemo se boriti za našeg generala Željka Sačića, kojim sredstvima, to ćete vidjeti.
Još jedno morate znati, ovo će vam biti je posljednji hrvatski general kojeg ste optužili!
Dražen Šemovčan, dopredsjednik
UHB 1990-1996 RH