Nekadašnja Glinska ciglana skrivala je genocid iz BiH-e, a danas je tvornica dječje hrane

Prijedor, srpski logor Tomašica  označeno je mjesto genocida nad Bošnjacima 1993. godine. 25 tijela ubijenih Bošnjaka je pronađeno na lokaciji logora Tomašica, ali isto tako ova lokacija krije još puno posmrtnih ostataka, na dubini većoj od 8 metara, prema navodima preživjelih svjedoka.Sva tijela ubijenih u Tomašici ipak nisu u  logoru Tomašica zakopani.  Zadnjeg dana srpnja 1993. godine dio tijela prevežen je u Glinu, u Hrvatsku, gdje su na lokalitetu ciglane spaljena. Taj podatak su obznanili svjedoci srpske nacionalnosti,  koji su tada morali izvršavati naredbe.
Taj dan put prema Hrvatskoj bio je blokiran. Akcija je provedena u tajnosti, predvođena vrhom vojske Republike Srpske. Razlog  akcije spaljivanja leševa je bizaran. Vojnici Republike Srpske preplašeni  krvlju koja je počela u potocima izlaziti iz zemlje nakon pokopa ubijenih, odlučili su jedan dio tijela otkopati i odvesti u konvoju do Gline , kako bi tijela bila spaljena i time se svaki trag ubojstva prikrio. Pod velom tajne u dobro organiziranom konvoju leševi su odveženi do Gline.
Ubijeni civili iz Prijedora prvo su doveženi kamionima u takozvanu Lakića kipu, na kojoj se nalazi više strelišta u Busnovima. Lakića kipa služi na strelištu kao grudobran, u blizini nje se nalazi veliko jezero, nastalo od rudnika. Kako su iz Keraterma u istu prevezena tijela 150 ugušenih civila, sa strane Lakića kipe pojavila se krv koja je izbijala iz zemlje, što je preplašilo domaće Srbe i zbog toga je 30. srpnja 1993. godine izvršena specijalna operacija, noću, uz neviđene mjere sigurnosti, vađeni su leševi i prebacivani kamionima u Glinu,  gdje su spaljeni.
Kada se kontaktira sadašnja vlast u Glini, taj problem nikome nije bitan, iako se radi o strašnom genocidu. Za spaljivanje leševa znao je dogradonačelnik Gline Đuro Stojić, ali bez obzira na taj problem. nikada nije progovorio o tome strašnom činu. Kako se radi o četristotine ubijenih u logoru Tomašica, a samo manji broj od njih je pronađen na lokaciji ukopa, smatra se da je većinu  ubijenih prikrila tadašnja ciglana u Glini, odnosno srpska teroristička vlast u Hrvatskoj, spaljivanjem.
Jasno da sadašnja vlast u Glini ne želi taj problem riješiti, jer su mnogi bili dio srpskog terorizma u Hrvatskoj, neki kao Stojić bili su svjedoci događaja. U principu mnogi bivši teroristi ubačeni u današnju politiku Hrvatske kontroliraju politiku u oslobođenim krajevima. Svojim djelovanje svjesno kontroliraju informacije i na taj način prikrivaju istinu i zločine srpske strane u ratu. Srpski teroristi su svoje ljude razmilili po svim strankama, kao i doušnike nakon domovinskog rata, negdje su činjenjem usluga i povlađivanjem oko nekretnina uspjeli pridobiti kadar HDZ-e,  sa tim u svezi su uspjeli hrvatsko ime Gvozd promijeniti u Vrginmost, negdje su preko APN-a uspjeli svoje kuće i imanja prodati za znatno veći novac, negdje su u privredu instalirali ortodoksne četnike, kao u slučaju petrinjske tvrtke Drvoplast i nakon toga sa plijenom pobjegli u Srbiju, a negdje su svojim djelovanjem sprječavali zapošljavanje branitelja i tjerali ih na odlazak sa Banovine. Time se zapravo dokazuje da SAO Krajina nije mrtav projekt.

Današnja strategija bivših terorista je stvaranje Krajine na konstruktivniji način, ekonomskim iscrpljivanjem Hrvata i prikrivanjem imena zločinaca sa srpske strane. Da  stvar bude morbidnija, vlastodršci iz Gline cijelu akciju spaljivanja leševa jako dobro su prikrili prodajom ciglane i sada na toj lokaciji uopće nema ciglane. Prema onoj srpskoj; “ovdje nikada nisu ni bili”, Srbi u izvršnoj vlasti Gline prodajom ciglane i pratećih objekata, učinili su još jedan potez kako bi se problem zataškao, jer privatni kupac iz Njemačke pretvorio je staru ciglanu u tvornicu dječje hrane. Tako da sada na lokaciji spaljivanja leševa je  tvornica   dječje hrane. Cijeli okoliš je promijenjen, pa i svaki trag da je tu nekad bila omražena ciglana.