Od 01.07.2013. godine Europska komisija zabranila je da se iz proračuna javnih tvrtki i iz gradskog proračuna finaciraju gradski sportski klubovi(nositelja kvalitete) koji prodaju igrače, ulaznice, suvenire, televizijska prava i tome slično. Da li se to zaista i poštuje od 01.07.2013. u našoj zemlji? Ne poštuje se zakon iz EU-e ako sredstva grada završavaju na računima naših najvećih klubova i time zemlja članica odbija provesti zakone koji su u Uniji. Zbog toga bi Europska komisija trebala prema obećanju pokrenuti sankcije i naložiti povrat novca u slučaju da se ne poštuje zakon iz Unije.
Sportski savez Grada Zagreba na čelu sa Zdenkom Antunovićem ( osumnjičen u aferi Agram zajedno s Bandićem ), pomoćnicom glavnog tajnika za financije -Janjom Ricov (rođakinjom Zdravka Mamića ), zamjenikom glavnog tajnika -Dragom Lukom Ostojićem i predsjednikom Nikolom Dragašem raspodjelili su novac prema svoijim nahođenjima iz gradskog proračuna u veljači ove godine. Novac koji zapravo nisu imali pravo raspodijeliti na ovaj način i ugrozili kompletnu državu svojim izvrgavanjem zakona? Hoće li EU uvesti neku vrstu sankcija prema našoj državi, vrijeme će pokazati, kada se otkriju tokovi novca.
Stavka „Drugi razvoji programi“ u 2014.godini iznosili su 2.649.600,00 kuna, da bi u 2015.godini bila 9.807.000,00 kuna. Nema nikakve razrade niti pojašnjenja kome će novac biti namjenjen, za koje potrebe i u koju svrhu. Nije ničime opravdan ovako veliki porast sredstav , jednostavno nema objašnjenja zašto takav ogroman porast. Po svemu sudeći taj novac ide i dalje velikim klubovima , „nositeljima kvalitete“ . Kao na placu pogađaju se novčane cifre, bez ikakve informacije u kojem smjeru će biti kanalizirani. Takvo planiranje bez točne svrhe i imena primatelja zapravo jasno zamgljuje novac. Netransparetno trošenje uvijek je put zakulisanim igrama pojedinaca sa tim novcem, naša sumnja da će novac završiti u blagajnama najmoćnijih klubova ima opravdanje baš u činjenici kako nema informacija kuda će novac biti upućen, poglavito jer se radi gotovo o trostrukom povećanju sredstava.
„Međunarodna natjecanja“ u 2014.godini iznose 900.000,00 kuna, da bi u 2015.godini iznosila 4.500.000,00 kuna. Opet i u ovom finacijskom segmentu nema nikakve razrade niti pojašnjenja kome će novac biti namjenjen, za koje potrebe i u koju svrhu. Ogroman porast iako nema značajnih rezultata. I taj novac odlazi i dalje velikim klubovima „nositeljima kvalitete“ ?! 3.600 000 kuna veći izdaci iako nema baš nikakvih naznaka velikih rezultata. Četri puta veća sredstva su potrebna ove godine od prošle godine. Teško je nevjerovati da prazne sportke tribine i održavanje hladnih pogona nemaju značajnu ulogu u povećanju ovih stavki. U principu grad Zagreb bi trebao odhnuti zbog ovog zakona iz 2013. godine, jer mnogi sportski klubovi upravo prodajom ulaznica, prodajom suvenira namiću sredstva za svoje postojanje i time bi svakako i zakonski trebali biti van domašaja gradskog proračuna. Ipak klubovi navikli na gradsku kravu muzaru teško se odvajaju od novca. Grad bi svojim djelovanjem trebao pokrenuti neprofitabilne sportske projekte, podržati amaterizam, ali kako to već biva u našoj stvarnosti, Zagreb najviše brine o onima koji se za sebe mogu sami brinuti. Do kada će biti taj model ponašanja, iako iz Unije je poslana jasna zakonska regulativa znat ćemo tek nakon reakcije EU-e.
Plaće djelatnika uprave Sportskog saveza Grada Zagreba u 2014. godini iznose 3.750.000,00 kuna, da bi u 2015. godini bile 3.975.000,00 kuna. Sportskim savezima je plaća smanjena za 10 % u 2015.godini , a uprava SSGZ si je umjesto obećanog smanjenja svojih plaća za 10 % , povisila plaće. Nema nikakve razrade niti pojašnjenja da li se to smanjila plaća zaposlenicima malih sportskih saveza i trenerima s ciljem da bi se dalo velikim dobro poznatim klubovima?!
Iako naši veliki klubovi ne postižu neke značajne rezultate, još uvijek u odnosu na velike klubove van Zagreba dobro žive. Velika kriza društva opustošila je stadione i dvorane, posjećenost sportskih priredbi je znatno manja, u skladu sa time i novca je manje u blagajnama. U gospodarskoj krizi sve je manje i sponzora, uglavnom su sponzori velike tvrtke vezane na državu. Ovaj slučaj dokazuje koliko se više troši za vrijeme velike krize. Razlog mora postojati upravo u činjenici podmirivanja velikih klubova, jer ostala namjena ne opravdava povećanje trošenog novca u krizi, kada su u svim državnim resorima rezovi. Prema svemu sudeći prazni stadioni moraju se pokriti novcima iz proračuna, iako bi sada bilo najpogodnije vrijeme da se otvori tema vraćanja u amterizam, jer građani i gospodarstvo ne mogu vječno pokrivati gubitke sportskih klubova, koji za to nude ispodprosjećne utakmice. Ovaj EU zakon iz 2013. godine je prva karika na tome putu ili prodaja zainteresiranim kupcima.
Igor Drenjančević
izvor: 7 dnevno
hop-portal.com