Nakon jučerašnje pismene prepiske između Ureda predsjednice Grabar-Kitarović i premijera Milanovića u kojoj predsjednica kao najkonkretniju mjeru rješavanja gospodarske i socijalne krize u zemlji predlaže ostavku premijera, uzbunili su se razni duhovi u našoj zemlji. Budući da se premijer sve do jučer nije odazvao predsjedničinom prijedlogu da timovi Ureda predsjednice i Vlade RH utvrde dnevni red zajedničke sjednice, iznešenim u razgovoru s premijerom drugoga dana njenog mandata, predsjednica je Vladi RH uputila svoj prijedlog ostavke premijera sasvim u skladu sa svojim predizbornim obećanjem u kojem je rekla da će od svakoga tražiti apsolutni angažman u radu.
Najzanimljiviji pasus u pismu Ureda predsjednice svakako je ovaj: „U vezi s pozivom predsjednika Vlade RH Predsjednici da pripremi konkretne prijedloge, način provedbe i procjenu financijskih učinaka tih prijedloga za zajedničku sjednicu Vlade, naglašavamo kako je Predsjednica, nakon temeljitih analiza i obavljenih konzultacija s gospodarskim stručnjacima, došla do zaključka kako je najkonkretniji prijedlog za izlazak RH iz krize – ostavka predsjednika Vlade RH.“ Nakon toga, oko 19 sati, uslijedilo je i pismo predsjednice u kojemu ponovno ukazuje na duboke ekonomske i gospodarske probleme, te na njihove posljedice na cjelokupno socijalno stanje društva Hrvatske i u kojemu predlaže 5 točaka na zajedničkoj tematskoj sjednici Vlade.
Kronologija ove prepiske između Vlade i Ureda predsjednice jasno govori o odlučnosti predsjednice u rješavanju problema u Hrvatskoj i pozivanju na odgovornost Vlade koja samo zasjeda, raspravlja, vodi dijaloge međusobno dok čitava naša zemlja postupno i sve brže tone u ekonomsku i socijalnu propast. Stoga, pozivanje svih kritičara predsjednice na njenu „nespremnost“ na dijalog, ovdje potpuno gubi na smislu, jer je upravo ona uočila problem beskrajnog blebetanja političara i stručnjaka na štetu kompletne populacije Hrvatske i njenih nacionalnih interesa. Ovdje nije riječ o stranačkim prepucavanjima, zakulisnim politikama, saborskim klubovima i sličnim dokonim društvenim igrama – ovdje je riječ o konkretnom radu na spašavanju hrvatskog gospodarstva i ekonomije, a kada se radi o takvim ozbiljnim stvarima, ničija, pa niti funkcija trenutnog premijera nije vrijedna daljnje propasti naše zemlje. Premijer Milanović je u svom upravljanju Hrvatskom dokazao neizmjernu bahatost i neosjetljivost na patnju i permanentnu krizu koja nikoga u ovoj zemlji, osim njega i njegove svite nije zaobišla. Pod njegovom dirigentskom palicom ova zemlja je politički obezglavljena i maltretirana, što bi lakše podnijeli da nas Milanović i njegova Vlada nije dovela u ekonomski škripac kakvog do sada ne pamtimo. Stoga je pragmatičan prijedlog predsjednice Grabar-Kitarović ne samo vrlo logičan, nego i najbrži put prema uklanjanju glavnih prepreka boljitka i ozdravljenja naše zemlje, kojemu još k tome bahati, i u komunikaciji krajnje drzak premijer hladnog pogleda i beskrajno uvredljivog načina obraćanja svima, pa i vlastitom narodu, svojim dosadašnjim potezima najviše stoji na putu. Pokušaji diskreditiranja razumnog i odgovornog postupanja predsjednice kojim je brzo i učinkovito „pritisnula“ premijera na reakciju i hitno sazivanje tematske sjednice, jalovi su i jadni, a svode se na stranačke igrice, koje predsjednicu ni malo ne zanimaju.
Jučer su gledatelji HRT4 u kasnim satima bili svjedocima provale bijesa i očaja politologa, sociologa i profesora političkih znanosti, dr. Anđelka Milardovića koji je u nedostatku argumenata pribjegao gestikulaciji, uzvicima negodovanja i populističkoj retorici „buntovnika bez razloga“ igrajući na emocije gledatelja i svrstavši se, sasvim neopravdano, u redove ispaćenog i prevarenog stanovništva. Milardović naime muku muči s predsjednicom, još otkad je bila samo predsjednička kandidatkinja, njezin rad mu se nikako ne sviđa, radije bi zadržao dijaloge, beskrajna i besplodna „sjedanja za stol“, umjesto konkretnog rada na nužnim promjenama i mjerama za spas naše zemlje. Logično je da je takvom političkom analitičaru neophodno izraditi strategiju kojom će osuditi svakoga tko konkretno krene raditi na hrvatskim interesima i korjenitoj promjeni gospodarskog stanja u zemlji. Njemu je dobro, on ne kopa po kontejnerima, nego urla na HRT-u, pod maskom uvrijeđenog „malog čovjeka“. Status quo takve hrvatske politike u kojoj prosperiraju samo takvi žvakači prazne slame kao što je i on sam, za njega je prioritet i najbolje rješenje. Upravo prema takvoj politici nerada i sustavnog uništavanja hrvatskih interesa, utjelovljenoj u politici Milanovića, Mesića i Josipovića i u njihovom rezoniranju „ rezanja tanjih kriški crnog kruha“ te popratnom „dijalogu beskrajnog blebetanja“, većina hrvatskog naroda dala je otkaz, poklonivši povjerenje predsjednici Grabar-Kitarović. A svojem negodovanju prema navedenima i njihovim uhljebima glasno je dala oduška zvižducima na inauguraciji nove predsjednice prije tjedan dana.
Ingrid Runtić
