Milijun i prvi puta ću ponoviti kako mi Hrvati nemamo Hrvatsku…mi danas nismo Hrvati nego Croteni. Znam kako će mnogi kao i uvijek naći svrhu napasti mene, mojih prijatelja i istomišljenika novo iskovanu riječ Croteni, jer će se naći uvrijeđenim i jer će pomisliti kako vrijeđam naše nacionalne osjećaje…
Ali neka bude svakome po volji, dajem to za pravo jer i sam sam jedan od onih koji su se izborili za demokraciju i time danas upropaštavaju Hrvatsku Naciju. Sve u ovoj zemlji ima rok trajanja osim UDB-e KOS-a, Orjune, Partizana i njihovoga podmladka , svemu dođe kraj samo njima nikada ne. Jeste li se ikada pitali zašto? Mi Croteni opraštamo, zaboravljamo, dopuštamo, propuštamo ali oni ne…
Mi Croteni čuvamo Domovinske vrijednosti, Domovinu, Jezik, Pismo,Povijest, Vjeru i Kulturu ali oni ne. Oni se danas zovu „Hrvatine“ iako mnogi od njih to nisu nit `po mami ili tati, a kad čak to i jesu onda to politički nisu. Ranije pobrojane svetinje njima ne znače ništa jer nemaju niti vjere nit nacije biti na vrhu uživati u neradu njima je bit svake države i uređenja pa tako i demokracije. Oni su EU.ropejci, Regionalisti, Titoisti, pravi i falš komunisti a u danom trenutku znaju naoko postati i „ober“ nacionalisti samo kako bi bliži Titovoj il` Franjinoj bisti. I koliko god nam puta odigraju laž ili obmanu moji Croteni ne mogu povjerovati da mogu takovima biti pa ih nagrade još jednim povjerenjem, pa još jednim i tako već dvadeset i nešto ljeta…Ne shvaćamo mi Croteni da oni nemaju nit vjere nit nacije, da im nije uopće stalo do „Kroacije“ , Njima je važno da ne trebaju vize dok na ljetovanjima i skijanjima il` troše il` zarađuju na našim leđima devize. I tako nakon ovoga uvodnoga dijela valja priječi na dokaz njihovih nedjela…
I dok sam ovih dana skočio do Osijeka grada, nekada u „Jugi“ naj-zelenijeg danas naj -opljačkanijeg i naj – zapuštenijeg i tamo srećom nas Crotena Bogu hvala, jako puno al` ima i onih koji to nisu no do njih se ne može doći od zaštitara, „blindaže“ i bez hrpe kako oni kažu „Para“. U tom mom gostovanju upoznah puno dragih domoljubnih Crotena svi mahom poput mene, blokiranih, napola u maskirno il` drugo ratničko ruho odjevenih. Hodaju ulicama svoga grada, grada kojeg su branili za koji su krvarili u kojem su stasali i odrastali nekada naj-zelenijeg danas najzapuštenijeg regionalno opredijeljenog. Na „njih“ današnje Hrvatine i nas Hrvate tj. Crotene bipolarno podijeljenog. Hodaju tako moji Croteni svojim gradom pognutih glava bez ponosa, bez inspiracije, bez zasluženih časti i ikakvih prava. Porazgovarao sam sigurno sa 50-tak moje braće Crotena i svi su tužni i jalni zbog novonastalih ljudi i ovakvih vremena, tek kad u priči počne digresija i započne tema veliko-srpska agresija otvore dušu kako rade u fušu i kako im posla za roditelje nema jer je firme uništila, preotela i uništila Osječka politička krema. S temom preko teme na cesti širokoj poput zagrebačke Ilice dotaknemo se teme ćirilice, momcima zastakle oči i zatresu im se vilice, „ Slušaj Lega puna mi je kapa svega i udruga i zadruga i izdaje i prodaje, i prosvjeda i zasjeda puna mi kapa političkih igara i manipulacija. Ovdje kod nas „Lega“ stanje je takvo da četnici imaju veća prava a mi smo manji od malog mrava, oni su svugdje u svim strukturama. Sjede ti oni u svojim tik do „naših“ Hrvatina foteljama, časte se zajedno s njima finim buteljama, voze se u skupim automobilima zahvaljujući našim političkim debilima“ i eto opisah ja to kraće u rimi dok smo tako stajali na zimi. Pružismo si ruke izmijenili telefonske brojeve, pozdravili se najstarijim hrvatskim pozdravom i šutke dalje nastavili svatko u svoje misli zadubljeni . Nakon nekog vremena i nekoliko kafića krenuli smo na događaj dana gdje je sve bilo puno političara, „biznismena“ i ostalih sumnjivih „Jarana“ al` samo nekoliko nas i naših ratnih veterana. E , to je bilo zrcalo stanja kakva Croteni svakodnevno trpe sranja, skupa odijela, skupe kravate, jeftini ljudi za istim stolom, časte se s ražnje tek skinutim volom, i dok vol volu dolazi glave čuju se njihove rasprave prave, sve priče šuplje k`o crkveno zvono ja imam ovo a kupit ću ono, sve takve nejasne riječi sve priča o poslu.O Domoljublju i o Domovini, niti jedne jedine riječi, iako to večeri je tema „Hrvatine“ blaguju na teret Crotena…
Što bliža je ponoć jadne li im majke iz debelih „kola“ zatreštale cajke..i brzo po „gasu“ i brzo poplinu nekdašnji drugovi, nekad komesari, danas vlastodršci, stranačkki čelnici ,načelnici i Župani sve redom partijama odani glupani. No prije neg` završim sa rimom svojom i ovom istinitom pričom zaboravih spomenut važne nam vođe, ljubitelje demokracije i prvake Hrvatske Nacije. Zaboravih spomenut i njihovu priču što načuh je preko stola dok su žvakali meso od vola. Naime, često su glasno u pripitom stanju prozivali Europu i ponosili se na nju i njene fondove i kako tamo imaju „frendove“ . Izmjenjuju se vizitke od stola do stola, alkohol teče, ponestaje vola, i tako oni Hrvatine časne, otvaraju firme izvan Hrvatske granice nastoje izbjeć` embarga stranice, jer „Lova“ uzvikuju nema ni vjere ni nacije i vridi njim više od same „Croacije“. U Srbiju vele, svoje tvrtke sele jer to radi i sama EU.ropa moraju ni oni iz ovih stopa, Makedonsko Vino osrednji, „Vranac“ postaje Hrvatski Ribar il` Plavac, mijenja se natpis, etiketa i ruho jer Rusko je grlo za vinom suho.
I eto tako dragi moji Croteni jedna je vizitka došla i k meni, jedna vizitka nimalo draga od naprijed razumijem al` što to za ime Boga na vizitki grada piše odostraga !?! Znam da me neki zbog ovog što pišem još manje volite no eto Vam dokaz pa si pročitat izvolit…Dok neki prosvjeduju i trgaju natpisnu ćiriličnu ploču, veliki Hrvati i Veliki Srbijanci zajedno surađuju, žderu i loču. Provode slova „ćirilička“ na mala vrata politička….
Ja ih opisujem ,al ne uzvisujem. Ja ih razotkrivam no ne pokrivam, i nisam poput mnogih „Hrvatina“ bena ,dal` pripadam stoga lozi Crotena…
Mario Slaviček
U ime pokreta H.V.R. ČUVARI DOMOVINE-USTANICI
