Udarna vijest u New York Timesu danas je da e SAD protjerati oko 150 Bosanskih Srba zbog ratnih zloČina, a broj protjeranih mogao bi se popeti na 600. Sudovi u BiH to neće moci procesuirati, kao što nisu ni stotine drugih osumnjičenih za ratne zločine. BiH je odavno trebala Komisiju za pomirenje po uzoru na Južnu Afriku u kojoj su masovno svjedočili žrtve i počinioci. Tu Komisiju je vodio Dezmond Tutu. Nikada nije bilo službene inicijative bilo kojeg nivoa vlasti u BiH, niti neke nevladine organizacije osim Fonda za humanitrano pravo (direktorica Nataša Kandić) za formiranje ovakve komisije, koja bi tretirala počinjene zločine na svim stranama. Masovni ratni zločini i patnja desetine hiljada žrtava jednostavno su utkani u socijalne teksture u ovoj, navodno nezavisnoj, zemlji.
Ovako sam odgovorio Pašoviću preko FB, citiram:
“Ta ideja o pomirenju žrtava i zločinaca je doživjela krah ovdje u Americi, kada se o njoj povela diskusija medju normalnim ljudima, koji nisu bili izloženi četničkoj propagandi. Naime, ljudi su se zgrozili na pomisao da bi počiniteljima groznih zločina, npr. silovateljima moglo omoguiti da sjede za istim stolom sa svojim žrtvama. Kada u Americi sude zločincu, npr. silovatelju, suci i advokati nastoje da poštede žrtve od svjedoenja u sudnici. Naime, i samo součavanje zrtava i zlocinaca se smatra novim sokom za žrtve, vraćanjem u već jednom preživljenu stvarnost, tj. novim zločinom od kojega treba zaštititi žrtve, bez obzira što se radi o sudjenju zločincu u cilju njegovog kažnjavanja.
Možete misliti koliki je to tek novi zločin, i sok za neke npr. žrtve silovanja, i nepravda da ih se dovede za isti sto, dakle da ih se suoči sa zločincima bez ikakve pravde za žrtve?! Interesantno da četnička propaganda ne odustaje od te ideje “pomirenja” bez pravde. Ne treba da nas zavara što predlagači takvih incijativa nose muslimanska imena, jer uvijek je lako bilo naći posrbice medju Bošnjacima, kao sto su Emir Kusturica, Munib Galijašević, Haris Pašović,….”
Kao sto se i dogadja kada nekarakter ostane bez argumenata, on ide demagoški na čovjeka, te meni Pašovi, prigovori: “Najbolje je da se Muhamed Borogovac preseli iz Bostona u BiH i da on riješi problem u BiH. To će biti patriotski.”
Na to je uslijedio moj odgovor Pašoviću u stilu: “To je napad na čovjeka, a ne odgovor o predmetu diskusije. Što u jednoj diskusiji ima veze lokacija diskutanta, valjda bi trebalo biti vazno jedino da li je argument istinit ili ne!?”
-kraj ciata.
Ovdje zelim da rasvijetlim jos nekoliko stvari, da bi smo shvatili koliko je srpstvo usadjeno u mozgove naših posrbica, ala Pasovića.
Naime, cijela stvar je potaknuta akcijom Amerikanaca upravo zato sto oni ne mogu da oproste tim četnicima koji sada žive u Americi njihovu prošlost, jer normalnim ljudima se gade zločinci, bez obzira sto su zločini počinjeni daleko od njih, bez obzira sto zločinci nisu uradili ništa nažao Amerikancima. Dakle, Amerikanci ne mogu da se pomire da ti zločinci prodju nekažnjeno i poduzimaju mjere da ih kazne onoliko koliko je u njihovoj moći, da ih makar protjeraju. I sada ta opravdana akcija Amerikanaca kojoj je cilj kažnjavanja zločinaca, umjesto da bude uteg protiv tih zločinaca, nekom srbofilnom logikom postaje u mozgovima naših posrbica faktor u korist tih zločinaca, te traže zaborav i pomirenje bez pravde?!
Pri tome oni koriste sve moguce mudrolije da postignu svoj cilj. Tako se Pašovic sjeti da Bosnu izjednači sa Južnom Afrikom, a razlika je ogromna.
U Južnoj Africi je bila samo segregacija, tj. rase su bile odvojene, crnci su zivjeli u rezervatima, tj. bantistanima, ali nije bilo genocida. U borbi protiv apartheida su zatvarani i ubijani samo istaknuti crnački lideri, ili demonstranti, a nije se sistematski čistila teritorija od neke etničke niti rasne grupe. Tu nije bilo sistematskog, od države organiziranog ubijanja do isterbljenja, nije bilo sistematskih silovanja, ne postoji nikakva južnoafricka Srebrenica, niti Keraterm, niti Karakaj, biti Foća, niti masovna bombardiranja civila, kao u Sarajevu, Tuzli itd.
Zatim, tek kada je ukinut apartheid u Juznoj Africi došlo je do izmirenja. UPRAVO UKIDANJEM APARTHEIDA JE POSTIGNUTA PRAVDA ZA ŽRTVE. Medjutim, tada su bili sudjeni zločinci koji su počinili konkretne zločine, jedan od njih je nedavno amnestiran, ali tek posto je odležao veliki dio svoga života u zatvoru.
A Pašovi nama nudi pomirenje, a da uopće nije došlo do ukidanja apartheida u Bosni, RS i dalje postoji, čvršca nego ranije i dalje radi na etnićkoj podjeli BiH (tj. balkanskoj verziji bantustan-izacije) i to upravo zahvaljujui njenim dušebriznicima, ljudima iz redova tobožnjih Bošnjaka tipa Pasovića i sličih koji Pašovićima, Galijaševićima i sličnim daju mikrofon i sredstva da rade svoj prljavi posao iznutra.
Muhamed Borogovac
