Hrvatske kamere pri tom su tajno najprije zabilježile dolazak Ratka Mladića u “kampanjoli” kao i snimatelja Zorana Ercega koji se s njim osobno dovezao te iz vozila izvukao kameru i snimao cijeli događaj. Na istom materijalu koji traje satima, Erceg u niti jednom fragmentu nije izgledao kao slučajni gost, avanturist ili osoba koja odaje strah, niti se javio ili družio s novinarima s hrvatske strane ili hrvatskim braniteljima koji su čekali svoju delegaciju.
– Kada sam došao u Knin, tražio sam dozvolu za snimanje aktivnosti kninskog korpusa i dobio je – prepričao je Erceg na više portala te naglasio kako mu je pri tom Ratko Mladić kazao – Je li ustašo, hoćeš li ići sa mnom da vidiš što ja radim s tvojima, te dodao da u skradinskom zaleđu ima grupu ustaša koje su opkolili i da ide s njim vidjeti kako će ih srediti. Radilo se o Velikoj Glavi gdje su hrvatski branitelji u pokušaja neprijateljskoga proboja postavili uspješnu crtu obrane koja ih je od agresora dijelila jedva 70 metara i do Oluje je bila jedna od najtežih kota bojišnice u cjelokupnom Domovinskom ratu. U opisu te snimateljske epizode, Erceg danas tvrdi kako se dolaskom na položaj našao u neugodnoj situaciji s okupirane strane i da je ispalo da je Mladićev snimatelj – piše braniteljski portal.
Pritom evocira kako je tada napravio fatalnu grešku jer kazetu s materijalom nije predao nekome od kolega iz šibenskog ili splitskog dopisništva, te da mu je istu po povratku u Knin oduzeo Mladić s opaskom da se sutra vrati po nju nakon čega je iz Knina po njegovom daljnjem opisu istjeran hicima iz vatrenog oružja i da je živu glavu spasio bježeći u Renaultu 4, pod paljbom kojim je upravljao skoro u ležećem položaju. Cijela Ercegova priča ne drži vodu ako se zna u kolikoj je mjeri tadašnja JNA, a poglavito njen operativni vrh poklanjao pozornosti na sigurnost, te je definitivno blasfemično tvrditi da se tada kod Ratka Mladića u Knin moglo ušetati bez debele provjere i pri tom snimati aktivnosti kninskog korpusa. To je bila nemoguća misija kakvom je danas Erceg želi drugačije prikazati jer je KOS tada uz svoje oficijelne snimatelje akreditirao isključivo svoje provjerene kadrove iz YUTEL-a i RTB-a među kojima ponajviše novinara Krstu Bijelića.
Jednako tako naglasiti uspješan bijeg iz Knina prema Splitu bez svjedoka, te isti danas retorički prikazati kao fragment iz akcijskog ratnog filma zvuči krajnje tendenciozno ako se zna da je Knin na cestovnim prilazima iz pravca Sinja i Drniša branilo u pravilu pet kontrolnih punktova JNA u zajedništvu s domaćom pobunjenom četničkom paravojskom i rezervistima. Također takav spektakularni bijeg iz Knina tada nije zabilježen po dolasku na crtu razgraničenja koju su držale hrvatske snage. No, navedenog dana kojeg spominje, snimatelj Erceg se ipak našao u Velikoj Glavi i to je bjelodana istina, gdje za razliku od onoga što mu je Ratko Mladić kazao kako “ide pomesti ustaše” nije bilo ništa,već se radilo o dogovorenom pregovaračkom sastanku Mladića s jedne i hrvatskih snaga s druge strane predvođenih Nikolom Vukošićem, tadašnjim zapovjednikom hrvatskih redarstvenih snaga i Josipom Jurasom članom Kriznog stožera. Sastanak je inače bio dogovoren za rane jutarnje sate ali su njegov početak hrvatski pregovarači taktički odgodili do kasno iza podneva pri čemu su na iznimno ljetnoj vrućini i visokoj temperaturi ostavili Mladića, njegove suradnike i pratnju da se prže na suncu dok su ih skriveni hrvatski vojnici cijelo vrijeme tajno držali na snajperu i snimali kamerom.
Hrvatske kamere pri tom su tajno najprije zabilježile dolazak Ratka Mladića u “kampanjoli” kao i snimatelja Zorana Ercega koji se s njim osobno dovezao te iz vozila izvukao kameru i snimao cijeli događaj. Na istom materijalu koji traje satima, Erceg u niti jednom fragmentu nije izgledao kao slučajni gost, avanturist ili osoba koja odaje strah, niti se javio ili družio s novinarima s hrvatske strane ili hrvatskim braniteljima koji su čekali svoju delegaciju. Došao je na Veliku Glavu s Ratkom Mladićem, s njim i njegovom pratnjom i ubijao zajedno s njima vrijeme do početka sastanka. Za koju agenciju ili novinarsku kuću je tada radio kao snimatelj Erceg nikada nije obznanio. Tada na Velikoj Glavi je zasigurno mislio da jedini ima kameru u ruci ali se prevario. Naravno, s dolaskom hrvatske delegacije došlo je do transparentnog snimanja, miješanja kamera i snimatelja, ali u onolikoj mjeri koliko je to Mladić imperativno zahtijevao što su mu glumeći susretljivost i uvažavanje hrvatski pregovarači omogućavali, te je nakon održanog sastanka uslijedila kratka tiskovna konferencija na kojoj su svoja stajališta iznijeli Josip Juras i s druge strane Ratko Mladić koji se potom zaputio natrag u Knin u društvu oružane pratnje i naravno, neizostavnog “snimatelja” Zorana Ercega.
Vučković- dnevno
