Izvoznici smo vlastite djece i budućnosti a uvoznici svega ostalog. Piloti akro-grupe Krila Oluje svoj ugovor s HRZ-om su pošteno odradili. Što bi sada trebali? Podići kredit u švicarcima na 30 godina da si kupe stan? Riječ je o mladim ljudima koji osim što su vrhunski profesionalci u jednom od najsloženijih oblika ljudske djelatnosti su i istodobno očevi, muževi ili tek trebaju zasnovati svoje obitelji. Kao svestrano obrazovani ljudi svjesni su da je osnovni razlog visoke stope razvoda brakova i niskog nataliteta u RH materijalna bijeda. Piloti jednostavno nemaju izbora, radni vijek im je kratak a ponuda je na stolu. Koliko para toliko muzike… Dali je bilo moguće stimulirati ih da ostanu? Naravno, ali to je druga tema, prisjetimo se povijesti HRZ-a u nekoliko rečenica. Početak je zrakoplovna grupa formirana na Tuškancu 1991. gdje su se okupljali zrakoplovci prebjegli iz JNA koji su osnivali Hrvatske zračne snage HZS, kasniji HRZ i PZO. Krenulo se sa sportskim i poljoprivrednim letjelicama, helikopterom izvađenim iz Tehničkog muzeja, pa jednim oborenim Mi-8 osposobljenim iste noći za prelet na naš aerodrom, preletima iz JNA s MiG-ovima Perišina, Selaka, Borovića i Ivandića. Posljednja trojica su sletjeli na hrvatske aerodrome i naše tehničke ekipe su ih odmah primile u održavanje i naoružale. Napredovali smo malo od dvokrilaca s platnenim krilima iz kojih su izbacivane ‘bojler’ bombe. Gubimo jedan An-2 s četiri hrabra letača a uskoro i prvi MiG-21 s pilotom. Rat je, gine se za Domovinu…
A sada nagradno pitanje: Koliku je imao plaću prvi hrvatski oboreni pilot MiG-a u trenutku pogibije na borbenom letu? Vjerovali ili ne 250 DEM, naravno u HRD-ima ili ako bi se izrazili u kunama nešto ispod 1000.
Vjerujem da je to, osim naravno genijalnog Brixijevog prijevoda, jedan od razloga zašto je na našim prostorima Alan Ford imao status kultnog stripa. Nama to nije bila fikcija nego životna realnost gdje je Broj1 zgrtao snopove novčanica a ostalima u najboljem slučaju juha s dva rezanca i pola rajčice. Iako je trenutna situacija za vojnike još i malo lošija jer su im ukinuta dva obroka i prisiljeni su hranu kupovati preko Pleter d.o.o.
Zato, gospodo piloti, časnici HV-a sretan Vam put i miran let za Katar a sramota da jedno zrakoplovstvo, pa makar tako maleno poput našeg ostane u jednom danu bez cijele akro-grupe nije Vaša, već onih koji ovu zemlju bezdušno pljačkaju posljednjih 25 godina. i ta ista gospoda neka prodaju službene automobile u Vladi i na sličnim mjestima pa tek onda slobodno aludiraju na zavjerništvo i nedostatak domoljublja.
Za kraj ću citirati pukovnika Stjepana Dumu, ratnog pilota, kasnije nastavnika letenja, zapovjednika eskadrile… kojeg poznajem kao izuzetno staloženog i realnog čovjeka, što je rekao na ovu temu:
‘Lešinari, gadite mi se ! I nakon 25 godina glodanja ove napaćene, siromašne, korumpirane, prezadužene, a opet drage nam države Hrvatske, prodajete teoriju špijunske zavjere o ljudinama koji su za ovu državu pokušali dati sve, a osim poniženja, dobili su veliko ništa. Gdje su bili 91., bili su djeca, gdje sam ja bio 91., e bio sam tamo odakle sam stekao pravo reći da su ova, nekad naivna djeca, a danas ljudi, potpuno u pravu. Dragi političari, novinari i njihove gazde, “poduzetnici” koji ste od ništa stekli za sebe tako puno, državotvorci kojima su usta (pre)puna Hrvatske, molim vas, ako ste već ubili dušu narodu, pustite ga da bar fizički preživi.’
Lešinari su političke elite koje se smjenjuju na vlasti