Na blagdan Cvjetnice je protekle nedjelje, nakon blagoslova maslinovih grančica na lokaciji Pećine u Vrani, u jutarnjim satima svečano otvorena i nova staza biogradskog planinarskog društva Belveder. Prethodno je Planinarsko društvo Belveder kvalitetno i opsežno krenulo u projekt „Vrana“ s ciljem da se prirodne, povijesne i kulturne vrijednosti našeg kraja pokažu brojnim planinarima i ostalim posjetiteljima. Slijedom navedenog ovo je društvo zamislilo , trasiralo, i kao takvu markiralo stazu koja vodi najzanimljivijim lokalitetima, vodeći računa da se obuhvati sve ono što se u Vrani vrijedi pogledati, a toga ovdje zaista ima i previše. Pritom je svojski svoj dio posla odradio i ravnatelj biogradskog muzeja, Draženko Samardžić, koji se osobnim angažmanom prihvatio prikupljanja podataka o počecima planinarenja i razvijanju planinarstva u našem kraju.
Hajdemo do Vrane“ izletna je crtica koju je pod tim nazivom napisao Luka Jelić godinu dana prije osnutka Liburnije (1898.godine) u kojoj, uz povijesne podatke upućuje i na prirodne ljepote Vrane: „Ne mogu se oteti dojmu i vjerujem da nisam daleko od istine, ako navedemo da su vjerovatno pri obilasku biograjske, zadarske i ninske okolice, a napose posjetama Vrani i Vranskom jezeru, nastali razgovori a potom i ostvarenja oko osnivanja turističkog društva Liburnija, kojom se djelatnosti protezala na cilo područje Dalmacije.“ Društvo Liburnija je osnivalo turističko-planinarske stanice tj. domove. Stanice bi se osnivale u onim mjestima koja su se nalazila u prirodno lijepom kraju, a pored toga su bila bogate povijesti. Tako je u biogradskoj okolici uzet pod najam na dvadeset godina stari benediktinski glagoljaški samostan na brdu Ćokovac, kod mjesta Tkon na otoku Pašmanu, što je ujedno bio i prvi turističko – planinarski dom u Dalmaciji.
Sve navedeno upućuje na bogatu povijest turizma u Biogradu i okolici (Vrana) i da se ovo područje vrlo rano afirmiralo u turizmu. Zapaženu je raspravu o tome objavio i Vjekoslav Meštrović pod nazivom „Prve pojave turističke aktivnosti u Vrani“.
Slijedom tih potvrđenih saznanja, planinarska staza počinje i vodi od Hana Jusufa Maškovića, zapovjednika turske flote rodom iz Vrane. Nakon što je, kažu legende, lažno optužen u spletkama, zadavljen 30. siječnja 1646. godine na turskom dvoru, gradnja hana koji nosi njegovo ime, naglo je stala. Turska ga je vojska donekle osposobila za korištenje i točno je u takvom stanju ostao sačuvan do današnjih dana kao najveći spomenik turskog graditeljstva u Hrvatskoj i najzapadniji je turski svjetovni objekt. Okupljenima za polazak, prema zacrtanom planu točno u 9 sati, novom planinarskom stazom obnovljeni je Han bio otvoren, pa se mogao razgledati iznutra, a ovdje im se s nekoliko rečenica obratio i predsjednik Planinarskog društva Belveder, Robert Pejić, kako bi ih uputio u daljnju rutu – stazu koja vodi do starog grada Vrane, utvrde Templara, jedva kojih pedesetak metara udaljenosti od Hana, koji je za vrijeme Kandijskih ratova dobrano razoren mletačkim topovima. U sklopu starog grada Vrane je benediktinski samostan svetog Grgura, u kojem se čuvala hrvatska kruna, sjedište je hrvatskog bana i priora vranskog Ivana Paližne.
Put dalje vodi do Pećine, lokaliteta pronalazaka starorimskih ostataka „svetišta Nimfi“, iznimne znamenitosti prirodne i kulturne baštine, jer je riječ o izvoru vode kojom se u rimsko doba opskrbljivao antički Zadar (Jader). Staza se zatim uspinje iznad Pećine te se nakon kratka vremena dolazi do uređena vidikovca s kojeg puca prelijepi pogled na Pašmanski kanal, Kornate, Vransko jezero i samo selo Vranu. S vidikovca se ulazi u mladu borovu šumu te padinama Malog Umca za desetak minuta dolazi do Međuvoda, odakle se otvaraju pogledi na Janjeću gredu, Veliki i Mali Bak. Potom, nakon Gradine, slijedi spust prema vodocrpilištu Biba i dijelu asfaltirane ceste u zaseoku Kneževići. Nakon desetak minuta hoda, asfalt prelazi u makadamski put koji nas dalje vodi prema Ćukovoj gredi. Pogledi na Veliki i Mali Bak ostavljaju bez daha, dok se s naše desne strane cijelim dijelom puta protežu ogromni sipari išarani tragovima ovaca i koza. Ubrzo se dolazi na vidikovac odakle se lijepo vidi Sedlo Malog Baka, Veliki Bak te sipari podno Ćukove grede. Nakon kratke stanke slijedi uspon na Mali Bak i za otprilike pola sata hoda dolazi se do samog vrha Malog Baka, s kojeg puca pogled na sve strane: Pašmanski kanal, Kornate, Žirje, Vransko jezero, plodna polja vranskog bazena, Velebit, Prominu, Dinaru…Nakon strma spusta padinama Malog Baka, za otprilike pet minuta dolazi se do odmorišta ispred još neistražene pećine. Slijedi dio koji se prolazi u narednih četrdesetak minuta, makadamskim putem prema nepresušnom izvoru pitke vode Vila, te dalje prema Zamini, na koju se stiže za otprilike dvadesetak minuta s izvora Vile. Riječ je o velikom utvrđenom naselju iz 4.stoljeća koje je branilo prolaz prema Vranskom jezeru, a za ono doba i gusto naseljenom području. Lokalitet Zamina je u zadnje vrijeme, kao takav, zaštićen, a uskoro se počinje s arheološkim istraživanjem i iskopavanjima. U podnožju Zamine nalaze se brojni ostaci keramike i mozaika, a nakon petnaestak minuta dolazi se do zaseoka Krklješi, smještenog podno samih zidina Zamine. Tu je ujedno i kraj ovog prelijepog putovanja kroz prošlost. Po povratku ,nakon 14:30 sati, svi su se sudionici, članovi Planinarskog društva Belveder i ostali ljubitelji planinarenja i prirode, kojih je za ovaj, prvi put, bilo i više nego dovoljno, pa je sve to trebalo i nahraniti, okrijepili ćućkom (pašta fažol) u selu Vrana. Sve u svemu, savršena je organizacija i golem uložen trud Planinarskog društva Belveder, a kao rezultat su ovog pothvata zadovoljni sudionici, kojih je ovom prigodom bilo svih uzrasta – od djece predškolske dobi do onih, malo starijih; a svi prepuni dojmova. Ovo je ujedno preporuka za sve druge čitatelje koji zasad nisu sudjelovali da do iduće prigode provjere o čemu je ovdje riječ, a riječ je o zaista vrijednoj stazi koja će uskoro postati i nezaobilazan dio i glavni adut u turističkoj ponudi našeg kraja.
Gordana Šarić
