Naša glasila često optužuju tuđmanovu vlast za podjelu BiH-e. Franjo Tuđman u principu se prilagođavao situaciji na terenu u BiH-i, koju su diktirali europski crtači karata i oni srpski. Srpska vojska u BiH i njihova teroristička inačica u Hrvatskoj bile su u znatno boljem položaju za vrijeme domovinskog rata i rata u BiH-i od hrvatskih snaga. Trećinu Hrvatske i gotovo 65% teritorija BiH-e držala je srpska vojska. Način zapovjedanja srpskih jedinica je bio precrtan iz JNA-e i zapravo tzv. vojne oblasti su bila središta zapovijedanja. Kako je JNA-a izgubila 5. Vojnu oblast sa sjedištem u Zagrebu, u domovinskom ratu, kompletni zapovjedni lanac JNA-a, a zapravo velikosrpska vojska, izmješta se iz toga razloga u Sarajevo. Ta solucija se pokazala jako loša, jer je bila na udaru muslimanskih i hrvatskih snaga. Sarajevo nije bilo pogodno središte srpske „komande“.
12.5. 1992. godine na 16. sjednici Skupštine srpskog naroda u BiH-i održanoj u Banja Luci postavljeni su temelji Srspke države u BiH-i, te granice velike Srbije. Ova sjednica srspkog naroda je krucijalna za sagledavanje velikosrpskog projekta u cjelosti. Na samoj sjednici srpska vlast u BiH-i vrlo otvoreno postavlja ciljeve velikosrspkog projekata, načine i provedbu ciljeva. Ova sjednica za Hrvatsku je od velikog značaja, jer upravo na njoj Ratko Mladića priznaje načine djelovanja u Hrvatskoj, koje metode koristi u ratu sa Hrvatima, među ostalom i ime rušitelja Masleničkog mosta. No krenimo redom.
Na sjednici je JNA-a konačno dobila ime srpske vojske u BiH-i. To je bitna činjenica, jer do tada je Ratko Mladić i cijeli časnički kadar kao simbol nosio zvijezdu petokraku. Sada konačno i javno stavlja srpske oznake. Od toga dana stvara se srpska vojska u BiH-i, što poslanici skupštine izglasavaju. Na tu sjednicu je pozvan Ratko Mladić iz razloga da iznese svoj plan obrane srpskih teritorija, a skupština njega u to ime proglašava „komadantom svih srpskih snaga“.
Ratko Mladić u svojem vrlo opširnom govoru prvo upozorava poslanike na vrlo nisku discipliniranost srspkih vojnika i vrlo loše rukovanje oružjem, prvenstveno misli na artiljeriju, koja troši cijevi nepotrebno gađajući ciljeve vrlo neprecizno. Kako Srbi nisu zauzeli niti jednu tvornicu oružja u BiH-i, to je po njemu posebna panika, jer streljivo troši vojska uludo, sve je manje streljiva, habaju se cijevi topova bez ikakvog učinika i zato se zauzeo za postavljanje stručnih ljudi na ta mjesta.
U svom govoru daje primjer da u SAO Krajini je bilo isto rasulo, dok nije angažirao Atifa Dudakovića, časnika JNA-e iz redova Bošnjaka, te smijenio srpskog zapovjednika, jer nije znao rukovati dalekometnim oružjem. Atifa Dudakovića je prozvao kao zapovjednika artiljerije pobunjenih Srba, vjernog njemu i artiljerca koji je gađao civlne objekte u Gospiću i Zadru. Sjetimo se razranja Gospića i jasno je svakome tko snosi odgvornost iz priče Ratka Mladića.
Mladić se u svome govoru u srspkoj skupštini hvalio gađanjem europskih promatrača, odnosno njihove zgrade u Zadru. Rekao je vrlo otvoreno da njihovo prisustvo ne priznaje, pa kako su strani plačenici neka snose odgovornost za svoje djelovanje. Što u prijevodu znači da su njihovi objekti njegov cilj i cilj njegovih zapovjedi. Svakako je htio zastrašivanjem maknuti njihovo prisustvo i moguće svjedočenje kršenja ratnog prava.
Sve prljave poslove sa topništvom odradio je Atif Dudaković prema svjedočenu Ratka Mladića. Atif Dudaković je sa činom majora JNA-e pristupio bošnjačkim snagama kasnije za vrijeme rata u BiH-i. Poznat je kao zapovjednik obrane Bihaća, koji bi pao u ruke mladićeve vojske da nije bilo naše akcije Oluja 1995. godine. Bihać je bio pred padom, a dudakovićeve snage bi svojim porazom dovele Srbe do Karlovca i plan Velike Srbije konačno bi stvorio srpsku zemlju.
Povežemo li njegovu ulogu u srpskim snagama i nekih drugih čelnika bošnjačkih snaga dolazimo i do razloga sukoba bošnjačko-muslimanskih snaga sa hrvatskom vojskom. Mnogi kadrovi nastali u propagadnoj tvornici JNA-e ostali su vjerni tzv. jugoslavenskoj ideji , koja je u biti bila velikosrpska, a Hrvatska je pritom uvijek prikazivana kao razarajuće zlo Jugoslavije u Jugoslavenskoj vojsci. Tim kadrovima proizašlim iz JNA-e , tada namještenim u Armiju BiH-e, srpska vojn mašinerija je ovladala i poslije se okoristila za svoj interes, što i Mladić potvrđuje. Iako prezire sve nacionalnosti osim srpske, koristi baš njih za srpske ciljeve. Time se posebno hvalio na sjednici.
Ratko Mladić se pohvalio na 16. sjednici u Banja Luci kako je on isključio vodu i struju Zadru i da takvim načinom treba postupati i prema Sarajevu. Priznao je pljačke hrvatske imovine od strane pojedinaca, nazivajući to ratnim plijenom, kao u doba osmanlija, dok u bosanskom slučaju najviše pamti oduzimanje 10000 glra stoke u okrugu Kupresa, koju je podijelio seljacima toga kraja. Na taj način je jasno pokazao kako Srbi doživljavaju rat. Sve stanovnike treba protjerati, imovinu oduzeti, a sve nacionalnosti iskoristit za velikosrspke ciljeve. Naša tužba za genocid sve te detalje nije uzela u obzir.
Ne treba odbacivati po njemu stručne Bošnjake i Hrvate koji mogu poslužiti za velikosrspke ciljeve, jer ponekada nema dovoljno stručnog kadra među Srbima. Drugi primjer iskorištavanja neke nacije u velikosrspkom projektu je Hrvat koji je srušio Maslenički most. Mladić je vrlo stručno i precizno objasnio rušenje Masleničkog mosta u svome govoru. Most je srušen u potpunosti, osim jednog stupa, kojeg nisu rušili, jer je srpska artiljerija dovoljno oštetila stup. Priznao je Mladić činjenicu i osobne dostave eksploziva načelniku inžinjerije njegovih jedinica, Hrvatu Stjepanu Strbanu?!. Strbana je Maladić opisao kao gorljivog ustašu, ali bez obzira na tu „činjenicu“ Strban je srušio Maslenički most vrlo stručno. Ustaša je po njemu svatko u kartonu sa oznakom nacionalnosti Hrvat. Strbana u redovima srpskih jedinica bio je zbog stručnosti, nije imao nikoga za taj posao. Mladić iz svega izloženog do sada u našem listu, bio je očito vladar života i smrti na okupiranim teritorijama i dobro manipulirao izdajnicima? Nekada ucjenama, nekada indoktrinacijom?!
- sjednica je bitna i po konačnom obznanjenju velikosrpskog projekta. Na toj sjednici predsjednik skupšitne Momčilo Krajišnik je predložio spajanje SAO Krajine, Republike Srpke i Jugoslavije u jednu državu. Na taj način Krajišnik otvara put stvaranju Velike Srbije. Kako su JNA-u na tom teritoriju Srbi pretvorili u srpsku vojsku, baš na ovoj sjednici, ime Jugoslavije znači tek kamuflažu za svjetske medije. Ujedinjenje svih srpskih zemalja prati na ovoj sjednici i prijedlog podjele BiH-i u omjeru 60:40 posto u korist Srba, pritom gubitak Sarajeva njih previše ne brine, kao niti gubitak Tuzle, prema njihovom viđenju pokušat će zadržati dio Sarajeva i Tuzle zbog daljnjih pregovora, ali u biti oni žele jedan kompaktan teritorij.
Ratko Mladić je zato i došao na sjednicu kako bi znao gdje su granice srpskih zemalja i u kome prevcu treba dalje ratno djelovati. Komandu srpske vojske Mladić izmješta na Pale na toj sjednici i time spriječava padanje zapovjedništva u ruke protivničke snage. Takva odluka pomaže u lakšem zapovjedanju jedinicama. Poglavito jer od tada nema nikave veće prijetnje likividacijama čelnika njegove vojske. Treba reći da u povlaćenju srpskih jedinica iz Sarajeva izginuo je ogroman dio zapovjednog kadra zločinačke vojske još na početku rata u BiH-i i Mladić si više nije mogao dozvoliti takav luksuz da drži zapovjedništvo u samom gradu, koji je bio neprijateljski nastrojen prema Srbima.
Mladić vrlo mudro predlaže na toj sjednici da sva zla što čine Srbi pripišu drugoj strani i da medije i javnost moraju uvjeriti u svoju dobru namjeru. Kada se pogleda način djelovanja srpskih medija tada, dolazimo do činjenice da su bili u tom pravcu okrenuti. Praktički su svako svoje zlodjelo pravdali suprotnom stranom.
Naša medijska slika rata u BiH-i do danas nije otkrila uzroke velikosrpskog projekta, koji su vrlo precizno definirani na ovoj sjednici, načini djelovanja srpskih snaga i ponašanje srpskih medija u bosanskom ratu. 16. Sjednica srpske skupšitine u Banja Luci jasno govori o svim pravcima djelovanja srpske vojske.
Na sjednici je bio i „krajiški“ vladar Mile Martić, bliski suradnik Ratka Mladića što jasno govori da je ovo sjednica bila put ujedinjenja svih srpskih zemalja i temelj fašistoidnosti Srba. U tužbi za genocid prema Srbiji, paloj pred haškim sudom ,ovaj dokument nije imao neki značaj, iako sam dokument iznosi ciljeve srpske politike, prijedlog ujedinjenja svih osvojenih teritorija i jasno pokazuje sustavno kršenje ratnog prava.
Igor Drenjančević
7 dnevno izvor
