Gradonačelnik Velike Gorice oko kojeg se lome koplja u zadnje vrijeme prema prosudbi novinara našeg tjednika, imao je samo jednu vodilju u svojem mandatu, novac. Njegovo stupanje na bilo koju vodeću dužnost imalo je za cilj materijalnu korist. Za grad ili pojedinu tvrtku to je bilo poražavajuće. Popularni Radio Velika Gorica od velikog giganta i vodeće radio stanice ove zemlje postao je prosječan radio, njegovim dolaskom na radio i organiziranjem radija. Gradska uprava umjesto efikasnosti, postala je mjesto uhljeba njegovim dolaskom. U prijevodu na matematički jezik to znači napredak u broju novih radnih mjesta. Tonino Picula imao je osamdesetak zaposlenih u svojoj gradskoj upravi, dok je Barešić „podebljao“ broj radnih mjesta na duplo više ljudi zaposlenih u gradskoj upravi. Njegov opravdavajući razlog je glasio; „ kako je to zbog izvlačenje novaca iz europskih fondova“. Novih investicija nema, ali broj novozaposlenih njegovim dolaskom je duplo veći. Kada zbrojimo plaće 80 ljudi više u godinu dana, dolazimo do vrtoglavih brojki nečije neučinkovitosti. Svima je jasno kako ušteda na plaćama godišnje može biti dobra investicija u trenucima velike krize.
Sam Barišić došao je na vlast optužujući Tonina Piculu za malverzacije i prijetnjom kaznenog gonjenja Picule. Kako to danas izgleda? Pršte kaznene prijave na sve strane, danas mnogi baš Barešića optužuju za kriminal, a brojke protiv Barišića su neumoljive. Piculu je Barišić napao oko gradnje sportske dvorane, 29. svibnja 2009. godine, tadašnji gradonačelnik Tonino Picula s građevinskom tvrtkom Gradnja d.o.o. iz Osijeka sklopio ugovor o gradnji sportske dvorane sa prometnom i komunalnom infrastrukturom na iznos od 14.439.492,44 kune. Dražen Barišić je 06. srpnja 2009. godine Općinskom sudu u Velikoj Gorici podnio tužbu sa zahtjevom da se utvrdi ništavnost ugovor bivšeg gradonačelnika Picule i Gradnje d.o.o., koji je navodno bio suprotan Zakonu o postupku primopredaji vlasti. Tužba se odnosila na pravilo da se pred izbore i za vrijeme predizborne kampanje ne smiju sklapati ugovori i donositi odluke koje bi mogle imati trajne posljedice po Grad. Danas kada sagledamo cijelu situaciju oko dvorane dolazimo do sasvim drugih razloga poništenja ugovora, Barišić je htio drugog investitora, a time vjerojatno i pogodovanje novom investitoru.
To proizlazi iz činjenice kako je Gradnja Osijek pristala na novi ugovor sa gradom Velikom Goricom, dolaskom Barišića na vlast,jer uvjeti navodno nisu bili dobri za grad i očekivala je novi ugovor poslovne suradnje. Barišić je to zamislio drugačije i htio je otvoriti novi natječaj, znači uvesti u utrku za gradnju dvorane nove izvođače iako je postojao investitor i taj investitor je u duhu poslovnih odnosa samo htio revidirati sporne stavke ugovora, novim ugovorom. I zato je prvotno potpisala Gradnja Osijek predugovor, prije novoga ugovora.
Gradnja Osijek je mislila da se Predugovorom osigurala, kako će s gradom potpisati identičan ugovor, ali se prevarila. Kad je prvotni ugovor postao ništavan, Barišić se oglušio o zahtjeve Gradnje Osijek da potpišu novi ugovor, za kojeg je Barišić ranije tvrdio da je čista formalnost. Kada je Gradnja Osijek pristala na poništenje prvotnog ugovora, Barišić je pogazio obećanje i Predugovor. Time je pokazao kakav mu je poslovni moral i na što je sve spreman u ostvarivanju svojih interesa.„Grad Velika Gorica zloporabom prava i pravnim nasiljem“, 04. studenog 2009. godine u Elektroničkom oglasniku javne nabave objavljuje poziv za nadmetanje za izgradnju sportske dvorane u Gorici, što je suprotno Zakonu. Gradnja Osijek od Državne komisije za kontrolu javne nabave ishođuje 10. prosinca privremenu mjeru zabrane nastavka postupka javne nabave za gradnju sportske dvorane.
Na kraju Gradnja Osijek USKOK-u podnosi protiv gradonačelnika Dražena Barišića, zakonitog zastupnika Grada Velike Gorice, kaznenu prijavu „radi osnovne sumnje u izvršenje kaznenog djela prijevare i zloporabe položaja i ovlasti“. Trakavica na kraju završava pristajanjem Barišića na novi ugovor i prepuštanje gradnje Gradnji Osijek. U svezi same gradnje bivši gradonačelnik Tonino Picula ostavio je u gradskoj blagajni 15 milijuna kuna. Znači grad je imao sredstava za gradnju. I nije stajala tvrdnja Barišića prije stupanja na vlast kako su sumnjivi poslovi i sumnjivo pogodovanje maslo Tonina Picule. Uostalom Barišić nije odustao od gradnje dvorane, već je nastavio gradnju. Taj novac ostavljen u blagajni poslije Picule je Barišić potrošio, a za gradnju dvorane podigao je krediti od 21 milijun kuna. Znači 15 milijuna je potrošio, a samu gradnju podigao u troškovima za 6 milijuna kuna. Kada sve saberemo u brojkama vidimo ogromnu štetu nastalu tom investicijom, potrošenim sredstvima, te nepotrebnim kreditiranjem. Ako još dodamo kašnjenje radova, greške investitora, loše napravljen posao u nekim djelovima, šteta po građane Velike Gorice je još veća.
Dražen Barišić nije bolje postupao niti u nekim drugim situacija raspolažući gradskom imovinom, što ćemo isto iznijeti u ovom članku, a time se čini da je zapravo pokrenuta nova „fimimedija“.
Za vrijeme proslave Nove godine grad Velika Gorica je isplatio turističkoj zajednic 2012. godine 300 000 kuna za postavljanje bine i plaćanje koncerta. Treba reći da je postavljanje bine i najam iste naplaćeno 86 000 kuna. Bina nije ništa posebno, nekih 150 m2 veličine, u jednom drugom slučaju naplaćeno je svega 10 000 kuna za tako nešto. Najam tepiha za jedan dan grad je platio 9 000 kuna, pa se čini da jedan tepih vrijedan je kraljevske obitelji. Pjevačica Vanda Winters za jednu do dvije otpjevane pjesme isplaćen je honorar 12 000 kuna, a na tom honoraru za otpjevanu pjesmu pozavidjeli bi znatno poznatiji pjevači. Grad je šakom i kapom dijelio novac, turistička zajednica provela tu šaradu, a što je najtragičnije; cijela priredba je plaćena dva puta. Prema dokumentaciji koju posjedujemo došli smo do frapantnog otkrića kako je grad platio novogodišnji koncert dva puta. Nije bilo dovoljno rasipavanje novaca u ovoj krizi, već je grad isti koncert platio dva puta po 300 000 kuna. Prvi puta preplaćeni koncert od 300 000 kuna isplaćen je turističkoj zajednici, da bi drugi put bio isplaćen na privatne račune tvrtki, koje su isti napravile. Takvo ponašanje je praksa od 2009. godine, plaćaju se tzv. intelektualne usluge, promocija grada, gradske usluge, usprkos 80 novozaposlenih u uredu gradonačelnika i gradskoj upravi. Prema izračunu i procjenama nekih stručnjaka, takvom praksom izvlači se 100 000 kuna mjesečno, što prelazi preko milijun kuna godišnje, a do sada preko 5 milijuna kuna je izvučeno na izmišljene poslove i bizardne usluge.
Pročelnica upravnog odjela za poduzetništvo, investicije i EU fondove, nekdašanja šefica imovine grada N ikolina Nežić došla je na novu ulogu pročelnice za poduzetništvo , iako ima parvni fakultet. A ne ekonomski smjer naobrazbe, što se tražilo u natječaju.
Njoj su isto isplaćene veće sume za njeno obrazovanje, da bi imala adekvatno zvanje i spremu. Naš tjednik je u posjedu računa na 36. 150, 38 kuna na Ekonomskom fakultetu, plaćeno školovanje od grada. Dok na burzi ima koliko želite mladih ljudi sa tom naobrazbom, grad Velika Gorica plaća školovanje svoje službenice, jer je ista miljenica gradonačelnika, a nema adekvatnu naobrazbu. Još bi bilo razumno da su Nežićka i Barišić napravili iz Velike Gorice Paris, a ne da su napravili novu fimimedijsku aferu, pa se sad pročelnica školuje kako do kraja grad iscrpiti.
Igor Drenjančević
7 dnevno
