Na našem portalu smo često pisali o sektaškom ponašanju vodstva Živog zida, no izgleda da upozorenja nikada nije dovoljno. Upravo je nevjerojatno da su ljudi u informatičko vrijeme usprkos svim iznesenim svjedočanstvima, dokumentima i činjenicama još uvijek skloni povjerovati u dogme i obmane nekolicine poluškolovanih mladaca, na štetu vlastitog mentalnog zdravlja. Zbog toga nije na odmet pažljivo pročitati ovaj Pernarov članak i otkriti na koji način se sustavno provodi manipulacija nad zrelom i odraslom populacijom naše zemlje. Kada netko napiše „da ga je pacijentica u ordinaciji zapitala…“, skloni smo povjerovati da se radi o iznošenju svjedočanstva nekog – doktora. No, potpisnik ovog čudnog članka je Ivan Pernar, nikakav doktor, već medicinski brat bez ordinacije. Ovaj primjer manipulacije i mazanja očiju stavlja pažljivom čitatelju u pitanje sve ostale navode tog članka.
Nadalje, jednostavnom analizom upotrijebljenih riječi i fraza u kombinaciji sa zdravim razumom postaje kristalno jasno da je sam autor ovog članka sve ono što zamjera drugima, naime: nevjerodostojan, neistinit i manipulativan. Dublju analizu bi trebalo prepustiti struci; psihologiji i psihijatriji. Ostaje pitanje razloga zaluđenosti mnogih Živim zidom. Ono je vrlo lako objašnjivo: Živi zid ima ciljanu skupinu birača, što i sami govore – a to su ovršeni, blokirani i svi oni koji se nalaze pred deložacijom. Svi ti ljudi žive u nezamislivom stresu godinama, a kao takvi su podložni uhvatiti se za svaku slamku spasa koja im se ponudi. No, ova živozidaška slamka spasa je cigla koja ih može lako koštati svega i povući ih na dno.
Kao jedna od onih koja još uvijek prolazi pakao ovršenika i koja je bila aktivist u Živom zidu, znam da Živi zid ne donosi spas nego propast i da nikoga nisu spasili od deložacije, a kamoli od ovrha. Ni pod prijetnjom vlastite deložacije nikad se ne bih obratila Živom zidu, naprotiv – odlučno bih odbila njihovu „asistenciju i pomoć“.
Ingrid Runtić
U nastavku prenosim sporni članak u cijelosti koji je objavljen na stranicama Živog zida:
Ako piše u Jutarnjem, znači li da je istina?
Mnogi misle da je Jutarnji list, novina u vlasništvu kralja ovrha Marijana Hanžekovića neka vrsta konačnog otkrivenja, Sveto pismo koje nam govori istinu o svijetu oko nas. Tako mi se dogodilo da me pacijentica u ordinaciji upita “je li istina da je došlo do raskola u Živom zidu”, ja ju pitam odakle joj to na što mi je odgovorila: “Čitala sam u Jutarnjem, bio je velik naslov”.
Prema njenom poimanju stvarnosti, velik naslov podrazumijeva istinitost tvrdnje koja se iznosi, međutim, da bi mogli ispravno prosuditi ima li istine u tekstu kojeg objavljuje EPH morate se upitati ima li vlasnik, tj. urednik kakav poseban interes u tome da degradira Živi zid i dovede u pitanje ono što radimo.
Nažalost, prosječan čitatelj nekritički prihvaća serviranu informaciju, ne dovodeći u pitanje motiv onoga koji ju objavljuje, vjerodostojnost izvora informacije niti smisao njene objave. Tu se otkriva sva pokvarenost trenutnog sustava koji ne bira načine kojima bi diskvalificirao Živi zid.
Posebno mi se zgadio podnaslov “članovi ljuti na Vilibora”, zapravo se radi o pokušaju medijskog linčevanja osobe koja predstavlja izazov bankarskom, medijskom i političkom establishmentu koji tlači našu zemlju.
Ti natpisi još jednom oslikavaju stvarnu ulogu mass-medija u suvremenom društvu, njihovu ovisnost o centrima moći i udaljenost od objektivnosti kao mjerila kojem bi trebali težiti.
Umjesto da teže istini, mass-mediji manipuliraju stvarnošću, tako informacija postaje dezinformacija, a kanal informacije pokvareni telefon u rukama svojih čitatelja.
Ivan Pernar
