Objavljujemo njegovo pismo u cijelosti:
Poštovani!
Dana 23.12.2013. napisan mi je u Ministarstvu unutarnjih poslova u Zagrebu, Vukovarska 33, dopis (Klasa: 050-01/13-210 Ur. broj: 694-01-13-2) kojeg potpisuje Voditelj povjerenstva Hrvoje Đuran, u kojem piše da zbog velikog broja zaprimljenih prigovora Povjerenstvo za rad po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova neće biti u mogućnosti uputiti mi odgovor u zakonskom roku od 90 dana, te da ću dobiti odluku o mom predmetu (slijedi tekst moje pritužbe) čim ona bude donesena.
Dana 29.04.2013. krenuo sam na posao u 07,00 h i na parkiralištu pred zgradom u Rijeci, Ulica Braće Stipčića 41, prišla su mi trojica muškaraca predstavivši se kao policijski inspektori i pristojno me zamolili bih li mogao poći s njima da im kažem neke informacije. To mi je prvo takvo iskustvo u životu te sam bez opiranja i negodovanja pošao (misleći da žele informacije o jednom mom ravnatelju za kojeg je poznato da je pronevjerio neke novce).
Međutim, čim smo ušli u zgradu na adresi Žrtava fašizma 3, Rijeka, počeli su se bezobrazno ponašati. Tada sam do kraja iskusio riječi psalmiste: “Okružio me čopor pasa, rulje me zločinačke okružile“ (Ps 22,17). Obraćali su mi se sa “ti”, govorili: “Hej, jučer mu je bio rođendan, jesi se napio?”, “Sad ćeš ti nama platiti, smeće jedno!”, „Jebaćemo ti mater!“, “Eh, što nismo MILICIJA! Sad bi te odmah ubili!”, “Kad mi završimo s tobom, nećeš moći raditi ni u jednoj školi”. Zato sam već u 07,30 h na papir napisao: “Branim se šutnjom. Štrajkam glađu i žeđu.” Jedan od prisutnih (koji je fotografirao, a inače se cijelo vrijeme korektno ponašao) je kazao: “Napisao je da štrajka glađu i žeđu. Sada bismo ga prema protokolu trebali odvesti na psihijatriju.” A jedan drugi (nizak, debeo, sa žutom bradicom, taj me je kasnije drmao i udarao) je kazao: “Ne. Prvo ćemo ga srediti!”
Dvojica su me bacila sa stolice na pod pri čemu sam glavom udario i možda oko pola sata bio u nesvijesti. Potom su me dvojica podigla s poda, posjeli na drvenu stolicu u sredini sobe, te potom četvorica ili petorica njih mi istovremeno postavljali pitanja, prijetili, drmali me i udarali u rame.
Onaj sa žutom bradicom unosio mi se u lice i kreveljio se prskajući me pljuvačkom, psovao i udarao me u rame. Onaj koji je fotografirao pokušao ga je obuzdati i kazao: “Prestani! Strefit će ga srce!” No ovaj nije slušao. To mučenje trajalo je čitava četiri sata.
Dakle, u 07,30 h sam im izjavio pismeno da se branim šutnjom, a oni su me zlostavljali još puna sljedeća četiri sata, te tek u 11,30 h konačno pročitali mi razlog privođenja, da imam pravo na odvjetnika i da imam pravo braniti se šutnjom. Međutim, tada kada su mi to čitali, nakon četverosatnog zlostavljanja, već sam doživio srčani udar i bio u nesvijesti.
Hitna pomoć odvezla me je u bolnicu gdje sam ostao na dugotrajnom liječenju na postkoronalnom odjelu KBC-a Sušak.
Od svih prisutnih inspektora okrutnošću je prednjačio nizak debeo čovjek sa žutom bradicom i lako bih ga mogao prepoznati.
Dakle, proteklo je četrnaest mjeseci od isprike što kasne s odgovorom, a da nakon tog dopisa nisam dobio niti odgovor niti nove isprike!!! Zar je policiji baš tako jako teško poštovati zakon? Što mislite, ne bi li trebao netko podnijeti ostavku ili biti smijenjen?
Također ću Vam kazati za još jedno zlostavljanje za koje sam doznao dana 17.12.2014., kada sam imao ročište na Općinskom sudu u Rijeci, predmet K-DO-375/13:
Naime, nakon doživljenog zlostavljanja kojeg sam Vam gore opisao, uslijedila je optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci za tobože kazneno djelo iz članka 157. stavak 1. i 3. KZ-a.
I tako sam došao na raspravu dana 17.12.2014. na Općinski sud u Rijeci, te prvi puta vidio jedinog svjedoka optužbe, gospođu D. P.
Ona je izjavila da optuženika, tj. mene, prvi puta vidi.
Ali je također izjavila da su je četvorica inspektora privela, te također tijekom više sati vrijeđali, psovali, prijetili joj i ucjenjivali je da će je zadržati u pritvoru ako ne potpiše izjavu koju su joj pripremili. Veli da je prvi puta tada uopće čula za ime Dario Miletić, i žao joj je što je potpisala tu izjavu, no to je učinila da bi prekinula mučenje i zlostavljanje u policiji i da bi najzad otišla kući. Očigledno je da se radi o montiranom procesu sa svrhom blaćenja jednog moralnog čovjeka, i mislim da ovi policijski zločinci zapravo rade na daljinski upravljač jednog nekoć moćnog riječkog političara, a sada možemo kazati bivšeg.
Također, izgleda da ova opisana zlostavljanja nisu iznimka nego pravilo koje se događa u riječkoj policiji.
Uglavnom, na sudu je obranjena moja nevinost. Ali, tko će sankcionirati policajce zlotvore?
Ponovno se otvara pitanje: Tko kontrolira policiju? Zar je policija izvan kontrole i sankcija?
Opisani događaj eto se dogodio meni, sutra će Vama, a prekosutra djeci Vaših prijatelja! Tko će od ljudi obuzdati od Boga prokleti STALJINOV NKVD? Tko će od ljudi obuzdati od Boga prokleti GESTAPO? Tko će od ljudi obuzdati od Boga prokletu UDBU?
Postoji li uopće tijelo koje može kontrolirati policiju? Tko uopće može zaštiti čovjeka nevoljnika na kojeg se okome policijski zločinci? Kome se uopće u Republici Hrvatskoj ili Europskoj uniji može obratiti pošteni građanin?
Pozdravljam s poštovanjem.
Mr. sc. Dario Miletić
hop-portal.com