Kažu mi da sam nekulturan, ali kako bit kulturan prema ljudima koji i dan danas šire svoje fašističke nebuloze pod maskom socijalizma i antifašizma?? Šta im reći? Dajte molim vas da malo raspravimo, a oni još uvijek Tita smatraju idolom? Njima je još uvijek opravdano ubijanje ljudi nakon rata i diktatura, još uvijek prozivaju za fašizam one koji ne opravdavaju zločine, a oni se ne srame niti dan danas opravdavat masovne pokolje?
Pa šta reć kulturno? Molit ih katolički pobožno?
Razgovarat uljudno? Moš mislit efekta.
Tim više što svi oni koji se zalažu za kulturnu raspravu uglavnom šute. Valjda se boje da ne izgube kakvo kulturno mjesto, koje im plaća narod kojega ovi crveni jugofašisti pljuju i ponižavaju.
Zar nije dosta kulturnog dijaloga i lažne uljuđenosti s onima koji bi i danas ubijali da im se dopusti??
Mislite da nebi?
Pa čitajte što pišu i s kojim idealizmom uzdižu zločince, opravdavaju zla i dive se diktatoru?
E moj narode. Nije vrijeme od kulturnog i finog dijaloga kad po tebi pljuju.
Meni osobno ne smeta ni kulturan ni nekulturan dijalog, samo što nekad kulturan dijalog ne razumije skoro nitko. Kao da nisi ništa rekao.
Zato ponekad moramo reći istinu onako kakvom ju narod osjeti, brutalno i bez previše obzira.
Znam da ću ispast nekulturan, ali vjerujte mi nije vrijeme od previše finih riječi, jer život je izrazito nefin.
Pa pogledajte i pročitajte Milanovićeve izjave. Država i narod tone, a on prosipa Hegela u komesarskom džepnom izdanju.
Tko u ovakvoj situaciji ne pukne taj nije normalan, taj je već ošamućen.
Vinko Vukadin