Kako sam već najavio u svojim prijašnjim napisima hrvatski ministri bili su u Bruxsellesu kako bi dobili „domaću zadaću“ uravnoteženja proračunskog deficita. Kao i uvijek kada „gazda“ zove na razgovor, pa se prođe bez „pljuske“, tada pozvani uvijek dođu radosni doma.
Jasno, ministar Lalovac otišao je „gazdama“ sa pripravljenim „uratkom“ koji je vlada davno „zaboravila“ davno, pa je Lalovac „gazde“ privremeno „umilostivio“ od ne poduzimanja sankcija. Uradak su trošarine na gorive i cigarete s čime ministar Lalovac računa nadomjestiti barem djelomice manjak u državnom proračunu, a u ovom konkretnom slučaju trebalo bi si priskrbiti 1,3 milijarde Kuna u proračun.
Ako se pogledaju ove dvije mjere, ipak svaka od njih ima različiti utjecaj na hrvatsko gospodarstvo, pa i životni standard. Cigarete su roba čija potražnja se u ekonomskoj znanosti definirana kao „visoko ne elastična“. To znači rast cijena cigareta ne donosi nikakvo bitno smanjenje potražnje na tržištu za njima. Drugim riječima, unatoč rastu cijena cigareta, neće doći do smanjenja njihove potrošnje.
Potražnja će ostati jednako snažna kao i prije poskupljenja. Matematski rečeno, poskupljenje od 1% za cigarete donijet će istodbno i 1% rast prihoda za proizvođače cigareta. U ovom slučaju, rast cijena je temeljem trošarine kao oblika poreza, pa će ovaj prihod izravno odlaziti u državni proračun u potpunosti. Stoga, ministar Lalovac doista može očekivati uvećani priljev novca u državni proračun temeljem trošarina na cigarete bez ikakvih posljedica.
Bilo bi doista krasno kada bi Hrvati ipak makar malo smanjili pušenje cigareta, jer bi time sigurno imali više novca na raspolaganju u džepu, ali i bolje zdravlje. No, ništa se neće promjeniti po tom pitanju, jer jednostavno hrvatski pušači nemaju milosrđa prema sebi, ni financijski ni zdravstveno.
Uvođenje trošarina na cijenu goriva već je posve drugo pitanje. Ovdje se dogodio spoj „lijepog sa korisnim“, kako se to često kaže u našem narodu. Naime, javnost se posve jasno očitovala sa „NE“ po pitanju „monetizacije autocesta“, unatoč tomu što to očitovanje „nije valjano“ prema pravorijeku Ustavnog Suda RH.
Treba se prisjetiti riječi ministra Hajdaš-Dončića, kako će u slučaju odustajanja od „monetizacije“, tada morati biti nadoknada učinjena kroz višu cijenu goriva. Dakle vlada je ispunila „obećanje“ svog ministra, jer monetizacije neće biti, ali je sa druge strane „umilostivila“ EU.
Gorivo kao roba ima nešto elastičniju potražnju od cigareta. Ne znači elastičnu, već samo malo elastičniju. Razlog leži u tomu, što se potrošnja goriva može općenito podijeliti na dio koji je vezan za funkcioniranje gospodarstva i dio koji se odnosi na potrošnju kućanstava. U većini razvijenih zemalja potrošnja goriva za potrebe gospodarstva je oko 75%, dok je potrošnja za potrebe kućanstava 25%.
Za očekivati je da je u Hrvatskoj udio potrošnje goriva kućanstava niži. Dakle, relativno je NE elastična potražnja za gorivom u usporedbi sa potražnjom za cigaretama, gdje je praktično potpuno ne elastična. U Hrvatskoj je ne elastičnost potražnje još viša, jer je udio potrošnje goriva kućanstava niži. Međutim ova trošarina imati će višestruki učinak kroz rast cijena usluga transporta robe i ljudi. Unatoč tomu što će se sigurno pojaviti „mudraci“ koji će ustvrditi kako je udio troškova transporta u troškovnim strukturama hrvatskih poduzeća relativno nizak, pa rast cijena goriva „neće“ povećati stopu inflacije u Hrvatskoj.
Takvo stajalište jednostavno NIJE točno! Troškovi transporta uvijek pogađaju gospodarstva i uvijek imaju inflatorno djelovanje po gospodarstvo. No, ovaj oblik inflatornog utjecaja bi bio oblik „troškovne inflacije“. Ovo je bitno reći, jer ovaj oblik inflacije uvijek donosi ekonomsku stagnaciju poznatu kao „stagflacija“, jer se događa stagnacija i inflacija.
Koliko jučer su svi hrvatski ministri „slavodobitno poklisarili“ po svim TV postajama o tek pukoj „najavi“ mogućeg gospodarskog oporavka od čak „frapantnih“ 0,2%, a sa ovom mjerom tih 0,2% rasta BDP-a biti će samo ne ostvareni san! Gospodarstvo će morati povisiti cijene robe i usluga, a agregatna potražnja na hrvatskom tržištu će biti smanjenja unatoč tomu što je tek nešto živnula sa navodnim smanjenjem poreza na prihod od prije par mjeseci. Taj rast prihoda biti će posve „progutan“ kroz povećana trošenja za gorivo i ostalu robu čiji rast cijena će se dogoditi.
Općenito rečeno, može se očekivati nastavak gospodarske recesije, s tim što će se neki dodatni elementi pojaviti. Naime, ukoliko se obistini rast inflacije to znači da će tečaj Kune prema Euru biti ponovno apreciran, naravno ukoliko ne dođe do promjene tečaja. Dakle, to znači izvoz iz Hrvatske biti će još skuplji, a uvoz još jeftiniji i jasno je što će se dogoditi sa hrvatskom vanjskotrgovinskom bilancom. Rast deficita će biti ne izbježan.
Pošto svaka kritika nema smisla ukoliko se nešto konstruktivno ne predloži. Umjesto rasta cijene goriva trebalo je povisiti cijenu nekoj drugoj robi, koja također ima visoku ne elastičnost, ali nema jak inflatorni utjecaj po gospodarstvo. Koja bi bila takva roba, odgovor ostavljam ministru Lalovcu, jer je to njegov posao.
Što reći na koncu svega. S ovim mjerama očekuje nas nastavak gospodarske recesije, daljnji pad BDP, pad životnog standarda i naravno posljedično tomu rast nezaposlenosti. Pomanjkanje gospodarskog programa sadašnje vlade, dovelo je vladu do tek pukog vrludanja od problema do problema, te bavljenjem gospodarstvom od slučaja do slučaja kroz provedbu zapovjedi gazda iz EU. Tako se došlo i do „rješenja“ uporabe trošarina za koje se doista već sada može da su popušene.
Dr. Tihomir Janjiček
