Jugosrpsko skrnavljenje žrtava svake godine se ponavlja.
Umjesto sjećanja na dan oslobodjenja Jasenovca, ili njegovog zatvaranja, naši jugofašistički relikti, balkanski komunisti, svake godine dolaze u Jasenovac da bi obilježili pokušaj bijega zatvorenika koji su organizirali komunistički zatvorenici.
Tom prigodom je sjećanje na žrtve i iskreno suosjećanje najzadnja rupa na partizansko jugoslavenskim diplama.
Jasenovačke žrtve, pogotovu one nevine, židovske, su njima samo smokvin list da bi i dalje dobivali svoje sitne političke bodove.
Jasenovac, kao simbol zločina i hrvatske sramote, njihovim se djelovanjem pretvara u degutantnu balkansku političku lakrdiju i skrnavljenje žrtava.
Oni svake godine Jasenovac koriste da bi opravdavali pokolje nad Hrvatima nakon rata, koriste ga da bi isproducirali teoriju genocidnosti i teoriju najvećeg zla, ma koliko pri tome natezali činjenice, logiku i etiku.
Svake godine Jasenovac im služi za obračune s političkim neistomišljenicima, a ne za ukazivanje na neprihvatljivost bilo koje ideje koja je ubijala ili zastupala ubijanje drugačijih samo zbog toga jer su drugačiji.
Iz usta ovih jugofašista, koji se sa srbskim promotorima četništva svake godine uhvate pod ruku, pijetet zvuči kao poruga žrtvama.
Ne poznajem niti jednog jedinog Hrvata koji bi opravdavao Jasenovac kao logor i zlodjela koja su učinjena u ime hrvatskog naroda, ali sam siguran da je većini Hrvata ogavna ova jeftina srbsko jugoslavenska lakrdija kojom oni svake godine izruguju žrtve koristeći ih za osobne političke ciljeve.
Vinko Vukadin
