UJEDINJEN GLAS HRVATSKE NA SKUPU ZAJEDNIŠTVA U ZAGREBU
Moja generacija je ove večeri u Zagrebu na Jelačić-placu održala skup zajedništva 100% za Hrvatsku – zajedno do pobjede kojeg su inicirali i organizirali branitelji i invalidi Domovinskog rata te braniteljske udruge koje već više od 190 dana prosvjeduju u Savskoj 66, a čiji konkretni zahtjevi bivaju ignorirani već pola godine od premijera, pa dalje redom sve do saborskih zastupnika.
Namjerno ovdje kažem – „moja generacija“, zato jer me ovaj skup podsjetio na onaj od prije četvrt stoljeća, na istom mjestu, na skup koji je bio ispunjen snagom i željom za promjenom, toliko važnom da je za nju vrijedilo boriti se i ginuti, za oslobođenjem domovine za koju se velika većina moje generacije nije kolebala dati svoje zdravlje, svoje udove i svoj život. Ta moja generacija dala je sve i nije prestala davati do današnjeg dana, ta moja generacija, tada još nezrela, puna ideala i vjere u život na svom, u svojoj Hrvatskoj, nije danas više ni mlada, ni neiskusna. Ona je već tada znala za što se bori, ona je ginula svjesno, u ratu koji nije bio svjetski ili tuđi, u ratu koji je bio za Hrvatsku, a protiv agresorske vojske JNA. Moja generacija je – ovo mogu osobno posvjedočiti – odrasla u toleranciji prema svakom svom bližnjemu, uvjerena da je vrijeme ratova iza nje. No, moja generacija je bila upravo ta koja je stasala u zrelost baš u trenutku kada je Hrvatska konačno dobila šansu ispuniti svoj stoljetni san o samostalnosti, kada je Hrvatska bila podlo napadnuta velikosrpskom agresijom, podvrgnuta klanjima i ubijanjima. 12 zvjerski ubijenih policajaca u Borovom selu pripadaju mojoj generaciji, oni su rana moje domovine koja još uvijek nije zacijelila, oni moju domovinu bole još uvijek! Ta moja generacija je bez ikakve sumnje u ishod i bez osobne računice učinila ono što je svima, i nama u Hrvatskoj, a i drugima u svijetu izgledalo potpuno neostvarivo i nemoguće: moja generacija se svojom krvlju, čašću i požrtvovnošću izborila za našu domovinu, za samostalnu Hrvatsku.
Moja generacija je danas ostarjela, lica mladića koji su tada spremno krenuli braniti svoju domovinu izborana su godinama, patnjom, ratnim ozljedama, tugom i razočaranošću današnjom hrvatskom politikom. Jer ono što je krvlju tako nevjerojatno hrabro izboreno i obranjeno, riječju se u politici okaljalo, propustom i pokvarenošću vlastodržaca obezvrijedilo. Zbog toga je moja generacija i danas tu, lica i oči preživjelih mladića i djevojaka koje su tada, prije četvrt stoljeća spremno i hrabro krenuli u obranu svojih ognjišta i danas ratuju za nas, većinu vremena tiho i samotno, a večeras na ovom skupu u srcu Zagreba glasnom pjesmom i iskrenom riječju. Nije ovo protest, kažu, ovo je pružena ruka na zajedništvo, isto ono koje nam je stvorilo i obranilo domovinu. Moja generacija danas je iskusna, na pragu starosti, no ona još uvijek nije završila ono zbog čega je stvorena – ona vas sve danas poziva na zajedništvo i podsjeća na vječnu ljubav svih generacija prema svojoj domovini. Odazovimo im se, podržimo ih, ne samo danas, već i ubuduće – za dobro budućih generacija Hrvatske!
Ingrid Runtić
foto: Dominik Bukna
