Medijski prostor u Hrvatskoj toliko je kontroliran da vrlo bitne činjenice jednostavno ne prolaze. Gotovo poput stada ovaca svi medijski magnati kreću u jednom smjeru, bez provjere informacija. Najsvježiji primjer takve situacije je deložacija obitelji Cvjetković. Prije četiri nedjelje u „Nedjeljom u dva“ gostovao je Ivan Vilibor Sinčić. U samom uvodu u emisiju otac obitelji Cvjetković je otvoreno lagao o svojoj tvrtci i poslovima, bez da je itko provjerio podatke iz kojih bi bilo vidljivo koliko Živi zid i sam Cvjetković rade budale iz javnosti, Cvjetkoviće mediji prikazuju kao žrtve sustava, a oni su zapravo sitni prevaranti, koje brani ekipa iz Živog zida, već odavno ogrezla u amoralnost. Samo da podsjetimo na njihovu obranu kuće žene ratnog zločinca Jasike, ista medijska hajka iz koje je izašla priča o ženi sklonoj malverzacijama. Ona je bila žrtva sustava po njima… Sada u slučaju Cvjetković konačno izlazi na vidjelo koliko ova stranka nije ništa novo na političkoj sceni. Brani prevarante, ljude povezane sa kriminalom i ratnim zločinom, a narod njima plješće kao spasiocima. 
Slučaj Cvjetković je eklatantni primjer suradnje medija i Živog zida u obrani neistina. Cvjetkovići su u medijima prikazani kao prosječna familija u Hrvatskoj, koju je dohvatila jedna ovrha u nizu. Ipak nije to tako. Petoro djece ugrozili su Cvjetkovići sami. Javnost se smilovala oko njih, dolazili su iz HHO-u u pomoć, neki glumci, pjevači, a zapravo je sve ogromna manipulacija Cvjetkovića i Živog zida.
Živi zid i obitelj Cvjetković vezani su trenutkom kada Tomislav Cvjetković kreće u izbore sa Ivanom Pernarom. U općini Maksimir Cvjetković postaje kandidat Pernarova ‘Saveza za promjene’ na izborima. Naš list posjeduje kandidacijski dokument iz kojeg je razvidna njihova povezanost na izborima za političku vlast. Danas te stranke nema i svi članovi Saveza za promjene su članovi Živoga zida. Cvjetković je i tada bio u interesnoj grupi današnjeg Živoga zida.
Što još Cvjetković nije iskreno rekao o sebi? Obitelj Cvjetković je osnivač štedionice. Tomislav Cvjetković je lagao novinarki HRT-a da je bio samo formalni član tog osnivačkog tima,“ jer se on u taj posao ne razumije“, kao niti u financije. Tomislav Cvjetković ima tvrtku i za financijski konzalting i netko sa takvim referencama nije samo promatrač u financijskim tokovima. Štedionica se zvala Nummus, a tvrtka za finacijsko savjetovanje „Marcom media d.o.o“ . Znači svjesno je ušao u posao i znao je što radi. Što se tiče duga koji je trebao plaćati; Cvjetković ga ne plaća od 1999. godine, a tada je iznosio oko 500 000 kuna, da bi 2009. godine narastao do 1 200 000 kuna.
Što to u biti znači? Živi zid je išao braniti one koje prezire – bankare, finacijere i štedionice. Oni se bore protiv banaka, ali brane osnivače štedionice. Mislimo da je iz ove konstatacije jasno koliko živozidaši zapravo trče za vlašću, a ne za istinom. Naravno, nije niti to kraj sage o Cvjetkovićima. Cvjetkovići su znali za svoje dugove nastale lošim poslovanjem, pa su na vrijeme prodali nekretnine po gradu, odnosno stanove u Zagrebu, a sada se prikazuju kao osobe sa jednom nekretninom, iako se iz povjesnih knjiga vidi koliko su stanova imali. Cvjetkovići iz svega izloženog nisu žrtve sustava već manipulatorska priča medija i Živog zida. Imali su na svoje ime trosobni konforni stan od 75,08m2, 4-sobni konforni stan od 102,44m2, pola 2-sobnog konfornog stana u prizemlju 42,76m2, sve na istoj adresi Kralja Zvonimira 108, pa onda i zamjenili trosobni stan od 118,18m2 za stan na Peščenici od 67,40m2. Slučaj je po tome jasan, stanovi su rasprodavani od 1999. godine kada se dug ustanovio, pa sve do danas i jedino kuću nisu uspjeli spasiti, a što se tiče nekretnina postoji i trag koji vodi do javno bilježničkog ureda iz kojeg se vidi i upletenost istog u prikrivanju kupnje pod drugim vlasničkim imenima, koje ćemo objaviti u nastavku afere Cvjetković. „Beskućnici „ su očito dio ekipe manipulatora.
Ako nas živozidaši obanjuju u slučaju Cvjetković, zamislite kakve nas obmane čekaju ako dođu na vlast. Jedno se priča, drugo se radi. Toliko prigovora na vodeće stranke s njihove strane, a zapravo potpuno ista priča od tzv. nove stranke.
Kupac kuće Cvjetkovićevih, branitelj prve gardijske brigade u Domovinskom ratu, već šestu godinu ne može doći u posjed svoje nekretnine. Još jedan apsurd ovog igrokaza jest da taj gospodin mora platiti porez na kupljenu nekretninu koju nema u posjedu zbog nezakonitog ometanja Živog zida u provođenju pravomoćne sudske odluke. Iz svega proizlazi da obitelj Cvjetković nije nikakva žrtva pravosudnih institucija, već je to naprotiv, kupac branitelj.
Situacija šatora i barikada pred kućom Cvjetković postavljena od strane Živoga zida je fitilj koji može eksplodirati svaki trenutak i predstavlja ozbiljan problem i presedan bezakonja i povrede ustavnopravnog poretka RH. Stranka Živi zid već u samom početku svog političkog rada time otvoreno poziva na bezakonje i opstrukciju legitimnih institucija Hrvatske. Opasnom izjavom stranke Živi zid koju su prije nekoliko dana objavili na svojoj fb-stranici, a koju ovdje citiram: „Ako se netko bespravno useli u gradski ili državni stan mi ćemo ga braniti“ , pozivaju na bezakonje. Članove HDZ-a ne žele braniti, ali ovo bezakonje žele?! Bezakonje i rušenje državnih institucija je opasna igra za rušenje države. Policija i pravosuđe ne reagiraju na rušenje ustavopravnog poretka.
Uz teror kreditnog sustava, Hrvatska je na ovaj način izvrgnuta i teroru živozidaškog bezakonja koje se u međuvremenu etabliralo kao stranačko djelovanje. Iako se navedena stranka poziva na to da je jedina pokrenula i postavila pitanje ovrha i banaka, iz slučaja Fel je vidljivo da su svojim ometanjem deložacije nanijeli materijalnu i ostalu štetu spornoj obitelji koja je usprkos Živom zidu, deložirana prije točno godinu dana. Naime, troškovima ometanja deložacije u visini od gotovo 40.000,00kn tereti se upravo obitelj Fel. Živi zid je tako branio i Darinku Prežec koja je osuđena za mnoge prevare, ali to njih nije previše uznemirilo. Ženu ratnog zločinca Jasiku isto su branili, a ona kao i Cvjetkovići prikazana je kao žrtva, iako je ista za izbacivanja izbjeglica iz stana angažirala lokalnog kamatara i boksača.
Što proizlazi iz ovih primjera? Stranka uopće nije zainteresirana za nečiju moralnu i pravednu ulogu, već jednostavno uživa u rušenju svake zakonitosti. Taj opasan presedan lako može stvoriti agresiju većine u napadu na državne institucije. A to je fitilj do opasnih nereda. Što je očito cilj Živog zida. U slučaju stranke Živi zid ne radi se o bezopasnom aktivizmu, već o vrlo opasnom zazivanju anarhije. Čini mi se da se stranci Živi zid pogoduje i dopušta ono što bi drugim demokratskim strankama bilo nedopustivo te ih se time stavlja iznad zakona. Živi zid je radio barikade u dvorištu Cvjetkovića kao da se vraćamo u 1991…
Igor Drenjančević
