Ponukan proslavom antifašista želim reći ono što smeta. Nije oslobođenje kada zatvaraš logor Jasenovac 1954. godine, jer radiš isto što i onaj kojeg optužuješ. Nije sloboda kad ubiješ zatvorenike na Golom otoku ili ubijaš civile i razoružanu vojsku na Križnom putu. To je krv, bol i zvjerstvo. Čemu to slaviti? Pogledajte situaciju u Njemačkoj 1945. godine, osvete ruskih vojnika, silovane Njemice, užas rata koji završava užasom osvete.
Pogledajte teorije sustava; što je kapitalizam, što je fašizam, što je socijalizam, navodno bolje jedno ili drugo, možda treće, a po meni niti jedno… stalno nas netko oslobađa od kapitalizma, nekad od fašizma, a nekad od socijalizma, ali svijetom uvijek vladaju iste porodice. Nije li to čudno? Njih ne dotiču sustavi. Možda zato, kad više nemaju za krast u jednom sustavu, izmisle drugi… I onda nas odluče osloboditi. Pljačkom, paležom i ratom.
Sad nas revolucionarno oslobađaju od banaka, ovrha nekakvi pokreti, ali još uvijek ima 300 000 ovršenih. Koliko je to uspješna teorija vidjela je Grčka, prvo se hvalila da neće plaćati dugove, da bi na kraju pojela vlastito govno… stalno nas oslobađaju. Ali slobode nema. Lica su siva, osmjeha nema, čovjek je čovjeku vuk. U takvom društvu nema oslobodioca, već samo zvijeri i krvnika. I zvijeri nude slobodu. Krvavu.
“Kad smo zajedno vratimo se našoj iskonskoj duši i dobroti, skinemo maske koje smo izgradili..zato ti se čini da smo kao djeca jer smo prekrasni skupa”- kaže djevojka svome mladiću… Trebali u slobodi maska? Trebali biti netko žrtva? Maske su da bi preživjeli. Od laži se ne živi. Lažima možete trenutno nekoga uništiti, napraviti i luđakom, ali vrijeme uvijek pokaže zlo u njenoj biti… svijet se nikada ne može prevariti.
Pravo oslobođenje je ljubav.
Što nam ne nude? Rad. Posao. Rad ispunjava, kreira, daje vrijednost, a ne puška na ramenu. On stvara vrijednosti iz ljubavi prema poslu i dobivamo nagradu za svoj trud.
Učiniti čovjeka nesretnim njihova je bit, nezaposlenim, bez ljubavi i očajnim, tako će vam lakše staviti pušku u ruku da bi oni neometano krali. Bježite od oslobodioca. Njihovi puni džepovi govore koliko kradu. Svijet su stvarali Penkala, Vrančić, Bošković, Tesla , iz ljubavi prema svijetu… s ljubavlju počinjemo dan, nesreću ostavimo za oslobodioce i njihove laži.
Igor Drenjančević