Izložba odabranih umjetničkih djela iz donacije umjetnika Antuna Babića Kabinetu grafike
Protekli tjedan obdario je zagrebačku publiku bogatom izložbenom ponudom – rendes vous s Rodinom, retrospektivu slikara Đure Sedera, a potom izvrsnu izložbu Antuna Babića u Kabinetu grafike. Radi se o izložbi izbora iz velike donacije ovog kipara i grafičara Kabinetu grafike koji čuva, arhivira i prezentira umjetnost grafike i crteža za buduće generacije umjetnika i ljubitelja likovnih umjetnosti. Izuzetan je to čin Babićev, dokaz da su baš oni koji prvi ispadaju iz hranidbenog lanca u ovoj ekonomski posrnuloj državi, prvi u davanju, donacijama i humanitarnim akcijama – a to su upravo umjetnici! Antun Babić obogatio je ovu važnu ustanovu svojim opusom i osiguraona taj način, bar djelomično, opstanak umjetnosti u vremenu koje ju je stavilo na zadnje mjesto. Velikodušna gesta, koja je zaslužila bar poseban datum izložbe, a ne isti dan kao i Sederova, čak u istoj zgradi, ali na drugom ulazu, jedna na katu, druga u prizemlju. 
Radi li se o planiranoj uštedi na reklamiranju jedne izložbe, dok su uistinu dvije, pa je na taj način jednostavnije preseliti publiku s jedne izložbe na drugu sat kasnije? Ili s radi samo o nevjerojatnom propustu i nepažnji, da ne kažem krajnjoj lijenosti zaposlenika jedne, druge ili obje ustanove?
Nadam se da ne, jer niti jedna od ove dvije izložbe ne zaslužuju ulogu „predgrupe“. Tim više što je Antun Babić prije dvije godine donirao Kabinetu grafike čak 350 djela – crteža, grafika, plakata, linoreznih matrica od kojih su izabranih 90 izloženi, dok je sama izložba svojevrsna zahvala i dubok naklon umjetniku, njegovom opusu i njegovoj velikodušnoj gesti donacije.
Ovaj umjetnik nam iz svog vinkovačkog ateliera već 60 godina šalje svoje likovne poruke. Njegovo osobno viđenje stvarnosti, života, životinja i stanja lapidarno je i čvrsto, lišeno svake suvišnosti, kako u smislu, tako i u likovnosti. 
Osim toga, u njegovoj stilizaciji i pojednostavljivanju postignuta je monumentalnost i jak likovni izraz u kojem ne nedostaje istinitost prikaza, ali ni svojevrsnog humora koji otkriva ljubav prema motivu, odnosno „sujetu“ kojemu posvećuje pažnju. Užitak je biti gost promatrajući njegove crteže, „prošetati“ njegovim crtačkim pričama. Crno-bijela priroda medija (crteža i grafike) kod Antuna Babića postaje živopisna i prisna, mekana, osjećajna i životna. Ono što na prvi pogled spaja i prvi i zadnji njegov crtež i grafiku je upravo znalačko rukovanje mogućnostima izraza u samom mediju i veliki talent koji pulsira u svakom potezu tuša, pera (ili noža na linorezu) na bjelini papira.
Vrijeme će potvrditi rastuću vrijednost ove donacije – za sada je važno imati na umu velikodušnost i plemenitost samog umjetnika, kojemu je kao i svakom istinskom umjetniku najvažnije dati svima svoju umjetnost, učiniti ju svima dostupnom, a taj cilj je već postignut u slučaju Antuna Babića, koji nas je darovao zaista bogatom donacijom svojih djela.
Ingrid Runtić
