Protekli tjedan obdario je zagrebačku publiku bogatom izložbenom ponudom – rendes vous s Rodinom, retrospektivu slikara Đure Sedera, a potom izvrsnu izložbu Antuna Babića u Kabinetu grafike. Radi se o izložbi izbora iz velike donacije ovog kipara i grafičara Kabinetu grafike koji čuva, arhivira i prezentira umjetnost grafike i crteža za buduće generacije umjetnika i ljubitelja likovnih umjetnosti. Izuzetan je to čin Babićev, dokaz da su baš oni koji prvi ispadaju iz hranidbenog lanca u ovoj ekonomski posrnuloj državi, prvi u davanju, donacijama i humanitarnim akcijama – a to su upravo umjetnici! Antun Babić obogatio je ovu važnu ustanovu svojim opusom i osiguraona taj način, bar djelomično, opstanak umjetnosti u vremenu koje ju je stavilo na zadnje mjesto. Velikodušna gesta, koja je zaslužila bar poseban datum izložbe, a ne isti dan kao i Sederova, čak u istoj zgradi, ali na drugom ulazu, jedna na katu, druga u prizemlju.
Nadam se da ne, jer niti jedna od ove dvije izložbe ne zaslužuju ulogu „predgrupe“. Tim više što je Antun Babić prije dvije godine donirao Kabinetu grafike čak 350 djela – crteža, grafika, plakata, linoreznih matrica od kojih su izabranih 90 izloženi, dok je sama izložba svojevrsna zahvala i dubok naklon umjetniku, njegovom opusu i njegovoj velikodušnoj gesti donacije.
Ovaj umjetnik nam iz svog vinkovačkog ateliera već 60 godina šalje svoje likovne poruke. Njegovo osobno viđenje stvarnosti, života, životinja i stanja lapidarno je i čvrsto, lišeno svake suvišnosti, kako u smislu, tako i u likovnosti.
Vrijeme će potvrditi rastuću vrijednost ove donacije – za sada je važno imati na umu velikodušnost i plemenitost samog umjetnika, kojemu je kao i svakom istinskom umjetniku najvažnije dati svima svoju umjetnost, učiniti ju svima dostupnom, a taj cilj je već postignut u slučaju Antuna Babića, koji nas je darovao zaista bogatom donacijom svojih djela.
Ingrid Runtić