A. G. Matoš: “Glupani su, kako rekoh, u eklatantnoj većini, većina je normalna i sve što nije glupo proglašuje se abnormalnim, ludim!”. Ima li u bolesnom društvu kao našem zdravih ljudi? Jedino ako dobri ne vide ili ne čuju. Ili pobjegnu van zemlje.
Slušati iz dana u dan laži, nepravdu i pobjedu zla – truje i one najjače. Ni u što se ne možeš pouzdati. Sam na svijetu. Oni koji vjeruju u stranke su naivci. Stranke zanima da su ovce u njihovu toru sretne. Oni neće pomoći nepravdi. Samo je njihov tor bitan; sretne ovčice koje mekeću svome vođi. Uvijek će trgovati za svoje dobro. Nema ideala već interes. Interes ubija, ideali i snovi stvaraju… Vrijeme stranaka je prošlo, pojedinci su ojačali poput tehnologije. Tehnologija je dala pojedincu veće informativne vidike i brzinu informiranja.
Hrabri pojedinac napravi uvijek više od stranaka. Ljudi u strankama su uvijek obezglavljeni zbog sustava stranaka. Moraju misliti na stotinu interesa i paziti kome se zamijeraju. Hrabar pojedinac odmah pokazuje cilj i hrabrost koja ga vodi. Sve je vidljivo i upućeno samo jednom stavu, te ga lakše slijedimo, jer se treba složiti samo sa jednim stavom, za razliku od stranke u kojoj se teško išta složi, a to znači da je motorika prespora za brzinu današnjeg života… Glomazan sustav odlučivanja ne može se nositi s izazovima u svijetu gdje promjene dolaze kroz sekunde.
U Hrvatskoj se malo govori o političkoj zrelosti Matoša. On je i danas aktualan… prepoznatljiv… individualno i jasno gleda na politiku… Pročitajte njegove stavove i lako ćete se moći opredijeliti za ili protiv… kod stranaka je drugačije… masu puta čujete neki govor, da bi slijedeći dan iste riječi netko tumačio sasvim drugačije, jer nije usklađeno sa svima u stranci… i onda slijede zaglupljivanja; nisam tako mislio, rekao, krivo ste shvatili… Stranke su spora mašinerija, tromih misli i sebična. One nikada ne misli dalje od sebe… jedino ako je pojedinac iznad svih i dominantan, tada stranke sa takvim pojedincima potvrđuju zapravo snagu tog pojedinca – dakle opet dolazimo do jedinke. Kada se previše kokodače, prevelika je buka da bi znali reći što želimo.
Što je sa medijima? Veliki mediji moraju paziti na sponzore. Oni su povezani sa političarima. Zato vam ne objavljuju bitno. Inače gube sponzore. Znači, opet trgovina. Oni bez velikih sponzora i love su na dobrom putu… Osobe pune love i nekretnina ne mogu pričati o spasu, isto vrijedi i za medije koji su spasili sebe na naš račun.Tko bi njima vjerovao? Strankama? Naiva. Jedina promjena je jak pojedinac, jak i zaštićen narod. To je put snova… Dok ih ima, mogućnost postoji. Mala. Ali postoji… birajmo ljude, ne stranke, pa i ljude u strankama… mašinerija nije jača od čovjekove snage. Treba li vjerovati u ideje pojedinaca koji rade u državnoj službi i vode politički prosperitet? Nespojivo, jer takav pojedinac dobiva zagarantirani novac od države, a u priči u medijima on je borac protiv države…
- “Slavoniju su nam preko latifundija dotepenih ili izrođenih spahija, pa preko ungarošvapskih i pravoslavnih, u nehrvatskom duhu odgojenih kolonija skoro već pregazili, stegnuvši našu otimanu zemlju taktikom prometnih pruga, te između Pešte i Rijeke ne može Hrvatska imati industrijskog i trgovačkog središta.”
- “Stvaranjem sarajevskog ekonomskog centra Hrvatska je ekonomski takoreći upropaštena i budemo li dalje goloruki gledali te realne nevjerovatnosti, mi smo za 50 godina narod bez zemlje, tj. mi nismo više narod, jer postadosmo slijepci bez zemlje.”
- “Ne, ne, g. profesore, ni nismo šoviniste, nismo ni Hrvati dok naša elita smatra naročitim junaštvom sprdanje s hrvatskim pravima, negirajući u ime nekih ljudskih prava narodne pravice, kao da hrvatsko pravo nije rezultat svih tih pojedinačnih prava, kao da Hrvatska nije skup ljudi no čopor bespravne stoke, kao da je historijska Hrvatska ženska sumnjive prošlosti.”
- “Hrvatske svijesti neće slomiti ni mnogo veća sila od antidemokratskog, neplodnog, nasilnog, kulturno nerazvijenog i korumpiranog mađarstva.”
- Mi bi umjesto genijalnog Matoša rekli- srpstva.
Igor Drenjančević
