Franjo Tuđman je bio vrlo točan u pronalasku cvenih, zelenih i žutih vragova. Prepoznali su se. Odlaskom Tuđmana iz hrvatske zbilje, država je brzinom svjetlosti pripojena regionu, a Stipe Mesić je ustaški repertoar zamijenio partizanskim.
Tuđmanu se osvetila briga za Tita, nije ga htio maknuti sa trgova pa sad titoisti miču Tuđmana iz povijesti, a mediji ga tretiraju kao da ne postoji. Zašto? Hrvatska ideja smeta. On je simbol jednog vremena kada; u ratu, u pokolju, u miru, je bilo ime Hrvat bitno. I to smeta. Tuđmana kao osobu se skenira na sve moguće načine, ali je činjenica jasna, on je vratio šahovnicu u Hrvatsku. Jedino su crkva sv. Marka i Dinamov grb do tada prkosili i nosili obilježja hrvatstva, koja je vratio Tuđman. U Lisinskom je devedesetih godina jedino HDZ Franje Tuđmana zavijorio hrvatsku zastavu. Nitko se nije usudio tako što napraviti. Ivica Račan, onako usporen, taj je događaj povezao sa Pavelićem i nazvao ekipu oko Tuđmana, strankom opasnih namjera. I bio je točan u procjeni, Tuđman je opasne namjere ostvario, Hrvatsku. Srušio je mit o jugoslavenstvu i vratio državu Hrvatima. To velikosrbima ne odgovara. I svako njegovo postojanje je trebalo zatrti. To se čini u medijima. Čak do te mjere da neki vodeći mediji, gaditelji prosrpske orjentacije, nisu niti retka mržnje napisali prema nedvojbeno jedinom pravom predsjedniku Hrvatske.
Ova dva živa predsjednika, Mesić i Josipović, su već odavno u “regionu”. I oni za takav stav imaju veliku promidžbu u medijima. Tuđman danas nema niti retka. Koja je poruka medija? Region! I što je zanimljivo, pljuvanje po njemu danas provode oni koje je baš Tuđman pocrtao kao izdajnike, Stipe Mesić, Josip Manolić, Josip Boljkovac, a Sanader je tek poslije njega osvanuo na čelu. Kako gledamo mi danas na te ljude, na crvene vragove? Postoje li medijski vragovi ili je Tuđman bio paranoik?
Hrvatski narod, koji je desetljećima bio rob totalitarnoga komunističkog i jugoslavenskog, odnosno velikosrpskog terora, prvi put pod vodstvom dr. Franje Tuđmana uspio se ujediniti i ostvariti svoj vjekovni san. Njegov program pomirbe zavađenoga hrvatstva bio je, i jest, izlaz iz svih povijesnih nedaća i poteškoća. Postavljajući stvaranje države kao najviši cilj, otklonio je ideološke razlike u domovini i omogućio ujedinjavanje domovinske i iseljene Hrvatske.
Nakon proglašenja suverene i samostalne Republike Hrvatske počinje i velikosrpska vojna agresija na Hrvatsku. Predsjednik Tuđman uspio je nakon mukotrpnoga političkog i diplomatskog pregovaranja izboriti međunarodno priznanje 15. siječnja 1992. Vodio je pobjednički domovinski rat, koji je 1995. završen vojno-redarstvenom akcijom “Oluja”, ali i zajedničkim akcijama “Maestral” i “Južni potez”. Mirnom reintegracijom hrvatskog Podunavlja 1997. Hrvatska je pod njegovim vodstvom postala cjelovita i slobodna.
“Uvijek i sve za Hrvatsku, a našu jedinu i vječnu Hrvatsku ni za što” bilo je temeljno načelo i životni put utemeljitelja suverene hrvatske države dr. Franje Tuđmana.
DR. FRANJO TUĐMAN POVJESNIČAR I DRŽAVNIK
Veliko Trgovišće 14. svibnja 1922. – Zagreb 10. prosinca 1999.
Oženjen suprugom Ankicom.
Otac troje djece Miroslava, Nevenke i Stjepana.
Djed unucima Deanu, Siniši, Nini, Ivani, Ana-Mariji i Neri.
1922 – 1961
Mladi Franjo Tuđman
Dr. Franjo Tuđman rođen je u Velikom Trgovišću, općinskom mjestu u Hrvatskom zagorju, 14. svibnja 1922. Njegov otac Stjepan, poznati aktivist Hrvatske seljačke stranke, i majka Justina rođena Gmaz imali su, osim Franje, jos dva sina: Stjepana i Ivicu. Majka mu je umrla 1929, kad je pošao u pučku školu. Brat Stjepan poginuo je kao pripadnik antifašističkog pokreta u proljeće g. 1943. Oca Stjepana, iako je bio jedan od glavnih pokretača antifašističkog pokreta u Hrvatskom Zagorju i član ZAVNOH-a i AVNOJ-a, likvidirala je – zbog njegovih kritika nove jugoslavenske vlasti – tajna jugoslavenska policija u proljeće godine 1946.
Osnovnu, odnosno pučku školu Tuđman je pohađao u rodnom mjestu (1929-1933). Srednju je školu polazio u Zagrebu (1934.-1941.), gdje se uzdržavao uglavnom sam, podučavanjem drugih. Već kao srednjoškolac sudjeluje u nacionalnom demokratskom pokretu, zbog čega je g. 1940 bio pritvoren.
Od godine 1941 sudjeluje u antifačistickom partizanskom pokretu i u socijalnoj revoluciji u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Još u ratu, potkraj siječnja 1945, upućen je, kao jedan od hrvatskih predstavnika, u Vrhovni štab NOV i POJ u Beograd. Zatim radi u Glavnoj personalnoj upravi Ministarstva narodne obrane, u Generalštabu JNA i u uredništvu Vojne enciklopedije. U Beogradu završava i studij na Višoj vojnoj akademiji (1955 – 1957). Iako je potkraj godine 1960 promaknut u čin generala, već sljedeće godine (1961) na vlastiti više puta postavljeni zahtjev napušta aktivnu vojnu službu da bi se mogao sasvim posvetiti znanstvenom i spisateljskom radu.
1961 – 1989
Povjesničar Franjo Tuđman
U Zagrebu godine 1961 osniva Institut za historiju radničkog pokreta i ostaje njegovim direktorom do godine 1967. Godine 1963 izabran je – na osnovi habilitacije – za profesora na Fakultetu političkih znanosti Zagrebačkog sveučilišta, gdje je predavao predmet Socijalistička revolucija i suvremena nacionalna povijest. Stupanj doktora povijesnih znanosti postigao je 1965 na Zagrebačkom sveučilištu obranom disertacije “Uzroci krize monarhističke Jugoslavije od ujedinjenja 1918 do sloma 1941.”
Vrlo rano, još u prvoj polovini pedesetih godina, Tuđman se je počeo baviti znanstvenim radom. Objavio je veći broj rasprava i članaka – više od 150 – iz povijesnih znanosti, vojne teorije, suvremene nacionalne povijesti, te filozofije povijesti, međunarodnih odnosa. Sudjelovao je na više znanstvenih simpozija u domovini i u inozemstvu i držao predavanja na sveučilistima u Čehoslovackoj, Italiji, Njemačkoj, Austriji, Kanadi i SAD. Godine 1966 na Harvardskom je sveučilištu, u okviru serije Međunarodnoga seminara, održao predavanje pod naslovom “The Future of Supremacy and of Coexistence in the Nuclear Age of the World’s History” (Budućnost prevlasti i supostojanja u nuklearnoj eri povijesti čovječanstva). Bio je član uredništva vojno-teorijskog časopisa “Vojno delo”, redaktor i pomoćnik glavnog urednika “Vojne enciklopedije”, suradnik i redaktor enciklopedija Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, glavni i odgovorni urednik časopisa “Putovi revolucije”, član izdavačkog odbora časopisa JAZU “Forum”, član izdavačkog odbora “Hrvatskog tjednika” i član uredništva “Glasnika Hrvatske Demokratske Zajednice”.
Od godine 1962 do 1967 Tuđman je predsjednik Komisije za medunarodne odnose i član Sekretarijata Glavnog odbora Socijalističkog saveza Hrvatske. Od godine 1965 do 1969 narodni je zastupnik Prosvjetno-kulturnog vijeća Sabora SR Hrvatske i predsjednik Odbora za znanstveni rad Prosvjetno-kulturnog vijeća Sabora. Bio je član Upravnog odbora i Izvršnog odbora Matice hrvatske i predsjednik Komisije Matice hrvatske za hrvatsku povijest. Član je Drustva hrvatskih književnika od godine 1970 i član Hrvatskog centra PEN-a od godine 1987.
Već su prvi objavljeni Tuđmanovi tekstovi iz područja vojne doktrine o osvajačkim i oslobodilačkim ratovima – u kojima je, polazeći s gledišta da svaki narod treba imati svoju oružanu silu, zastupao koncepciju naoružanog naroda i teritorijalne obrane – postali predmet kritike pobornika centralističkochegemonističkih shvaćanja i optužaba zbog tobožnje nemarksističnosti i nacionalizma. Tuđmanova gledišta – poglavito njegovo protivljenje nametanja kompleksa krivice hrvatskom narodu zbog NDH u drugomu svjetskom ratu i upozoravanje na preuveličavanje jasenovačkih žrtava – izložile su ga političkim, a zatim i sudskim progonima. Godine 1967 bio je isključen iz Komunističke partije. Morao je napustiti Institut, uklonjen je sa Sveučilišta i umirovljen radi sprječavanja javne djelatnosti, kad mu je bilo samo 45 godina.
Kad je godine 1972. započeo progon hrvatskih disidenata, bio je zatvoren, uz napomenu da je trebao postati glavni optuženik zbog tobože sumnjivih veza s inozemstvom i hrvatskom emigracijom. Zahvaljujući intervenciji Miroslava Krleže kod Josipa Broza Tita izbjegao je višegodišnju robiju koja mu je bila namijenjena pa je osuđen samo na dvije godine zatvora (kasnije je i ta osuda smanjena na devet mjeseci). Nakon Titova odlaska s povijesne scene ponovno je – u veljači 1981 – osuđen na tri godine zatvora i na zabranu svakoga javnog djelovanja u razdoblju od pet godina, i to zbog toga što je dao intervjue za švedsku i njemačku televiziju i francuski radio, u kojima je govorio o svojim povijesnim prosudbama, i u prilog pluralističke demokracije. U zatvoru u Lepoglavi proveo je od siječnja godine 1982 do veljače godine 1983, kad je bio pušten radi liječenja. U svibnju 1984 vraćen je u zatvor radi izdržavanja ostatka kazne, ali je u rujnu iste godine zbog pogoršanja zdravstvenog stanja uvjetno pušten iz zatvora.
Kad mu je 1987 vraćena putovnica, putuje u inozemstvo – najprije u Kanadu i u SAD, a zatim u europske zemlje – gdje svojim predavanjima dovodi do buđenja i stvaranja hrvatskoga nacionalnog demokratskog pokreta među hrvatskim iseljenicima. Godine 1989 osniva Hrvatsku demokratsku zajednicu i postaje njezinim predsjednikom.
Redovni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od prosinca 1992 i nositelj međunarodnih nagrada i priznanja: “Catarina de Medici”, studeni 1990; Nagrada Centra za etničke manjine 1991; počasni doktor Sveučilišta La Jolla, studeni 1990.
1989
Dr. Franjo Tuđman
Utemeljitelj moderne hrvatske države
Dr. Franjo Tuđman nastupio je godine 1989 s jasnom vizijom suverene hrvatske države.
On je u okolnostima tzv. hrvatske šutnje i apatije u domovini vratio ponos hrvatskom narodu i organizirao ga u borbi za obnovu njegove državnosti.
Stvorivši snažan nacionalno-demokratski i općehrvatski pokret, Hrvatsku demokratsku zajednicu, na prvim demokratskim i višestranačkim izborima dr. Franjo Tuđman preuzima vlast u tadašnjoj Socijalističkoj Republici Hrvatskoj i kreće u obnovu svih demokratskih institucija.
Znajući za važnost pomirbe radi konačnog ostvarenja vjekovne težnje hrvatskoga naroda k ostvarenju suverene hrvatske države, pružao je ruku hrvatskim komunistima i pozvao ih na zajedničku izgradnju i obranu mlade hrvatske države.
Sustavno je izgrađivao sve bitne sastavnice države, od preustroja republičke i jugoslavenskokomunističke vlasti do modernog hrvatskog i državnog ustroja; osnovao je posebne vojno-redarstvene snage.
Istodobno, pregovarao je s beogradskim vlastima i nudio preustroj SFRJ u konfederaciju samostalnih država kao minimum ispod kojeg hrvatski narod nikako neće ići.
Da bi omogućio hrvatskim državljanima da izraze svoju volju o samostalnoj Hrvatskoj i dobivanju legitimiteta prema Beogradu i međunarodnoj zajednici za daljne korake k uspostavi suverene hrvatske države, raspisao je povijesni referendum o samostalnosti, na kojemu se, u svibnju 1991, 94% građana očitovalo za suverenu hrvatsku državu izvan jugoslavske zajednice.
Bio je Predsjednik svih Hrvata, jer nije pravio razliku između svojeg naroda u Republici Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, kao ni Hrvata izvan domovine. Čitav njegov životni put potvrđuje ga kao demokrata i humanista. Njegovim dolaskom na čelo Republike Hrvatske godine 1990 uveden je demokratski poredak.
Izabran je neposredno, u dva navrata, za predsjednika Republike Hrvatske. Godine 1992 s 58% i 1997 s 61% glasova. Nikada nije izgubio ni jedne izbore!
Stvaranje Hrvatske demokratske zajednice i početci stvaranja hrvatske države (1989 – 1991)
28. II. – U Zagrebu, u prostorijama Društva književnika Hrvatske, u nazočnosti 300 – 400 književnika, javnih djelatnika i općenito intelektualaca izložio u 14 točaka “Prednacrt programske osnove Hrvatske demokratske zajednice”.
17. VI. – U Zagrebu, u Jarunu, u prostorijama Nogometnog kluba “Borac”, na Osnivačkoj skupštini Hrvatske demokratske zajednice podnio uvodno izlaganje “O okolnostima osnutka Hrvatske Demokratske Zajednice”. Za predsjednika HDZ-a izabran je dr. Franjo Tuđman koji će stranku u vrlo teškim okolnostima, prouzrokovanim srpskom agresijom na hrvatski narod i Hrvatsku i njezinim posljedicama, voditi vrlo intezivno više od deset godina.
30. VI. – U Zagrebu, na Međunarodnom zagrebačkom velesajmu, u dvorani “Kumrovec”, na prvoj sjednici Središnjeg odbora HDZ-a podnio uvodno izlaganje. Tada je Odbor dao potporu Skupštini SR Slovenije u povodu usvajanja ustavnih amandmana, dao javno priopćenje “Za pravo na suverenitet i samoodređenje i osobnu odgovornost”, uputio zahtjev za vraćanje spomenika banu Jelačiću na središnji zagrebački trg gdje je bio prvotno postavljen itd.
1. XI. – U Washingtonu, u Predstavničkom domu Kongresa SAD-a, 13-16 sati, na konferenciji za javnost govorio o općim političkim i gospodarskim prilikama u SFRJ, te se susreo s više američkih senatora i kongresmena.
1990
20 – 21. I. – U SAD, u Clevelandu, sudjelovao u radu I. Sveameričke konvencije HDZ-a za SAD i Kanadu, te prvoga dana konvencije održao prigodno predavanje za više od tisuću okupljenih Hrvata.
24 – 25. II. – Na I. Općem saboru HDZ-a, u Zagrebu, u Koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski”, u nazočnosti 1760 izaslanika stranke, oko 300 promatrača, 320 gostiju i 54 novinara, podnio uvodno predavanje “Programske zasade i ciljevi HDZ”; drugi dan sabora neposrednim tajnim glasovanjem i 1382 glasa od 1426 delegata koji su glasovali, izabran za predsjednika stranke koju je stvorio.
27. II. – U Zagrebu, na konferenciji za novinare, osudio napad predsjednika SKH Ivice Račana na I. Opći sabor HDZ-a nazvavši je “strankom opasnih namjera”, odbacivši njegove insinuacije i ocjenjujući ih nedemokratskim, totalitarnim i sektaškim.
28. III. – Na Osnivačkoj skupštini HDZ-a u Benkovcu, pred hotelom “Asseria”, dok je više stotina tamošnjih militantnih Srba onemogućavalo održavanje skupa, jedan je Srbin pokušao izvesti atentat na dr. Tuđmana u trenutku njegova obraćanja skupu.
22 – 23. IV. – Na prvim, nakon pedeset godina, demokratskim tajnim i neposrednim izborima u Hrvatskoj, lista HDZ na čelu s dr. Franjom Tuđmanom od izabranog 131 zastupnika dobila 104 zastupnička mjesta; zajedno s izbornim rezultatima u drugom krugu izbora – 6 – 7. svibnja – HDZ je od od 356 dobio 205 mjesta u Saboru SR Hrvatske.
12. V. – U prigodi Majčina dana uputio čestitku svim hrvatskim majkama “u ovim prelomnim trenutcima, kad se, nakon teških desetljeća najrazličitijih nevolja, rađa nova Hrvatska” i uputio poziv “čitavom hrvatskom narodu u Domovini i iseljeništvu, te svim građanima Hrvatske, da 30 svibnja 1990, na dan saziva Hrvatskog sabora i izbora Vrhovništva suverene Hrvatske, proslave kao Dan hrvatske državnosti i da to ubuduće čine tradicionalno.”
30. V. – Nakon više desetljeća konstituiranja prvog parlamentarnoga višestranačkog Hrvatskog sabora, tajnim glasovanjem, s 281 glasom za i 57 nevažećih, izabran za predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske. U prigodnom je govoru ukazao i na vrlo teške prilike u kojima se to preuzimanje vlasti zbivalo i najavio zadaće koje stoje pred Hrvatskim saborom.
12. VI. – Sudjelovao u radu sjednice Predsjedništva SFRJ u Beogradu, gdje se raspravljalo o budućem uređenju SFRJ.
20. VI. – U Zagrebu, u posjet primio Otta von Habsburga, zastupnika u Europskom parlamentu.
26. VI. – U Beogradu sudjelovao u radu sjednice Predsjedništva SFRJ.
10. VII. – Otvorio tradicionalne Dubrovačke ljetne igre.
22. VII. – Otvorio tradicionalnu Međunarodnu smotru folklora u Zagrebu.
25. – 26. VII. – Podnio uvodno izlaganje na zasjedanju Hrvatskoga sabora kad su prihvaćeni amandmani na Ustav kojima je Republika Hrvatska postala nositelj političkoga i gospodarskog suvereniteta a s državnih znakovlja i institucija odbačena sva socijalistička obilježja. Hrvatski sabor je usvojio amandman na Ustav SR Hrvatske, kojim predsjednik Predsjednišva SR Hrvatske postaje predsjednik Republike Hrvatske.
5. VIII. – U Sinju otvorio tradicionalno viteško natjecanje Sinjske alke.
14. VIII. – U Zagrebu razgovarao s novinarima javnih glasila, te upozorio da se Hrvatska suočava s dobro organiziranom urotom, kojoj je u pozadini velikosrpska koncepcija.
24. VIII – Na izvanrednom zasjedanju Hrvatskog sabora upozorio da je Hrvatska suočena s izvanrednim stanjem – najavljivanim ustankom, koji je kulminirao u otvorenoj oružanoj pobuni.
27. VIII. – U Splitu otvorio XV. Europsko atletskog prvenstvo.
5. IX. – U Zagrebu primio u posjet rumunjskog predsjednika I. Illiescua.
6. IX. – U Beogradu sudjelovao u radu sjednice Predsjedništva SFRJ.
13. IX. – U Beogradu sudjelovao u radu sjednice Predsjedništva SFRJ.
17. IX. – U Zagrebu otvorio Međunarodni zagrebački velesajam.
20. IX. – 1. X. – Boravio u dvanaestdnevnom posjetu u SAD i Kanadi u gradovima: New York, Cleveland, Toronto, Washington, Otawa i drugdje, gdje se susreo s iseljenim Hrvatima, te s visokim dužnosnicima Buschove administracije i američkog Kongresa i drugim javnim uglednicima, tumačeći svugdje prilike u kojima se trenutno nalazio hrvatski narod.
22. IX. – U New Havenu, na sveučilištu Yale, u nazočnosti stotinjak profesora i studenata, održao predavanje “Hrvatska i suvremena Europa”.
23. IX. – Boravio u Torontu, u Hrvatskom kulturnom i društvenom centru, gdje je u nazočnosti oko 15000 Hrvata odgovarao na pitanja novinara o političkim prilikama u SFRJ i Hrvatskoj.
25. IX. – U Washingtonu, u Bijeloj kući, susreo se s američkim predsjednikom G. Bushom i informirao ga o političkim prilikama u SFRJ i Hrvatskoj.
29. IX. – Boravio u San Joseu, u Kaliforniji, gdje mu je gradonačelnica Alvoredo predala ključe grada, a taj dan proglasila Hrvatskim danom u San Joseu.
1. X. – U New Yorku sastao se s dr. Henryjem Kisingerom, bivšim savjetnikom za nacionalnu sigurnost u Nixonovoj vladi.
16. X. – U Zagrebu, na Trgu bana J. Jelačića, na veličanstvenom skupu u prigodi povratka obnovljenog spomenika hrvatskom banu Josipu Jelačiću na prvotno mjesto, pred oko sto tisuća okupljenih građana, govorio je o značenju bana Jelačića u hrvatskoj povijesti i o trenutnim političkim prilikama.
27. X. – Izjavio novinarima da se Hrvati zalažu za konfederativnu državu i da Jugoslavija može opstati samo kao konfederacija.
19. – 20. XI. – U Münchenu, u organizaciji Instituta za vanjske odnose “F. J. Strauss-Symposium”, sudjelovao u radu XI. međunarodne konferencije o politici i strategiji i prvi dan održao “povijesni govor” “The Process of Democratic Transition in the South-Eastern Europe”.
24. XI. – U Pisi, u Italiji, primio nagradu za mir “Caterina de Medici”.
25. XI. – U Luganu, u Švicarskoj, primio počasnu akademsku titulu Doctor Honoris Causa.
7. XII. – U povodu 120 obljetnice prvih razgovora o konfederaciji Hrvata i Slovenaca, u Celju sudjelovao u programu svečanosti i u razgovorima sa slovenskim političarima.
22. XII. – U prigodi usvojenja i proglašenja Ustava Republike Hrvatske u Hrvatskom Saboru podnio uvodno izlaganje.
1991
10. I. – U Beogradu, na sjednici Predsjedništva SFRJ, predsjednika svih republika i pokrajina, te predsjednika SIV-a o budućem ustroju jugoslavenske državne zajednice, u kontekstu novoga povijesnog sporazuma o suživotu naroda i država SFRJ, predložio preobrazbu postojeće jugoslavenske federacije u savez država.
23. I. – Pozvao sve Hrvate u domovini i svijetu da 26. siječnja, radi sprječavanja moguće intervencije JNA u Hrvatskoj protiv demokratski izabrane vlasti, održe javne prosvjedne skupove i da u svakom trenutku budu spremni materijalnim dobrima i vlastitim životima priskočiti u pomoć domovini.
24. I. – Predsjedao sjednicom Hrvatske vlade koja je predložla Hrvatskom saboru donošenje odluke po kojoj bi u Hrvatskoj bili primjenjivi samo oni zakoni koji nisu u oprečnosti s hrvatskim ustavom. Na sjednici je izražena odlučnost Vlade u odgovoru na namjere JNA.
25. I. – Održao govor na izvanrednoj sjednici Hrvatskog sabora, izrazivši odlučnost Hrvatske za dijalog i obranu, a nakon toga, iako su se neki suradnici radi mogućeg uhićenja tome protivili, isti dan otputovao u Beograd na sjednicu Predsjedništva SFRJ.
28 – 30. I. Boravio u državnom posjetu Austriji, u Beču i drugoga dana, u okviru političke tribine “Schwarzenberg Platz Forum”, održao vrlo zapaženo predavanje “Europska zajednica suverenih naroda i uloga malih zemalja”.
2. II. – U Švicarskoj, u Davosu, na skupštini Svjetskoga gospodarskog foruma, pred više od 700 predstavnika vlada, raznih institucija i korporacija, govorom “Croatian approach to Yugoslav crisis historical and current perspective” pozvao međunarodnu javnost da Hrvatskoj pruži oslonac u očuvanju suvereniteta i samostalnosti.
13. II. – U Beogradu, na proširenoj sjednici Predsjedništva SFRJ
o ustrojstvu buduće jugoslavenske države, kao hrvatski predstavnik izjasnio se za konfederaciju SFRJ.
21. II. – U Hrvatskom saboru, u prigodi usvajanja Rezolucije o prihvaćanju postupka za razdruživanje SFRJ i o mogućem udruživanju u savez suverenih republika, podnio uvodno izlaganje.
25. II. – U Zagrebu primio u posjet A. Mocka, ministra vanjskih poslova Republike Austrije.
1. III. – Odbio putovati u Beograd na zasjedanje Predsjedništva SFRJ, “dok ne prestanu pritisci, pa čak i grožnje krivičnim progonstvom zbog tobožnje veleizdaje”.
5. III. – Na sastanku Glavnog odbora HDZ-a upozorio da se Hrvatska nalazi “pred pogibelji organiziranog nastupa dogmatskih, unitarističkih i velikosrpsko-hegemonističkih snaga i tendencija koje žele obnoviti staru Jugoslaviju s unitarističkim obilježima ili čak veliku Srbiju”.
16. III. – U Zagrebu, pred više stotina izbjegloga hrvatskog pučanstva iz velikosrpskom pobunom ugroženih hrvatskih krajeva, izjavio: “Bude li se netko drznuo oružjem ugroziti suverenitet Republike Hrvatske, branit ćemo se onim oružjem koje imamo, branit ćemo se s čitavim hrvatskim narodom. Nema te sile koja bi mogla pokoriti hrvatski narod.”
19. III. – Na konferenciji za strane novinare u Zagrebu rekao da će na predstojećem sastanku republičkih predsjednika predložiti ili savez suverenih država, ili mirni i demokratski razlaz republika.
24. III. – Na Trgu bana Jelačića u Zagrebu na manifestaciji “Cvjetne nedjelje HDZ-a” istaknuo da je “hrvatski narod postigao svoje duhovno jedinstvo, slobodu i suverenost, kojih se više ne želi odreći”.
28. III. – U Splitu sudjelovao na susretu šestorice predsjednika jugoslavenskih republika.
4. IV. – U Beogradu, na sastanku svih predsjednika republika SFRJ, izjasnio se za “savez suverenih država, u kojima će narodi imati zajamčena nacionalna prava, a građani – ljudska prava”.
5. IV. – Donio odluku o osnivanju Vrhovnog državnog vijeća Republike Hrvatske kao savjetodavnog tijela Predsjednika Republike za unutrašnju i vanjsku politiku.
18. IV. – U Ohridu sudjelovao na sastanku predsjednika jugoslavenskih republika o budućnosti SFRJ.
19. IV. – U posjetu Mađarskoj, u Budimpešti, sastao se s mađarskim predsjednikom Arpadom Gonczom.
20. IV. – Donio odluku o ustrojstvu Zbora narodne garde za provedbu obrambenih i redarstvenih zadaća u Republici Hrvatskoj.
23. IV. – U Zagrebu, u Banskim dvorima, primio u posjet veleposlanika SAD u SFRJ W. Zimmermanna.
29. IV. – U Cetinju sudjelovao u razgovorima šestorice predsjednika jugoslavenskih republika o budućnosti Jugoslavije i sastanak napustio zbog vrijeđanja od strane pristaša velikosrpske politike. “Mnogi problemi u Jugoslaviji nastaju zato što Srbi smatraju da su vladajući narod u državi” – rekao je na konferenciji za novinare.
2. V. – Obratio se putem televizije hrvatskom narodu i svim građanima Republike Hrvatske, pozivajući ih na strpljenje i izjavljujući da će hrvatsko vrhovništvo učiniti sve da obrani slobodu, demokraciju, integritet i suverenitet Republike Hrvatske.
7 – 8. V. – U posjetu Velikoj Britaniji: razgovarao s ministrom vanjskih poslova D. Hurdom i bivšom premijerkom M. Tatcher, a prvog dana boravka u “St. Stephens clubu” održao predavanje “Croatia at the Political and Geographical Crossroad from Communism to Democracy” i konferenciju za novinstvo.
19. V. – U prigodi održavanja referenduma o budućnosti Republike Hrvatske uputio proglas hrvatskom narodu i svim građanima Republike Hrvatske da se očituju za suverenu Republiku Hrvatsku.
20 – 21. V. – Boravio u službenom posjetu Ukrajini. Drugoga dana posjeta na Sveučilištu u Kijevu održao predavanje “Hrvatsko nacionalno pitanje od Križanićeva slavenskog integralizma do suvremene nacionalne države”.
25. V. – Boravio u službenom posjetu Republici Italiji, sastao se s premijerom Andreottijem, i u posjetu Svetoj Stolici. U Vatikanu ga je primio sveti otac Ivan Pavao II. U toj je prigodi predao Svetom ocu Promemoriju s glavnom porukom da slobodna Hrvatska želi ući u novo europsko zajedništvo zajedno sa svim susjednim državama.
28. V. – Na stadionu NK “Zagreb” obavio pregled Zbora narodne garde, te ovaj čin označio kao povijesni – začetak hrvatskih oružanih snaga.
30. V. – Na svečanoj sjednici Hrvatskog sabora u povodu prve obljetnice Dana hrvatske državnosti rekao je: “Da bismo ostvarili punu samostalnost, za koju je kroz povijest hrvatski narod dao tolike žrtve, potrebno nam je, kao nikad dosad, mudrost i razboritost, spremnost na poštivanje tuđih prava, ali i nepokolebljiva odlučnost u obrani samobitnosti i slobode.”
15. VI. – U Ljubljani, u razgovoru s predsjednikom Republike Slovenije Milanom Kučanom dogovorio da Hrvatska i Slovenija zajedno proglase samostalnost i suverenost najkasnije do 26. lipnja.
19. VI. – U Beogradu vodio razgovor o uređenju međunacionalnih odnosa u SFRJ s predsjednicima Srbije i Bosne i Hercegovine, S. Miloševićem i A. Izetbegovićem.
25. VI. – U prigodi usvajanja Deklaracije o uspostavi suverene i samostalne Republike Hrvatske, Ustavne odluke o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske, te drugih osnovnih državno-pravnih odluka kojima je Hrvatska postala suverena i samostalna republika, na osnovi rezultata referenduma od 19. svibnja, u Hrvatskom Saboru obznanio je svijetu volju naroda da Hrvatska bude slobodna država. (Zaključkom Brijunske konferencije 7. srpnja 1991, odgođena je primjena Ustavne odluke o samostalnosti za tri mjeseca.)
Od proglašenja samostalnosti do međunarodnog priznanja,
domovinski rat 1991 (1991 – 1992)
8. VII. – Uputio domaćoj i međunarodnoj javnosti poslanicu u kojoj je upozorio na državnopolitičku krizu u SFRJ i pozvao međunarodnu zajednicu da što hitnije prizna Republiku Hrvatsku punopravnim članom međunarodnog poretka.
18 – 19. VII. – Službeno posjetio Saveznu Republiku Njemačku; u toj prigodi u Bonnu se sastao s kancelarom Helmutom Kohlom i s ministrom vanjskih poslova Hansom Ditrichom Genscherom.
21. VII. – Posjetio područja intezivnih ratnih djelovanja – Osijek, Vukovar i Vinkovce.
17. VIII. – Donio osnovne dokumente o obrani Republike Hrvatske.
22. VIII. – Upozorio Predsjedništvo SFRJ, ako do 31. kolovoza ne prestanu oružane akcije usmjerene protiv Hrvatske, da će Hrvatska poduzeti sve za zaštitu svoje cjelovitosti, suvereniteta i samostalnosti.
25. VIII. – Posjetio ratište u Pounju – Sisak, Petrinju, Hrvatsku Kostajnicu, Cepeliš i Pecku. Isti dan donio odluku o osnivanju Kriznog stožera Vlade Republike Hrvatske, na čelu s predsjednikom Vlade.
28. VIII. – Boravio u službenom posjetu Francuskoj.
7. IX. – U Haagu, na Mirovnoj konferenciji o SFRJ zatražio da se jugoslavenska politička kriza razriješi samoodreženjem naroda.
12. XI. – Na Mirovnoj konferenciji o SFRJ u Haagu upoznao nazočne da se protiv Hrvatske vodi “već godinu dana prljavi, neobjavljeni rat mimo svih pravila međunarodnog prava”.
Isti dan donio je odluku o blokadi svih vojarna JNA i zračnih luka u Hrvatskoj. Nakon toga su hrvatske oružane snage od 14. do 19. rujna osvojile 36 vojarnih i vojnih skladišta, zarobile 230 tenkova, oko 400 teških topniških oruđa itd.
19. IX. – Pohvalio branitelje Vukovara “za dugotrajnu, junačku i uspješnu obranu grada Vukovara od najezde odmetničkih srpskih terorista i jedinica jugoslavenske agresorske armije”.
2. – 3. X. – Boravio u službenom posjetu Italiji i Svetoj Stolici.
4. X. – U Haagu na Mirovnoj konferenciji o SFRJ potpisao sporazum o prekidu vatre i o povlačenju postrojbi JNA iz Hrvatske. Šest dana kasnije dogovoreno da se JNA mora povući iz Hrvatske u tijeku trideset dana.
7. X. – Bio cilj atentata u Banskim dvorima koje su raketirali jugoslavenski zrakoplovi da bi tako obezglavili hrvatski narod u njegovu povijesno presudnu trenutku. Dan kasnije, Hrvatski je sabor odlukom prekinuo sve državne veze sa SFRJ i Republiku Hrvatsku proglasio neovisnom državom.
10. X. – U Haagu sudjelovao u radu Mirovne konferencije o SFRJ.
15. – 16. X. – Boravio u službenom posjetu u Ruskoj Federaciji.
18. X. – U Haagu sudjelovao u radu Mirovne konferencije o SFRJ.
25. X. – U Haagu sudjelovao u radu Mirovne konferencije o SFRJ.
23. XI. – U Ženevi sudjelovao u radu Mirovne konferencije o SFRJ. Dogovoren sporazum o bezuvjetnom prekidu vatre, koji je stupio na snagu 3. siječnja.
24. – XI. – Uputio Poslanicu hrvatskom narodu i svim građanima Hrvatske o razornom ratu udruženoga srpskog imperijalizma i jugoslavenske armije protiv demokratske Hrvatske.
5. – 6. XII. – Boravio u službenom posjetu SR Njemačkoj. Prvi dan boravka u Bonnu, pred Njemačkim društvom za vanjsku politiku, održao predavanje o budućnosti Republike Hrvatske.
9. XII. – U Haagu sudjelovao u radu Mirovne konferencije o SFRJ.
10. XII. – Uputio američkom predsjedniku G. Bushu apel da izrazi potporu međunarodnom priznanju suvereniteta Republike Hrvatske. Istoga dana u Barceloni, predsjedniku Tuđmanu je dodijeljena godišnja nagrada Centra za etničke manjine i nacije (CIEMEN) zbog njegovih zasluga u ostvarivanju prava malih naroda i manjina.
19. XII. – U Grazu se susreo s predsjednikom Haaške konferencije o SFRJ lordom P. Carringtonom, na kojem su stvoreni praktični prijedlozi o priznanju; sastanak na kojem je predsjednik dr. F. Tuđman konstatirao da je “europska konferencija o Jugoslaviji zauzela stajalište priznanja prava naroda na samoodređenje”.
22. XII – Upućena poruka hrvatskoj javnosti putem Hrvatske televizije u prigodi međunarodnog priznanja Hrvatske: “Mnogostoljetni san hrvatskog naroda konačno se obistinjuje u zbiljsku stvarnost. Hrvatska – kao samostalna i neovisna, demokratska i potpuno suverena država – postaje punopravni, međunarodnopravno priznati subjekt.”
28. XII – Na izvanrednom zasjedanju Hrvatskog sabora predložio da se uputi zahtjev Ministarskom vijeću EZ za međunarodno priznanje Republike Hrvatske.
1992
1. I. – Primio u posjet posebnog izaslanika glavnog tajnika UN-a C. Vance u vezi s dogovorom oko dolaska “plavih kaciga” u Hrvatsku.
9. I. – U Haagu sudjelovao u radu Mirovne konferencije o SFRJ.
14. I. – Uputio pismo predsjedniku Svjetskoga židovskog kongresa E. Bronfmanu u kojem ga moli da pruži potporu i pomoć u svezi s priznanjem samostalnosti Republike Hrvatske.
15. I. – Njegovim zalaganjem i njegovim vođenjem hrvatske politike Europska zajednica priznala neovisnu Republiku Hrvatsku.
Od učvršćivanja hrvatske države do oslobađanja svih okupiranih područja, domovinski rat (1992-1995)
17. I. – Primio u prvi diplomatski službeni posjet neovisnoj Republici Hrvatskoj predsjednika Republike Italije Francesca Cossigu.
18. I. – Primio u posjet saveznog ministra vanjskih poslova Republike Austrije dr. Alojzija Mocka.
31. I. – 1. II. – U Davosu sudjelovao u radu godišnje skupštine Svjetskoga gospodarskog foruma i u toj prigodi razgovarao s H. Kissingerom i M. Woernerom, glavnim tajnikom NATO-a.
23. II. – U Zagrebu, u Koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski”, u prigodi druge obljetnice I. Općeg sabora HDZ-a, održao uvodni govor s glavnom porukom: “Ostvarili smo ideale za kojima je hrvatski narod težio punih devet stoljeća.”
9. III. – U Bruxellesu sudjelovao u radu Mirovne konferencije o SFRJ.
1. IV. – U Haagu, sudjelujući u radu Mirovne konferenciji o SFRJ, upozorio nazočne na srpsko agresorsko nepoštivanje primirja, zatražio mogućnost povratka izbjeglica svojim domovima, povlačenje postrojbi JNA s Lastova i Visa, od Zadra i Šibenika do 15. travnja, te razoružanje svih paravojnih postrojbi u UNPA-područjima i zahtijevao da Konferencija donese odluku o potpunoj i neodgodivoj deblokadi kopnenog, pomorskog i zračnog prometa.
6. V. – U Bruxellesu sudjelovao na Mirovnoj koferenciji o SFRJ.
22. V. – U New Yorku, u Općoj skupštini, u prigodi primanja Republike Hrvatske u članstvo Ujedinjenih naroda, održao govor, u kojem je naglasio: “Članstvo u Ujedinjenim narodima kruna je međunarodne potvrde suverene državnosti Republike Hrvatske.”
30. V. – U prigodi druge obljetnice Dana državnosti, obratio se hrvatskom narodu u domovini i svijetu porukom: “Ovogodišnju drugu obljetnicu dočekujemo u posve drukčijim okolnostima. Konačno smo ostvarili devetstoljetni hrvatski san …”
25. VI. – U Strasbourgu sudjelovao u radu Mirovne konferencije o ratu u Bosni i Hercegovini: lord Carrington, S. Milošević, A. Izetbegović i H. Silajdžić.
8. – 10. VII – U Helsinkiju, na zasjedanju Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi, uime Republike Hrvatske, potpisao je završni dokument helsinške Konferencije o europskoj sigurnosti i suradnji iz godine 1975; sudjelovao je u radu plenarne sjednice Konferencije, te je u kraćoj izjavi za novinare naglasio da je akt potpisivanja završnog dokumenta “veliki dan za Hrvatsku koja je aktivno ušla u međunarodni život. Uključila se u novi međunarodni poredak i u rješavanje svih pitanja od interesa za svijet, a posebno za nju”.
27. VII. – Primio u privatni posjet predsjednika Argentinske Republike C. S. Menema.
2. – VIII. – Na drugim tajnim i neposrednim izborima za predsjednika Republike Hrvatske, već u prvom krugu s 56,73% osvojenih glasova izabran za predsjednika Republike Hrvatske, s predsjedničkim mandatom u trajanju idućih pet godina.
7. – 9. VIII – Na Ljetnim Olimpijskim igrama u Barceloni pratio, do tada najveće uspjehe hrvatskog športa – završnu utakmicu košarkaškog turnira između reprezentacija Hrvatske i Sjedinjenih Ameri&čkih Država i u toj prigodi susreo se s predsjednikom Međunarodnog Olimpijskog Komiteta J. A. Samaranchom.
12. VIII. – U Zagrebu, ispred crkve sv. Marka, pred sucima Ustavnog suda svečano prisegnuo za predsjednika Republike Hrvatske.
14. VIII. – U Bruxellesu, sudjelujući u radu Mirovne konferencije o Jugoslaviji, razgovarao s lordom Carringtonom.
25. – 27. VIII. – U Londonu, sudjelovao u radu na Mirovnoj konferenciji o bivšoj SFRJ.
20. – 23. IX. – U New Yorku sudjeluje na 47. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda i pri tome u govoru iznosi hrvatska glediša u vezi s okončanjem ratne krize na području bivše Jugoslavije. Također, imao je brojne susrete i sa šefovima država i vlada, te hrvatskim iseljenicima sa sjeveroameričkog kontinenta.
30. IX. – U Ženevi, s predsjednikom SR Jugoslavije D. Ćosićem potpisao sporazum po kojem će Jugoslavenska armija napustiti Prevlaku do 20.listopada, u skladu s Vanceovim planom.
13. X. – U Brdu kraj Kranja, u službenom posjetu Republici Sloveniji.
20. X. – U Ženevi, uz nazočnost C. Vancea i R. Owena, pregovarao s D. Ćosićem o normalizaciji odnosa Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije.
27. XII. – U Ženevi, u nastavku rada Međunarodne mirovne konferencije o bivšoj SFRJ, u nazočnosti glavnog tajnika UN-a B. B. Ghalija, te supredsjedatelja C. Vancea, lorda R. Owena, sudjelovao u razgovorima s D. Ćosićem i A. Izetbegovićem.
1993
2 – 3. I. – U Ženevi sudjelovao na mirovnim pregovorima u okviru Konferencije o bivšoj SFRJ.
11 – 12. I. – U Ženevi sudjelovao u mirovnim pregovorima u okviru Međunarodne konferencije o bivšoj SFRJ.
14. I. – Na poziv predsjednika Republike Francuske F. Mitterranda boravio u službenom posjetu Francuskoj; sastao se s francuskim predsjednikom u Parizu, u Elizejskoj palači.
15. I. – U Zagrebu, u okviru Mirovne konferencije o bivšoj Jugoslaviji, sudjelovao u razgovorima: D. Owen, C. Vance, te A. Izetbegović i M. Boban.
22. I. – Hrvatske oružane snage, pod vrhovništvom predsjednika dr. Tuđmana, krenule u oslobađanje Maslenice, Novskog ždrila, zračne luke Zemunik i brane Peruče.
23. I. – U Ženevi sudjelovao u nastavku mirovnih pregovora o BiH, u okviru Konferencije o bivšoj SFRJ: D. Ćosić, S. Milošević, C. Wance i D. Owen.
20. – 21. II. – U službeni posjet Hrvatskoj primio predsjednika Republike Turske Turguta Ozala.
23. III – Uputio poslanicu Hrvatskom saboru.
18. – 22. IV. – Boravio u službenom posjetu Sjedinjenim Američkim Državama: bio nazočan otvaranju Spomen-muzeja holokausta, sastao se s predsjednikom SAD W. Billom Clintonom, s istaknutim predstavnicima drugih država ostalim brojnim susretima i s predstavnicima hrvatskog iseljeništva u Pittsburgu.
29. IV. – 2. V. – Boravio u službenom posjetu Republici Turskoj.
2. V. – Sudjelovao na summitu u Ateni, u okviru Mirovne konferencije o bivšoj SFRJ.
5. V. – Otvorio novosagrađenu zračnu luku na otoku Braču.
10. V. – Uputio poruke predsjedniku bosanskohercegovačkog Predsjedništva Aliji Izetbegoviću i predsjedniku Hrvatske zajednice Herceg-Bosne mr. Mati Bobanu u kojima je najoštrije osudio hrvatsko-muslimanske sukobe u Bosni i Hercegovini, s pozivom da sukobi odmah prestanu, te da se osigura suradnja hrvatskih i muslimanskih oružanih snaga u borbi protiv srpskog agresora i stvore preduvjeti “da mirotvorna akcija svjetske zajednice bude moguća i uspješna”. Isti dan u službeni posjet primio predsjednika Republike Albanije S. Berishu.
17. V. – U službeni posjet primio predsjednika Rumunjske Iona Iliescua.
19. V. Boravio u posjetu u BiH – u zapadnoj Hercegovini.
7. VI. – 9. VI. – Boravio u službenom, posjetu Narodnoj Republici Kini.
16. VI. – U Ženevi sudjelovao u pregovorima na Mirovnoj konferenciji o području bivše SFRJ o političkim prilikama u Hrvatskoj i stanju u BiH: R. Owen, T. Stoltenberg, A. Izetbegović, S. Milošević, M. Bulatović, M. Boban i R. Karadžić.
23. VI. – U Ženevi, u nastavku Međunarodne konferencije mirovnih pregovora o bivšoj Jugoslaviji, razgovarao s R. Owenom, T. Stoltenbergom, S. Miloševićem.
17. VII. – U Ženevi sudjelovao u nastavku novoga kruga ženevskih pregovora o političko-teritorijalnom ustroju BiH.
25. VII. – U Ženevi sudjelovao u mirovnim pregovorima o BiH – predložen Owen-Stoltenbergov plan o okončanju rata.
4. VIII. – U Ženevi sudjelovao u mirovnim pregovorima o modalitetima rješavanja sukoba u BiH.
6. – 7. VIII. – U Bruxellesu sudjelovao pogrebnom ispraćaju kralja Kraljevine Belgije Baudouina.
31. VIII. – U Ženevi sudjelovao u mirovnim pregovorima.
14. IX. – U Ženevi s predsjednikom Izetbegovićem potpisao sporazum o prekidu borbi između Hrvata i Muslimana u BiH. Vođeni razgovori o rješavanju sukoba u BiH. Isti dan dali su zajedničku izjavu o prekidu neprijateljstava.
20. IX. – Na britanskom nosaču zrakoplova “Invincible” u Jadranskom moru, u okviru Mirovne konferencije o BiH, sudjelovao u razgovorima o BiH.
26. – 28. IX. – Boravio u službenom posjetu Ujedinjenim narodima i u Općoj skupštini Ujedinjenih naroda govorom nastupio 28. rujna, te održao više sastanaka s međunarodnim institucijama, obrazlažući hrvatska stajališta u vezi s rješavanjem političke krize na području bivše SFRJ.
8. – 9. X. – U Beču sudjelovao u radu sastanka na vrhu Vijeća Europe i vodio razgovore s kancelarom Savezne Republike Njemačke H. Kohlom s predsjednikom Republike Bugarske Ž. Želevom, s austrijskim predsjednikom T. Klestilom i austrijskim kancelarom F. Vranitzkyim.
15. – 16. X. – U Zagrebu, u Koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski”, na II. Općem saboru HDZ-a, u nazočnosti 1852 izaslanika, više od 120 gostiju i 103 akreditirana novinara, tajnim glasovanjem, s 1332 glasa za i 167 protiv, drugi put izabran za predsjednika Hrvatske demokratske zajednice.
2. XI. – Predložio je međunarodnoj zajednici i svim relevantnim svjetskim čimbenicima “mirovnu inicijativu, kojom bi se zaustavio rat, otvorio put prema miru i razumijevanju, te rješavanju političkih i gospodarskih problema na području bivše Jugoslavije”.
29. – 30. XI. – U Ženevi, u okviru Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji sudjelovao u mirovnim pregovorima o BiH i UNPA-područjima.
21. XII. – U Ženevi sudjelovao u mirovnim pregovorima.
22. XII. – U Bruxellesu sudjelovao u mirovnim pregovorima o BiH.
1994
8 – 10. I. – U Petersbergu kraj Bonna, u mirovnim pregovorima, predsjedniku BiH Izetbegoviću predao “Ugovorni sporazum” kojim se predviđa savez Republike Hrvatske i Bošnjačko-muslimanske Republike te gospodarski i obrambeni sporazum.
18 – 19. I. – U Ženevi sudjelovao u mirovnim pregovorima.
25. I. – U Zagrebu, u zgradi Hrvatskog Sabora, na sjednici Predsjedništva HDZ-a i Kluba zastupnika HDZ-a, održao uvodno izlaganje napravivši pri tome analizu hrvatske prošlosti i suvremenih političkih odnosa.
14 – 16. II. – Boravio u državnom posjetu Rumunjskoj.
28 – 29. II. – Boravio u državnom posjetu Albaniji.
17 – 21. III. – Boravio u SAD i Ujedinjenim narodima; u Washingtonu u Bijeloj kući 18. ožujka susreo se s predsjednikom Clintonom i sudjelovao potpisivanju sporazuma o Federaciji i Konfederaciji u BiH i 20. ožujka susreo se u New Yorku s tajnikom UN B. B. Ghali.
30. V. – U Zagrebu, na Oltaru domovine na Medvedgradu upalio vječnu vatru, kao počast koju slobodna Hrvatska iskazuje svima u prošlosti palima za Hrvatsku.
14.VI. – Boravio u službenom i prijateljskom posjetu u BiH, u Sarajevu otvorio hrvatsko veleposlanstvo, posjetio Lašvansku dolinu i zapadnu Hercegovinu.
17. VI. – U državni posjet primio presjednika Republike Turske S. Demirela; zadnji dan na Brijunima održani razgovori Tuđman-Izetbegović-Demirel.
23. VII. – U prigodi Koschnikove inauguracije posjetio Mostar, obišao i istočni muslimanski dio grada.
10. – 11. VIII. – Primio u privatni posjet mađarskog predsjednika A. Goncza.
10 – 11. IX. – Bio domaćin svetom ocu Ivanu Pavlu II. u prigodi prvog posjeta Njegove svetosti Hrvatskoj.
25 – 26. IX. – Boravio u SAD; zadnji dan boravka u New Yorku susreo se s predsjednikom Clintonom.
26 – 30. XI. – Boravio u državnom posjetu Čileu.
30. XI. – 2. XII. – Boravio u državnom posjetu Argentini.
4 – 5. XII. – Sudjelovao u radu summita KESS-a u Budimpešti; izlagao na plenarnoj sjednici 5. prosinca, susreo se s predsjednicima Izetbegovićem, Clintonom, Gonczem, Želevim i drugima.
1995
10 – 12. III. – Sudjelovao u radu Summita o socijalnom razvitku u Kopenhagenu.
12 – 14. III. – U službeni posjet Republici Hrvatskoj primio indonezijskog predsjednika Soehartoa.
1 – 2. V. – Hrvatske oružane snage po zapovijedi predsjednika i vrhovnika Tuđmana, u ratnoj operaciji “Bljesak” oslobodile srpskom agresijom privremeno okupirana područja zapadne Slavonije.
8. V. – U Parizu sudjelovao u obilježavanju 50. obljetnice pobjede nad nacizmom i fašizmom.
9. V. – U Moskvi sudjelovao na svečanoj proslavi 50. obljetnice pobjede nad fašizmom i nad nacizmom.
16. V. – Boravio u Bonnu, u radnom posjetu Saveznoj Republici Njemačkoj.
29. V. – U poslanici u prigodi Dana državnosti i 5. obljetnice samostalnosti hrvatske države na svečanoj sjednici Hrvatskog sabora naglasio: “Hrvatska – politički i moralni pobjednik.” Istog dana, u povodu pete obljetnice hrvatske državnosti, svečano u Zagrebu otvorio novu zgradu Nacionalne i sveučilišne biblioteke.
30. V. – U Zagrebu, na Jarunu održan, u povodu Dana državnosti, svečani mimohod, dosad najveći prikaz hrvatskih oružanih snaga – na kopnu, moru i u zraku. Ispred svečane tribine, pred Predsjednikom kao vrhovnim zapovjednikom oružanih snaga, prodefiliralo više od 3700 sudionika mimohoda.
18 – 22. VI. – Boravio u državnom posjetu Australiji.
25 – 28. VI. – Boravio u državnom posjetu Novom Zelandu.
21. VII. – Primio na Brijunima predsjednika Republike Turske S. Demirela.
22. VII. – U Splitu, u vili “Dalmacija”, s predstavnicima BiH i Federacije BiH potpisao Deklaraciju o zajedničkoj obrani od srpske agresije.
4 – 8. VIII. – Hrvatske oružane snage po zapovijedi predsjednika i vrhovnika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana, u briljantno izvedenoj vojno-redarstvenoj akciji, od srpskih paravojnih snaga oslobodile okupirana hrvatska područja u Dalmaciji, Lici, Kordunu i Baniji i pridonijele deblokadi Bihaća i okolice.
26. VIII. – Nakon više od četiri godine srpske okupacije, kroz Liku i Dalmaciju, “Vlakom slobode”, poveo iz Zagreba kroz slobodnu Hrvatsku u Split hrvatsko vrhovništvo, mnoge javne djelatnike, branitelje, invalide Domovinskog rata i druge; na polasku iz Zagreba, te u Karlovcu, Gospiću i Kninu na usputnim postajama održao prigodne govore.
25. IX. – Boravio u državnom posjetu Republici Francuskoj, gdje se, u Parizu, susreo s predsjednikom J. Chiracom.
14 – 15. X. – U Zagrebu, u Koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski”, na III. Općem saboru HDZ-a, u nazočnosti 1900 izaslanika i gostiju te brojnih novinara, tajnim glasovanjem, dobivši 1199 glasova od 1247 mogućih, ponovno izabran za predsjednika stranke.
21. X. – Sudjelovao u New Yorku na proslavi 50 obljetnice Ujedinjenih naroda, održavši govor u Općoj skupštini UN.
31. X. – 3. XI. – U Daytonu sudjelovao u pregovorima i znatno pridonio miru na područjima bivše Jugoslavije.
8 – 11. XI. – Sudjelovao u mirovnim pregovorima u Wright Pattersonu – Daytonu o područjima bivše Jugoslavije.
13 – 14. XII. – U Parizu sudjelovao na svečanom potpisivanju mirovnoga sporazuma sklopljenog u Daytonu.
1996
4. I. – Sudjelovao u radu Zajedničkog vijeća za suradnju RH i Federacije BiH u Sarajevu.
9. I. – Priredio u Predsjedničkim dvorima svečano primanje za članove diplomatsko-konzularnog zbora.
11. I. – U Parizu pribivao misi zadušnici za bivšega francuskoga predsjednika Mitterana.
13. I. – U Zagrebu, u zagrebačkoj zračnoj luci Pleso, primio u prijateljski posjet predsjednika SAD B. Clintona, koji je u govoru napomenuo kako je došao u Hrvatsku da bi zahvalio Predsjedniku dr. Tuđmanu i narodu Hrvatske što pružaju potporu miru i mirovnom procesu.
17 – 18. II. – Sudjelovao u Rimu u pregovorima o mirovnom procesu u BiH s Miloševićem, Izetbegovićem, Zubakom i Koschnikom te se susreo s talijanskim predsjednikom Scalfarom.
1. III. – Primio u oproštajni posjet posebnog izaslanika glavnog tajnika UN-a Kofija Anana, koji je tom prigodom naglasio da odlazi kao prijatelj Hrvatske i izrazio nadu da će Hrvatskoj moći pomoći i ubuduće.
18. III. – Sudjelovao u Ženevi u pregovorima o oživotvorenju Federacije BiH i o normalizaciji odnosa Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije.
19 – 20. VI. – Boravio u državnom posjetu Republici Turskoj.
26 – 27. VII. – Sudjelovao u radu III. konvencije Mladeži HDZ-a u Splitu.
3. VIII. – Boravio u službenom i radnom posjetu SAD, Sastao se s predsjednikom Clintonom i potpredsjednikom Goreom.
7. VIII. – Boravio u državnom posjetu Republici Grčkoj.
14. VIII. – U Ženevi razgovarao s Miloševićem i Izetbegovićem o mirovnom procesu u Bosni i Hercegovini. Nakon završenih razgovora, s A. Izetbegovićem potpisao zajedničku izjavu, kojom potvrđuju da podržavaju punu provedbu Washingtonskih i Daytonskih sporazuma.
6. XI. – U poslanici u prigodi svečanog primanja Hrvatske u Vijeće Europe, naglasio da je “Hrvatskoj mjesto sa srednjoeuropskim zemljama od Baltika do Jadrana i još određenije, s jadransko-podunavskim zemljama, kojima Hrvatska najuže pripada.”
3. XI. – Posjetio je hrvatsko Podunavlje i legendarni hrvatski grad na Dunavu – Vukovar i Ovčaru.
21. XII. – U Zagrebu, primio belgijskog premijera J. L. Dehaenea.
1997
12. I. – Priopćenjem iz Ureda Predsjednika Republike, Predsjednik se javno najtoplije zahvalio svima koji mu iz Hrvatske, ali i iz čitavog svijeta, iskreno žele što brže ozdravljenje.
15. III. – Boravio u posjetu Hercegovini.
21 – 22. IV. – Sudjelovao u državnom posjetu Republici Mađarskoj.
30.V. – U okviru obilježavanja sedme obljetnice Dana državnosti otvorio svečani mimohod hrvatskih oružanih snaga “Pobjednički bedem”.
8. VI. – Predvodio “Vlak slobode u Vukovar”. Taj događaja predsjednik je Tuđman ocijenio: “Ovim vlakom, izlaskom Hrvatske na istočne granice, na Dunav, na Dunav o kojemu nam pjeva Lijepa naša, Hrvatska jest i dunavska zemlja. S tim završavamo povijesnu pobjedu hrvatske slobode, stvaranje hrvatske države, samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države koju smo uveli u zajednicu slobodnih i suverenih država … Vlak u Vukovar zaista je simbol mira, povratka prognanika, stradalnika ovoga rata …”
15. VI. – Na drugim neposrednim i tajnim izborima za predsjednika Republike Hrvatske, već u prvom izbornom krugu glasovanja izabran sa 61,41% glasova.
27. VI. – Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluku prema kojoj su izbori za predsjednika Republike Hrvatske provedeni u skladu s Ustavom i zakonom i da je za predsjednika izabran dr. Franjo Tuđman.
5. VIII. – U Zagrebu, na Markovu trgu, položio svečanu predsjedničku prisegu.
6. VIII. – U Splitu održao sastanak s A. Izetbegovićem, kojim je potvrđeno obostrano opredjeljenje za očuvanje političke neovisnosti BiH kao države triju ravnopravnih naroda.
1998
21 – 22. II. – U Zagrebu, u Koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski”, u nazočnosti 2152 izaslanika predsjednik dr. Tuđman uvodnim trosatnim izlaganjem “Povijesna uloga i programske zadaće HDZ-a u budućem razdoblju” otvorio IV. Opći sabor.
6 – 8. VI. – Boravio u državnom posjetu Republici Portugal.
23 – 25. – Boravio u državnom posjetu Republici Grčkoj.
17 – 19. XII. – Boravio u državnom posjetu Ruskoj Federaciji.
1999
10 – 12. II. – Boravio u državnom posjetu Republici Turskoj.
15 – 19. VI. – Boravio u državnom posjetu Južnoafričkoj Republici.
30. VII. – U Sarajevu sudjelovao u radu Pakta o stabilnosti jugoistočne Europe i u svojem izlaganju naglasio da su za Hrvatsku neprihvatljive neojugoslavenske ili neojaltske asocijacije.
16. X. – Prolazom kroz tunel Sv. Rok označio završetak radova na proboju najdužega tunela kroz Velebit (dužine 5661 metar).
28 – 29. X. – Boravio u državnom posjetu Svetoj Stolici i Republici Italiji.
1. XI. – Na Medvedgradu, na Oltar domovine položio vijenac za sve pale za Hrvatsku.
Istog dana, zbog bolesti, smješten u Kliničku bolnicu “Dubrava” i podvrgnut kirurškom zahvatu.
7. XI. Obavio posljednji državnički posao – proglasio nove izborne zakone što ih je 29. listopada usvojio Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora.
10. XII. – Preminuo je nakon četrdeset dana liječenja u Kliničkoj bolnici “Dubrava” u 23,15 sati.
