Bleiburg 1945 i 2015 bez vodstva, samo hrabar narod i Hrvatska

0
1256

križni putBleiburg, stotine autobusa, nepregledne kolone automobila rasporedjene po svim prilazima.

Austrijska policija procjenjuje oko 35 do 40 tisuća ljudi. Kasnije je rečeno da nas je bilo više od 50 tisuća.

Sve je zakrčeno, al se prolazi. Hrvatski barjaci, iz svih krajeva ploče s natpisima. Nema kraja iz kojega nisu pristigli.
Ove godine skoro da nema ustaških odora, al je zato daleko više grbova s prvim bijelim poljem. Očito se narod prilagodjava, na sve strane koreografije svih stilova, dostojanstveno.
Šatori prepuni, austrijski Slovenci prodaju kobasice i pivo uz poprilično lošu organizaciju.

Jedino što je dobro organizirano za prodaju su knjige Bože Vukušića. Ima ih na sve strane.

Sama organizacija poprilično dobra, iako su neki autobusi skoro u Sloveniji wink emoticon.
Srećom da je dežela tako mala pa nije teško prepješačit.

Govornici, osim Bozanića, daleko ispod razine 70. godišnjice. sadržajno i retorički mlako.

Muftija je dobro govorio, iako mi uvijek nedostaje istina da su poubijani muslimani bili Hrvati, njih oko 50 tisuća je ubijeno, uglavnom pripadnici ustaških postrojbi.

Na sve strane poznanici. Stigli su i bikeri veterani.

Savska 66 u dva autobusa.

Veli Grbin Pedja u Puli da na Bleiburg idu oni koji žale za NDH.

Što se mene tiče nemam niš protiv.

Narod očito ima istančan osjećaj za trenutke kad treba pokazat političke boje. Nažalost taj narod još uvijek vode bezmudi poltroni.

Nije mi jasno zašto ovaj narod nije u stanju izabrat vlast koja radi na osudi zločinaca?

Možda zato što svi takozvani domoljubni političari stalno šalju poruke pomirbe, molbe itd. Kad su na vlasti onda kalkuliraju, diplomatičnost je važnija od istine i odlučnih postupaka.

Načelnoj osudi nedostaje odlučno djelovanje.

Za sve ñjih narod, odnosno njihovi sljedbenici, imaju dobre isprike.

Znakovito je da ovaj narod cijeni i poštuje one koji nemaju toliko hrabrosti bezrezervno stati u obranu istine o partizanskom pokolju.

Žrtve Križnog puta očito nisu bile dovoljne da bi za naše predsjednike bile važnije od diplomacije.

Da, još nije vrijeme.

Pa kad će bit?

Glavni argument jugofašista, kad opravdavaju “Bleiburg”, je: medju njima je bilo zločinaca.

Zamislite humanizam i logiku osobe koja uništi jedno naselje, grad ili selo jer u njemu ima, živi, neki ubojica.

Jugofašistička navodna argumentacija nije ništa drugo nego zorni prikaz pomračenih umova koji i dan danas opravdavaju i dive se zločinima.

U državi, koja nije u stanju takvo stanje duha osuditi, je sasvim normalno da je svaka vrsta zla dopuštena.

Ako društvo ne može prebroditi veličanje takvih zločina kako možemo očekivati da takvo društvo bude imuno na druga zla: korupciju, lopovluk, socijalno i drugo iskorištavanje nemoćnih?

U ovakvom društvu zakon ne štiti načela demokracije i humanizma nego načela laži, sile i duhovne perverzije.

Mnogi, navodno mudri, će zavikati da treba konačno krenuti naprijed, bez ovih tema.

Isto to kažu i lopovi, kriminalci i zločinci: ma daj pustite tu temu već jednom.

Zašto se čuditi neosudjivanju kradja i korupcije kad niti masovni zločini u ovom društvu nisu osudjeni?

To zna svaki lopov i zato je logično da nam lopovi vladaju. Tko bi mogao njih osuditi? Oni koji bi ubili čitavo naselje jer u njemu stanuje jedan ubojica?

Oni bi samo zaštitili svoje ubojice i vikali nama da konačno prestanemo o tom govoriti.

Vinko Vukadin