Mirnodopska okupacija nije uspjela – kao što to nikada u Hrvatskoj neće uspjeti na duge staze. Zna se da se sa Hrvatima nije dobro zaratiti, zbog toga se pokušava na druge, prljave načine porobiti Hrvate i domoljube u njihovoj vlastitoj zemlji. Svaki prag tolerancije je prijeđen, guranja u „regiju“, izdajnički predsjednici i ministri (od kojih je pola srpsko) nisu uspjeli u svom naumu; u podmetanju izmišljotina o „ustaškim gujama“„govoru mržnje“, podvali da je povik „za dom spremni“ uzurpatorski, osvajački i fašistički. Sve se izjalovilo, pa sad nastupaju grubom silom. Nikog hrvatski narod nije nikad ugrozio na tuđem teritoriju, ali je on sam bio i prečesto ugrožen, i to na vlastitom teritoriju i u vlastitom domu.
Gledati snimke današnjih događanja na Markovom trgu je za mene osobno i za čitavu moju generaciju koja je spremno dala svoju mladost i krv za Hrvatsku, izuzetno stresno. Previše podsjeća na ´90-te i na to kako je Domovinski rat započeo. Ljudi, branitelji koji su potražili zaklon i zaštitu u crkvi sv. Marka nisu bilo kakvi ljudi i namjernici. Oni su stvorili državu Hrvatsku, a ne Tito. Oni su u ratu imali osnovnog ljudskog poštovanja prema protivniku i nisu palili i činili zlodjela u pravoslavnim crkvama. Nasuprot tome, neprijatelj i uljez u ovoj zemlji je ostavio svoj krvavi trag upravo u razrušenim i oskvrnutim katoličkim crkvama. Uz pozdrav „za dom spremni“ postojao je i pozdrav „Bog i Hrvati“, pamtit će stariji – to svjedoči o vjeri Hrvata u Božju podršku, čak i onda kada svaka druga izostane. Večeras je postalo sasvim jasno da je vlada neprijateljski nastrojena prema svojem vlastitom narodu, ignorira veterane Domovinskog rata preko pola godine, obezvređuje ih na svekolike načine (uključujući mašineriju i postrojbe svojih ljudi koje su namjestili čak i u kulturi), ponižava sve što je taj narod izborio veličajući „antifašističkog“ zločinca Tita i ne preže od nasilja ni u crkvi. Ono što smo večeras vidjeli je prava guja koja se polakomila i isplazila te svima pokazala svoj zmijski jezik–kao lažna snaha u priči hrvatske spisateljice I.B. Mažuranić. Ispostavilo se da Bog i svećenici zaista čuvaju Hrvate – ovog puta od njihove vlastite izdajničke Ostojićeve i Milanovićeve policije. Ti specijalci nisu Hrvati, oni se ne srame pred kamerama nasilno i s oružjem ulaziti u Božji hram, u srcu hrvatskog glavnog grada, u crkvu sv. Marka! Ti ljudi, koje god nacionalnosti bili, nisu hrvatski domoljubi, jer dižu ruku na branitelje, 20 godina nakon što su ti isti branitelji omogućili postanak hrvatske države! Čekali su 20 godina da braniteljska populacija ostari i onemoća da ih lakše uguše?! Domoljublje ne zastarijeva, ono se prenosi s generacije na generaciju, to su zaboravili u svom zlom naumu. Polakomili su se i pokazali svoju pravu ćud.
Ovo je pravno gledano internacionalni incident, pokušati ući pod oružjem na tlo crkve, suprotno svim sporazumima s Vatikanom i s civilizacijskim normama, pa i sa zdravim razumom!
Činjenicu da Hrvatska još uvijek postoji izgleda trebamo zahvaliti upravo obrani svog doma i uzdanju da je Bog uz nas. Upravo kako jasno kažu i ona dva istinski (a ne lažno) antifašistička drevna pozdrava u Hrvata. Neprijatelji ove države su taknuli u ono najsvetije Hrvatima: prije 25 godina u dom a sada i u crkvu. Povijest ih je trebala do sada naučiti da nikada neće uspjeti u svom naumu, koliko god uporno pokušavali!
Ingrid Runtić
