Čla
n saborskog Vijeća za civilni nadzor tajnih službi, Zoran Grgić, najavio je da priprema kaznenu prijavu i predstavku predsjedniku Sabora Josipu Leki zbog događaja koji su se u četvrtak i petak dogodili na Markovom trgu.
Njegovu “izjavu o događajima” od 28. i 29. svibnja na Trgu svetog Marka prenosimo u cijelosti:
“Dana 28 V o. g. krenuo sam u zgradu Sabora zbog obaveze koje imam kao član Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija. Kolega s VNKOVAČKE TV skrenuo mi je pozornost na prosvjed ‘Imunološkog’ te sam procjenjujući temu kao zanimljivu za interese građana RH ostao izvještavati. Kao neovisni analitičar povremeno pišem za tiskane medije te istupam u elektroničkim. I sam sam politički zatvorenik, dragovoljac domovinskog rata i 50% HRVI, zato je možda opis koji slijedi emotivan, ali time ništa manje istinit.
Proveo sam 28. I 29. s prosvjednicima te kao svjedok ‘iz prve ruke’ mogu posvjedočiti o događajima s trga sv Marka. Pojedini mediji prenijeli su istinu, većina pak ne.
Dok su radnici i branitelji prosvjedovali na Trgu u Saboru je trajalo finale trodnevnog posjeta srbijanskih parlamentaraca sa svečanim ručkom u najljepšoj, ‘Kristalnoj dvorani’ koja se iznimno
rijetko otvara za goste. Čime su zaslužili takvu počast i ručak s četiri slijeda, ne znam, ali činjenica, sve to su platili porezni obveznici RH. Inače, protokolarno, posjeti traju pola dana, a ne tri, a ručkovi se načelno izbjegavaju zbog štednje. Prolazeći i gledajući te bakanalije upitao sam se što sad ruča Veljko Marić u srbijanskom zatvoru i tko je za to odgovoran? Kako bi se posjet sakrio od hrvatske javnosti,
Srbi su dovoženi civilnim mini-busom BG registracija koji je pomno čuvala policija, sakriven u sjeni crkve sv. Marka. Namjera branitelja bila je čekati da ih primi predsjednik Vlade, te skrenuti pozornost na već poznatu problematiku omalovažavanja branitelja, ali i rastakanja onog što smo u Domovinskom ratu stvorili. Ukoliko ih po običaju predsjednik Vlade ignorira, pasivnim građanskim neposluhom namjeravali su pustili da ih policija odnese s Trga te na taj način skrenuti pozornost javnosti na uništavanje jedine nam Hrvatske. Nikakav otpor, a kamo li sila nisu bile planirane, te se očekivalo i uljuđeno ponašanje Vlade. Sve je trebalo završiti prekršajnom prijavom za remećenje javnog reda i mira i slikom odnošenja invalida.
U skupini je bilo dvadesetak teških invalida, što paraplegičara što amputiraca te desetak žena koje su se za njih brinule te isto toliko muškaraca, dragovoljaca iz rata koji su pomagali nositi kolica i invalide. Skupina je, analitički gledano predstavljala apsolutno nikakvu sigurnosnu opasnost za bilo koga. Naglašavam kako već 12 godina obnašam dužnost u Saboru, te su mi dobro poznate sigurnosne mjere, ljudstvo i mehanizmi zaštite zgrada Vlade, Ustavnog suda i Sabora. Iz razumljivih razloga, javno ne mogu iznositi detalje, ali ću rado posvjedočiti na zatvorenim sjednicama Saborskih tijela detalje koji su tajni, no odgovorno tvrdim, kao ekspert za sigurnost, ta grupica očajnih ljudi nije ugrožavala.
U poslijepodnevnim satima postalo je očigledno gomilanje nerazmjerno velike sile interventne policije u oklopima. Do prosvjednika je došla informacija o namjeri zatvaranja Markovog trga, pražnjena od medija i građana te brutalnog juriša interventne policije na invalide. Provjerio sam, i snimio radnike ‘Zrinjevca’ kako dovoze metalne ograde na prilazima Gornjem Gradu. Fotografije sam proslijedio ‘Večernjaku’ koji ih objavljuje na web stranici, ali gomilanje policijske sile ne prestaje.
Pristigla je i informacija kako se u bolnici Vrapče priprema „prihvat i smješta“ jednog djela bolesnika. Kako je ‘psihuška’ (zatvaranje političkih protivnik na psihijatriju) stara staljinistička metoda, a javnosti su već poznati slučajevi poput pukovnika Kakarića drugih neugodnih svjedoka koji su pravi-zdravi prisilno hospitalizirani i protu-voljno šopani medikamentima upozorio sa jednu udrugu civilnog društva na tu mogućnost,.
Cijeneći situaciju kao iznimno opasnu, a predstojeća stradanja kao neizbježna, možda i po život invalida opasna, a na drugi način neotklonjiva, posebice kada je pristigla informacija kako prema Zagrebu kreću jake snage interventne policiji iz svih krajeva Hrvatske, uključujući i one iz Vukovarsko-srijemske gdje ima dosta rehabilitiranih četnika (što se kasnije pokazalo točnim!) predložio sam braniteljima sklanjanje u Crkvu sv. Marka koja je kao i svaki drugi objekt bogoslužja u RH djelomično eksteritorijalna.
Dotada su branitelji razmatrali opciju da se 100% invalide skloni do zida crkve, a ostali uključujući i žene da ih zaklone od batinanja. Odgovorno tvrdim, nikakvog planskog djelovanja invalida i njihove pratnje tamo nije bilo niti su predstavljali opasnost zabilo koga!
U zadnjem pokušaju skretanja pozornosti javnosti i smirivanja situacije, pozvao sam o. biskupa koji se odmah odazvao i došao na Markov trg. Njegove riječi potpore i umirenja dobro su došle, ali nažalost većina medija je jednostavno bojkotirala događa. Pola sta prije isteka ultimatuma koji je policija dala braniteljima, pokušao sam otvoriti južni ulaz u Crkvu sv. Marka koji je trebao biti otključan. Na moje veliko iznenađenja, vrata su bila nepomična. I bila su, ali… uočio sam mali komad drveta koji je blokirao jezičak brave. Želim vjerovati kako je tamo upao slučajno, a nekako ga je neki žbir ubacio!
Tek, uspio sam deblokirati vrata uz pomoć jednog branitelja, a pristigao je i župnik, te su oba krila otvorena. Što je uslijedilo, vidjeli smo djelomično na TV-u. branitelji su se prije 22h povukli u prostor
Crkve, a pristigli su i tri svećenika te poveli molitvu. Što je to u ‘Zdravo Marijo’ tako opasno po ustavni poredak RH ne znam tek policija je tri puta krenula na juriš i ušla u Crkvu sv. Marka.
Prvo je na srbijanskom jeziku putem megafona policajac izdao ‘naređenje’.
– Naređujem vam da se raziđete. Ukoliko ne postupite po naređenju uporabit ćemo sredstva prisile – kazao je u trećem upozorenju policijski zapovjednik. Kako je u RH u upotrebi hrvatski jezik, a svaka ‘zapovijed’ izdana na srpskom nevažeća, invalidi i branitelji smo su se nasmijali na tu provokaciju. Vukovarci su se prisjetila dana u logoru, prepoznati su i pojedini ‘rehabilitirani’ SAO krajina milicajci. Je li mudra odluka poslati baš takve na intervenciju ostaje razmotriti u Saborskoj istrazi koja će uslijediti – nadam se! Očigledno ovdje postoje i druga kaznena djela poput zloupotrebe ovlasti i položaja.
Policija je upotrebljavala brutalnu i prekomjernu silu i ulazeći u crkvu nemilosrdno tukla branitelj koji su već ležali na podu. Pokušali su izvući g. Klemma van. Ovdje moram naglasiti neke detalje kao neovisni expert. Prilikom ulaska u Crkvu savjetovao sam invalidima da suncobrane, klupe i stolice ostave vani kako policija ne bi imala izliku za djelovanje jer se isti mogu lažno prikazati kao hladno oružje – poslušali su me. Drugo, policajac u oklopu i kacigi ne ranjiv je, jedini način zaustavljanja je podići mu vizir i zaustaviti izložen dijelove glave i vrata. Da su branitelji i invalidi borbeno djelovali, išli bi na oči, ali su samo ispruženom rukom zaustavili daljnja napredovanje u Crkvu! To je u zadanoj situaciji najmanje opasan i po zdravlje policajca bezopasan postupak.
Kada bi primjerice pio primijenjen udarac u vrat policajac bi pao, ovaj je ostao stajati, dakle potpuno benigno i simbolično s obzorom na brutalnu silu koju je koristila policija. Naglašavam kako su invalidi i branitelji u Crkvi samo sjedili u klupama molili i pjevali, te nisu čak niti pomakli klupe kako bi napravili barikadu, nego su stoički trpili udarce.
Nešto kasnije pristigli su i franjevci te s nazočnim svećenicima u crkvi nastavili održavati tampon-zonu, u biti štiteći nejače unutra od daljnje brutalnosti. Noć je odmicala sporo, hladno i teško, posebno bez najnužnijih higijenskih potrepština tako prijeko potrebnih amputircima i paraplegičarima. Do sutradan navečer svi su imali dekubitus. Ružno za reći, ali muškarci i žene su na smjenu vršili nuždu u dva lavora u sakristiji!
Policija je onemogućavala dostavu hrane, jedva je propušteno nešto lijekova i nedovoljno deka. Internetski signal ako i mob. veze su ometane, ali uspjelo se dojaviti situaciju rodbini i prijateljima koji spontano u cijeloj zemlji kreću na deblokadu. Naglasimo, dugotrajna blokada bez lijekova i hrane te adekvatne skrbi izazvala bi kod najtežih sepsu, zakazivanje organa i smrt! Blokada se a nastavila i sutradan, a pojedini gađani i zastupnici pokušavali su protrčati i dostaviti hranu i higijenske potrepštine.
Ujutro 29. 05. na misu u 7h 30 min građani nisu puštani, a g. Paško Glasnović (86 god.) koji je uspio ući i nazočiti misi, nakon toga je legitimiran od dva interventan policajca u oklopu. Što je osnov za tako zastrašivanje starca nije mi poznato jer se zbog bolesti kreće polako te sigurno ne predstavlja opasnost za ustavni poredak RH.
Primijetio sam i zastupnike SDP-a gđicu Mulič i g. Vidića u podužoj komunikaciji s snagama policije. Zašto nisu legitimirani i uklonjeni kao i svi drugi građani, otkriti će nadam se neovisna istraga.
Zaključno, držim kako je postupanje odgovornih u policiji i Vlade u cjelini dogovorno za njega bilo neustavno, neadekvatni i necivilizirano. Velika većina medija pala je na ispiti istinitosti, uz časne izuzetke kojima se i ovom prilikom zahvaljujem. Koristim priliku zahvaliti se očevima biskupima koji su se angažirali u tako teškoj situaciji i svim svećenicima koji se nisu odvajali od svog naroda. Ukoliko je postupanje policije, podsjećam neustavno i nezakonito, a opasnost neposredna i na drugi način neotklonjiva, nitko nije dužan podvrgavati se istom. Time je etički, ali i pravno postupak branitelja, kako onih opkoljenih u Crkvi, tako i onih koji su ih krenuli deblokirati potpuno zakonit!”
izvor Večernji list
Vezani članci
http://hop-portal.com/hrvatski-milicajci-na-srpskom-nareduju-uhicenja-branitelja-milanovic-izaziva-rat-svecenici-stite-branitelje/
http://hop-portal.com/srpske-policajce-ostojic-dovukao-iz-slavonije-za-obracun-sa-braniteljima/
