Na području Banovine žive vrlo mirno najveći teroristi iz SAO Krajine. Mnoge ubijene osobe, baš kao i mnoge srušene kuće njihovih su ruku nedjelo. Naše istražne vlasti, kao i one političke mirno prate razvoj događanja na Banovini i drže se one srpske „ne talasaj previše“. Vjerojatno je opasno išta napraviti bez konzultacije sa teroristima, jer nikoga posebno ne brine što su oni i dalje slobodni na terenu koji su rušili nemilice. Strašna razaranja koja su činili nisu dovoljna da konačno završe iza rešetaka.
Na Specijalnom sudu za ratne zločine u Beogradu bio je svjedok Rade Milobabić 27.11. 2008. godine. Radilo se o slučaju ubojstva 6 civila iz Banskih Kovačevaca od strane Pane Bulata. Svjedok Milobabić u ulozi svjedoka ubojstava djelovao je više nego tragikomično. Svjedok koji je zapravo okrjeli terorist svjedoči o ubojstvima svojeg kolege terorista Pane Bulata, koji je zvjerski ubio 6 civila. Tko je Rade Malobabić? Isti je srpski diverzant iz našeg rata sa srpskim teroristima 1991. godine. Osoba koja je blisko radila sa diverzantom Đurom Čekom (koji je najvjerojatnije sada u Kanadi) i diverzantom Milutinom Gledićem za srpskog obavještajca Panu Bulata, jedino suđenog u Beogradu. Umjesto da Milobabić bude na srpskom sudu osuđen, on je doveden kao svjedok. Zanimljivo koliko taj Specijalni sud u Beogradu manipulira istinom, uz potporu naših institucija, zbog njihove neunčinkovitosti. Sa Hrvatske strane do danas od 2008. godine nije postojala želja da se stvar rasčisti i konačno zlodjela Bulata i Malobabića izađu na vidjelo. Malobabić i dalje slobodno šeta Banovinom, kao da je baš on oslobodioc Banovine, a ne rušitelj mnogih objekata.
Čeko i Malobabić su obavljali rušenja objekata na Banovini, a Gledić je bio njihov vozač. Nekada je njih Gledić vozio bijelom Zastavom 101, a nekada TAM 5000 kamionom. Malobabić živi danas život mirnog građanina, na adresi Slavsko polje 151, a Gledić vrlo blizu općine u Vrginmostu. Gledić, Čeko i Malobabić su bili zaduženi za rušenje crkava na Banovini, kuća i katoličkih groblja. Provodili su etničko čišćenje Hrvata da bi lakše opravdali SAO Krajinu. Danas njih nitko ne dira zbog svih njihovih nedjela, kriminala i ubojstava. Poznato je da su ta tri terorista srušila crkvu u Crnoj dragi, isto tako je poznato da su njih trojica srušili mnoge kuće u Lasinji. Iza njih je doslovno ostala pustoš. Rušili su objekte u Lasinji i na drugim mjestima znajući da su civili u njima i na taj način je mnogo više ljudi smrtno stradalo nego od ruke Bulata, ali srpski sud , kao niti naš nije našao za shodno ispitati te kriminalce i teroriste u svezi njihove djelatnosti u domovinskom ratu. Zastrašujuća su svjedočanstva ljudi, preživjeli njihov monstruozan zadatak ubijanja i rušenja svega što je hrvatsko. Nije im smetala puna kuća, obitelji u kućama, oni su rušili objekte, kao kule od karata po zadatku Bulata. Lasinje je zapaljeno. Šteta nesaglediva. Lasinja je rušena njihovim rukama.Svoj bal vampira ova trojica nastavili su poslije Lasinje i u Jamničkoj kiselici, bilo ih je svuda, gdje se išta moglo opljačkati i uništiti. Poslije njih dolazila je pustoš, krv, ubijeni ljudi, da bi danas iz „zahvale“ za sve učinjeno Hrvatska njih pustila da mirno žive. Jednako kao i oni koji su preživjeli njihove pokolje i razaranja.
Može nas čuditi indolencija srpskog suda koji nije učinio dovoljno da se ova trojica osude, a dvojica su dostupna u našoj zemlji, ali nebriga naši državnih institucija je frapantna. Nikoga ne zanima teroristička prošlost Malobabića i Gledića iako terorizma nikada ne zastarjeva. Njihovo više monstruozno nego ljudsko ponašanje dobiva zaštitu u našoj zemlji, baš po onoj koju su rušili vrlo stručno i svirepo. Netko normalna bi se sigurno upitao što se s nama svima dogodilo kada ne cijenimo žrtvu naših mrtvih, a zločinci su nam na dohvatu ruke. Milobabić i Gledić žive svoj prosječan život nakon mase srušenih objekata i ubijenih ljudi, samo zato što su Hrvati. Kada bi ova vlast samo sabrala broj uništenih objekata, teško da bi njihova kazna mogla biti manja od 40 godina. Kada tome dodamo i zvjerski ubijene osobe u objektima, koje su rušli, normalnom čovjeku zastane mozak od svireposti ove trojice slobodnih građana. Bulat je samo djelomično kažnjen zbog ubojstava civila, dok za ova rušenja i ubijanja nitko nije odgovarao, iako su nesrazmjeno veća i okrutnija od osude za koju je osuđen Bulat. Njegovi suradnici su svjedočili protiv njega, ali u biti su time kupili svoju slobodu, iako se njihova zlodjela još vide po Banovini, od urušenih objekata, pa do uništenih kuća. Cijena obnove kuća plaćena je od strane poreznih obveznika, a krivci i dalje šetaju slobodno Banovinom.
Terorizma prema zakonu ne zastarijeva, pa se čeka konačna reakcija države u ovome slučaju i progon krivaca. I dok četnici i teroristi mirno šeću po Banovini, branitelj Mario golub o kojem silno brine država i ministar Fred Matić izbačen je prvo sa jednog dijla posjeda ponuđene mu kuće, koja je inače na krivoj čestici, živi u kući koja prokišnjava i preplaćena je trostruko srpskom vlasniku. Nije niti tu mukama kraj je iskreno rekao za muljaže APN-a našem tjedniku, pa je izmišljen i progon zbog nasilja u obitelji, kojeg nema, ali polcija je na anoninu prijavu učinila pakao djeci i majci braniteljeve obitelji.
Naš branitelj Mario Golub nakon teksta u našem listu i jasnog prozivanja APN-a za preplaćivanje kuće u kojoj živi, a koja je otkupljena od srpskog vlasnika, dobiva „nagradu“ od iste države, progon vlastite obitelji. Što se dogodilo Mariju Golubu? Golub je pokazao našem tjedniku nelogičnosti prodaje kuće srpskog vlasnika državi, a ne i pratećih objekata, znači kuća je prodata bez pratećih objekata, s time da su kotlovi za grijanje kuće u pratećim objektima. Mario Golub vrlo hrabro je dao izjavu prošle godine u našem obilasku gliskog kraja o mnogim malverzacija preko APN-a. Prodaje srpskih kuća, među kojima je i kuća u kojoj on živi je po njemu diskutabilna. On nema riješeno stambeno pitanje, znači nema trajnu darovnicu svoje kuće.
2oo7. godine dobili su Golubi kao obitelj tužbu, da se moraju iseliti iz pratećih objekata uz sam rub kuće, jer ti objekti nisu dio otkupljene kuće?! Iako je isti vlasnik. U tim objektima je grijanje za kuću. Mario Golub je svjestan da je ova kuća preplaćena, a nekim čudnim pravnim zavrzlamama kuća još uvijek njemu nije darovana od rata, a srpski teroristi dobivaju nove stanove iako su potpuno zbrinuti i imaju svoju imovinu.
U siječnju kreće akcija protiv branitelja Goluba. U tišini, na navode anonimne prijave isti biva osumnjičen za nasilje u obitelji. Socijalna služba počinje ispitivati „slučaj nasilja u obitelji“. Danas je to najsigurniji put nekoga uništiti. Ispitana je supruga od branitelja i odvojeno djeca, bez prisustva ijednog roditelja. Supruga je potvrdila da nikada nije bila zlostavljana, a djeca su bila začuđena takvom konstatacijom i rekla su da je sve to laž. I slučaj je time okončan.
I tu priči nije kraj. Stres je učinio svoje. Stalne prijetnje aboliranih četnika na cesti, policijska zastrašivanja Marija Goluba da će biti tužen zbog objavljivanje priče u našem listu, doveli su do nove tragedije u obitelji. Obitelj je pretrpila još jedan šok. Žena od branitelja je podlegla stresu . Završila je u bolnici, na aparatima i jedva ostala živa. Odvratno iživljavanje nad obitelji donijelo je još jednu žrtvu, žena je obolila od pritiska i laži koje dolaze od svih vrste progonitelja obitelji. Ministar Matić šuti o ovom sramotnom ponašanju, ministar Ostojić još nije našao osobu koja je lažno prijavila branitelja,a Golub živi u kući koja prokišnjava, žena mu je na aparatima, a ista ta policija prijeti njemu sudskom tužbom jer je prozvao odgovorne umjesto da pronađe krivce. Još jedan primjer odnosa prema braniteljima naše vlasti i medija, a kako svi mudro šute na šetkaranje terorista po našoj zemlji Matić je demantiran još jednom o zbrinjavanju branitelja.
Igor Drenjančević
