Iako su ove godine organizatori parade pomakli termin u popodnevne sate, Split je opet rekao NE.
Akcija “Prazan grad” koja se uspješno provodi od 2012. godine, uspjela je i 2015. Ovom akcijom izbjegnute su moguće reakcije na natpise i dobacivanja iz povorke “ponosa”, a vrijeme se puno kvalitetnije provodilo u drugim dijelovima Splita ili čak i izvan grada. Osim toga, uvelike je smanjen iznos proračunskog novca koji se izdvaja za osiguranje ove farse.
Ponavljamo kako se ovakvim manifestacijama i trendi paradiranjem samo nanosi šteta LGTB osobama koje žive u Splitu. Naši LGTB sugrađani nisu imali većih problema u odnosu na ostale sugrađane, bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju. Ukoliko i imaju određene probleme, ni nakon 5 godina skupocjenih šetnji gradom, nismo saznali koji su to problemi. Dapače, tragikomičnim natpisima “Volim Srbina”, “Ovo su naše ulice” i sl. nastoji se dobiti samo nekakva reakcija i medijska pozornost koja kopni iz godine u godinu, budući da je i sudionika povorke sve manje, pa se sada “uvoze stranci” koji za 55€ i ljetuju i paradiraju našim gradom. Što od toga imaju naši sugrađani, pa i oni za koje navodno paradirate?
Dakle, populističkim paradama u Splitu uskoro se bliži kraj. Odlučite se konačno što želite, jer ovaj grad nikada kroz povijest nije trpio provokatore i okupatore.-udruga urbana desnica
“Samo na znanje: homo parade su zapravo proslava vojne pobjede homoseksualaca, muških prostitutki, dilera droge i ostalih rubnih nakupina društva, nad newjorškim redarstvom, koja je izvojevana 28. 6. 1969. u bitci kod Stonewalla, u ulici Cristofor, svratišta navedenih na Manhatanu. Tijekom redovne racije i zapljene droge, navedeni su bili pripremljeni i redarstvenike su silom zatvorili u svratištu te pokušali zapaliti prostor zajedno s redarstvenicima u njemu. Iako nisu uspjeli spaliti redarstvenike, Amerika nikad više nije bila ista. Isti ti redarstvenici, danas ih štite dok oni slave vojnu pobjedu nad njima. Tko je tu lud, a tko zbunjen, zaključite sami.”
Stonvolski nemiri ili stonvolska pobuna (engl. Stonewall riots) bili su niz spontanih, nasilnih demonstracija LGBT-ovaca protivpolicijske racije koja se dogodila u ranim jutarnjim satima 28. lipnja 1969. godine u baru Stonewall Innu u Greenwich Villageu u New Yorku. Ovaj se događaj često navodi kao prvi slučaj pobune pripadnika zajednice LGBT-a u američkoj povijesti protiv sustavnog progona seksualnih manjina koju je provodila američka vlada. Stonvolski nemiri smatraju se početkom suvremenog LGBT-ovskog pokreta u SAD-u i svijetu.
Tijekom 1950-ih i 1960-ih LGBT-ovci u SAD-u bili su pod većim pritiskom zakonskog sustava nego što je to bio slučaj u nekim zemljama iza željezne zavjese.[2] ↓1 Rane homofilne skupine pokušavale su dokazati da se gejevi i lezbijke mogu uključiti u društvo i nudile su miroljubivo obrazovanje o njihovim pravima. Međutim, posljednje godine 1960-ih bile su burnije jer je u to vrijeme djelovalo mnogo skupina i pokreta čije su metode uključivale direktnu akciju. Ovakva situacija kao i liberalno okruženje Greenwich Villagea stvorili su potrebne uvjete u kojima su se dogodili stonvolski nemiri.
Samo je mali broj lokala prihvaćao LGBT-ovce tijekom 1950-ih i 1960-ih, a Stonewall Inn bio je jedan od njih. U to je vrijeme bar bio u vlasništvu mafije.[3][4] Bio je popularan među marginaliziranim i najsiromašnijim skupinama unutar zajednice LGBT-a: transvestitima, feminiziranim gejevima, muškim prostitutkama i mladim beskućnicima. Tijekom 1960-ih policijske racije na gejske klubove bile su uobičajene, ali je policija te noći u Stonewall Innu izgubila kontrolu. Situacija je postala još napetija sljedeće noći i nekoliko večeri poslije. U razdoblju od nekoliko tjedana stanovnici Greenwich Villagea organizirali su aktivističke skupine koje su se usredotočile na uspostavljanje slobodnih mjesta za okupljanje LGBT-ovaca, gdje su bez straha od uhićenja mogli izraziti svoju seksualnu orijentacijuili rodni identitet.
Nakon stonvolskih nemira LGBT-ovci u New Yorku suočili su se s rodnim, klasnim i generacijskim preprekama u svojim naporima da stvore jedinstvenu zajednicu. Tijekom sljedećih šest mjeseci osnovane su dvije LGBT-ovske organizacije koje su svoje djelovanje ostvarivale putem direktne akcije, a pokrenuta su i tri lista koja su promovirala prava LGBT-a. Tijekom sljedećih nekoliko godina osnovane su nove organizacije u SAD-u i svijetu. Na godišnjicu ovog događaja, 28. lipnja 1970. godine, održane su prve povorke ponosa u New Yorku, Los Angelesu i Chicagu. Slični marševi i povorke organizirani su i u drugim gradovima. Danas se povorke ponosa održavaju širom svijeta, obično krajem lipnja, u znak obilježavanja godišnjice stonvolskih nemira.[5]
