Gospodin Čedomir Jovanović ratne 1991. u vrijeme srbijanske agresije na Hrvatsku, poglavito na grad Vukovar, bio Šešeljev dragovoljac na vukovarskoj bojišnici! Ovaj dugo godina skrivani podatak, Srbi su nedavno iznijeli u medijima, kao i dodatne dokaze kako je Čedomir Jovanović u to doba u Studentskome gradu kačio postere Ratka Mladića i Draže Mihailovića i u pročetničkim listovima pisao ode radosti srbijanskim koljačima i ubojicama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Dobro upućeni tvrde da se i danas gnuša i samog spomena hrvatskog imena i hrvatske države, a po potrebi srbijanskih službi i družbi, zarad obmane zapadnih diplomata, glumi lažnog Europejca. Takva politička stajališta u vrijeme ratne invazije Srbije na Hrvatsku i BiH imali su i još mnogi, ne samo u čitavoj sadašnjoj vlasti Srbije, nego i u oporbenim strankama i aktualnim nevladinim organizacijama.
Najdrastičniji su primjeri četnikovanja višegodišnjega urednika i direktora, tobože demokratske i liberalne TV postake B92 Verana Matića, koji je u vrijeme zločina jugosrpske armije u Vukovaru u “Srpskoj reči”, političkom tjedniku Vuka i danice Drašković, pisao hvalospjeve o četničkim vojvodama iz Drugog svjetskog rata. Da sve bude tragičnije, Veran Matić je kao uvjereni četnik, a sad samo lažni demokrata i liberal, podrijetlom Hrvat iz Šapca, ali je djelom veći Srbijanac i od istinskih Srbijanaca. Početkom 1992. kad je uvidio da od velikosrpskoga carstva nema ništa, opet bizantskim trikom se američkome veleposlanstvu predstavio kao antimiloševićevac i zadobio njihovo povjerenje. Razdoblje iz druge polovice 1991 godine su mu proraćunate zapadne diplomate ili zaboravile, ili oprostile i time je njegov bezobrazluk nagrađen. Poslovično nepromišljeni i lakomisleni Francuzi toga Matića su čak odlikovali francuskom legijom časti, koja se dodjeljuje strancima samo za iznimne zasluge, u njegovome slučaju, kako se navodi, ” za promicanje ideja demokracije i zaštite ljudskih prava.”
Taj Matić nikad nije želio čuti niti jednu riječ apela za objelodanjivanje slučaja ubojstva Hrvata, a sada je na čelu komisije za razotkrivanje političkih ubojstava novinara u Srbiji tijekom razdoblja Miloševićeve i Šešeljeve strahovlade ratnih devedesetih. Što reći još o srbijanskim lažovima, lopovima i podvaladžijama, a da ne bude ponavljanje već viđenog i doživljenog? Ipak, pored dvojice “demokratskih” lažnjaka Čedomira Jovanovića i Verana Matića, vrijedi pomenuti još nekoliko crnih bisera iste kategorije. To su spisateljica Biljana Srbljanović, dobitnica brojni i prestižnih međunarodnih književnih priznanja, u ratnome periodu oduševljena pristaša Miloševića i Šešelja koje je veličala u svojoj mladosti kao studentica dramaturgije na FDU ( Fakultetu dramskih umjetnosti ).
Godinama su je mainstream mediji u Beogradu protežirali kao oličenje “građanske” Srbije. U njenom rangu su i književnik Vidosav Stevanović i profesor povijesti Nikola Samadržić, koji je godinama bio, također, visoki dužnosnik Jovanovićeve LDP, miljenice zapadnih veleposlanstava u Beogradu.
Dragan Ilić ii Beograda
