Presudom je na temelju žalbe Slobodne Dalmacije preinačena prvostupanjska presuda splitskog Općinskog suda iz travnja 2014. i smanjen iznos pojedinačne odštete s 25.000 na 15.000 kuna.
Kako se ističe, u postupku među strankama nije bilo sporno da je 28. svibnja 2012. u splitskom dnevniku objavljen utuženi tekst s podnaslovima ‘Desničarska stoka’ i ‘Katolički talibani’ te je uz objavljenu fotografiju napisano ‘Gospodo intelektualci iz žnjanskog kafića, molite se Bogu u koga vjerujete i u čije ime mrzite. Molite se – ako ćete mene poslušati – da ne postoji’.
Prema obrazloženju presude, prvostupanjski sud utvrdio je da članak od početka do kraja iznosi teške uvrede za tužitelje kroz upotrebu neprimjerenih izraza.
“Zaista, kolika točno ljudska gnjida moraš biti, i koliko ti pogani jezik mora biti zao da preko njega prevališ kako je Antonija Bilić neizravna žrtva lanjskog Gay Pridea u Splitu, jer su tisuće policajaca povučene iz potrage za nestalom djevojkom zbog osiguravanja parade na Rivi?”, napisao je Dežulović koji je, po ocjeni suda, tužitelje izravno vrijeđao i u rečenici: “Za povijest hrvatskog gnjidoslovlja valja zapamtiti njihova ljudska imena: Stjepan Lozo, Guido Piasevoli, Tatjana Alajbeg, Joško Čelan, Miroslav Klarić, Gordan Sladoljev, Barbara Kovačić-Domančić, Željko Ostoja, Miroslav Lozina i Marko Džaja”.
U presudi se navodi i da autor naziva tužitelje “najvećim prirodnim neprijateljima ljudske inteligencije” te ih proziva kao isključive krivce za sudbinu Antonije Bilić.
Sud je zaključio da su tužitelji dokazali odgovornost za štetu, dok tuženik nije dokazao ispunjenje pretpostavki za oslobođenje odgovornosti od štete prema odredbama Zakona o medijima.
U presudi se navodi da autor članka nije provjeravao točnost navoda vezanih za stav tužitelja u vezi s gay paradom, niti što je točno izneseno na njihovoj konferenciji za tisak održane u žnjanskom kafiću, već je o tome bez provjere navedenog u spornom članku iznosio stavove zasnovane na člancima u medijima, refererirajući se na protivljenje tužitelja da se održi gay parada u Splitu.
“Autor spornog članka je iznoseći čitav niz uvreda na račun tužitelja izašao izvan granica profesionalnog ponašanja jer je sve navedeno daleko od iznošenja vrijednosnog suda autora izraženog na osebujan način već se kompletan članak uglavnom zasniva na iznošenju teških uvreda upućenih izravno tužiteljima”, bio je stav prvostupanjskog suda koji je i pobrojao da u Dežulovićevu tekstu od 34 rečenice u čak njih 15 “iznijete izravne i grube uvrede prema tužiteljima”.
Zaključak prvostupanjskog suda o odgovornosti tuženika prihvatio je i žalbeni sud navodeći da je tekst u kolumni izrazito oštar, djelomično ironičan i predstavlja komentar izjava izrečenih na tiskovnoj konferenciji, ali i da obiluje uvredama na račun osobnosti tužitelja.
Pozivajući se i na zakonske odredbe o zaštiti ugleda i prava drugih osoba, u presudi se navodi da su i “tužitelji kao građani demokratskog društva izrazili svoj stav, kojeg je moguće prihvatiti ili ne prihvatiti, odnosno iznijeti i protivan stav, ali bez vrijeđanja osobnosti tužitelja, što sporni članak međutim i čini”.
Sporni tekst Borisa Dežulovića “Za njih bi bilo bolje da Bog ne postoji” i dalje je dostupan na internetskim stranicama Slobodne Dalmacije.
Izvor: narod.hr/h