Revolveraš – redatelj Frljić kompetentan je u svemu, pa i za uredovanje policije. Po njegovom mišljenju, Ostojić je bio preblag prema „šatorašima“, ovaj bi poput punokrvnog nasilnika i agresora naredio interventnim policajcima ne samo da stupe naoružani u crkvu, nego i da se bez susprezanja obračunaju s invalidima i sve ih redom pohapse! Zamislite tek tu sramotnu i ponižavajuću scenu na televiziji, internacionalni incident, trpanje veterana u marice – kako se poput plimnog vala širi civiliziranim svijetom! Hapšenja i oružje, pendreci u crkvi, primjena sile nad veteranima Domovinskog rata! U Hrvatskoj! Nakon što nas Hrvate nepoznati počinitelj (pod vjerojatnom zaštitom policije) skrnavi kukastim križem na Poljudskom travnjaku , ovaj tipus bi nas zauvijek betonirao na dno dna skrnavljenjem posvećenog prostora crkve, i to – pred kamerama?! Kakav bolestan um može priželjkivati takvu režiju? Frljićev.
Za ovakvu izjavu trebao bi promptno uslijediti pritvor i suđenje. Ovakve beskrupulozne izjave koje svjedoče ne samo o izrazito protuhrvatski nastrojenom tipu, već i o evidentno nasilnom i agresivnom pojedincu za najstrožu su osudu i kaznu. Znači da je onomad, na svojoj skandaloznoj predstavi „lica na gaće“ praktički sam sebe susprezao kada je samo otrgnuo kameru iz ruku gđe Spadoni Štefanić, jer da je po njegovom, valjda bi ju na licu mjesta – izbubetao, ili štogod gore. To je intendant koji je sasvim izgubio kontrolu nad sobom, koji misli da može režirati i voditi državu. Očito ima jaku zaštitu u sadašnjoj političkoj vrhuški kada se ne boji posljedica svojih riječi. Njega plaćamo da bude intendant nacionalne kazališne kuće?! Taj čovjek nekažnjeno i javno branitelje naziva – „šatorašima“?! On s njima, koji su prolijevali krv i izgubili udove ne bi niti sjeo za stol?! On sebi uzima za pravo kritizirati predsjednicu i nazivati ju glasnogovornicom „partije“? U kojem stoljeću taj tip živi? Što je slijedeće? Ukidanje prava glasa ženama? Javno batinanje? Lov na vještice i „ustaške guje“?
Pisala sam o njegovom prostačkom i nasilnom kazališnom komadu prije nekoliko mjeseci, a upravo te dvije riječi: prostakluk i nasilništvo najbolje opisuju takvu osobu. Nastrano je samo to da se njega pita za mišljenje o bilo čemu i da se njemu dopušta režiranje bilo čega. Hrvatska šutnja i negativna selekcija u kulturi osnažena namještanjem podobnih „regionalnih“ kadrova otvorila karijeru još jednom isfrustriranom mediokritetu te omogućila i ovo verbalno nasilje Olivera Frljića. Ne samo na kazališnim daskama, nego nad svima nama koji smo mogli pročitati njegove „političke naputke“. Da li je potrebno reći da on NIJE ni kulturni, ni intelektualni, a još manje umjetnički kadar ove zemlje? Nije, to se valjda samo po sebi razumije.
Ingrid Runtić
