HOP

Komunistički ekstremisti okupirali kazalište u borbi protiv hrvatske države

U Rijeci je predstavljena Antifašistička liga. Na skupu u foajeu riječkoga Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca predsjednik te lige ekstremnih komunista Zoran Pusić izjavio je da je “Liga asocijacija organizacija i udruga građana kojima je zajednička zabrinutost razvojem događaja u Hrvatskoj, ustvrdivši da se nekim postupcima i izjavama ugrožavaju dosegnute razine demokracije i ljudskih prava u zemlji”. Čini se da je došlo do grla sinovima ubojica žena, djece, civila Hrvata i sada žele sve nas proglasiti ustašama. Ubojstava komunista je bilo puno više nego ustaša. Na vlasti su komunisti, ekstremisti, sinovi partizanskih ubojica i sad bi Pusić oficirčić progonio ustaše. Ako su sinovi koljača na vlasti, sinovi komunističkih vlastodržaca koji su pobili ovaj narod i nitko ne odgovara za taj zločin, već obilaze spomenike tih lopova, koljača i ubojica, ne vidimo razlog zašto se ne bi okupljali i ustaše. U čemu je razlika? Tito je bio jedan zvjerski vladar koji je ubijao sve što je hrvatsko. Naselio je opančare po cijeloj Hrvatskoj i sada njihovi sinovi takvo zlo nazivaju dobrim. Što mi zapravo slavimo? Ubojstva, laži, progone nad Hrvatima.

Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel je rekao  da je antifašizam temelj razvoja današnje moderne Europe i otkrio Ameriku.

“Neki su kod nas intenzivno radili na povratku fašizma u društvo, a drugi to nisu zaustavljali te je zadnje vrijeme da se prestanemo praviti da nas se to ne tiče”, naglasio je Obersnel. Nije jasno ipak što Vojko vječiti gradonačelnik priča. Ako je titova partizanija antifašizam onda to znači da je on stao uz ubojice. Ljudi koji zatvaraju žene u jame da umiru od gladi i bez zraka su zvijeri. Koga brani gradonačelnik? Zvijeri? O kakvoj pobjedi dobra mi pričamo? Od koga nas štite ovi ekstremisti?

Intendant riječkoga HNK-a Oliver Frljić rekao je da fašizam nije nestao 1945. godine, da sve što se radi danas u riječkome HNK-u je “pokušaj borbe protiv fašizma”, jer su, kako tvrdi, “pojedinci i institucije benevolentno gledale na pokušaje revizije ustaštva”. Kako taj kulturni radnik i komunistički ekstremist gleda na komunizam? To je bilo nešto dobro, pa su srpski manijaci zato klali pod tim simbolima 1991. godine?

Za svoj komunistički zločinački ekstremizam koriste kazalište. Riječko kazalište je narodno. Nije to Frljičevo kazalište. Taj očito poremećeni lik našao je skupinu komunističkih vladara za promociju komunizma u kazalištu. Kazalište iskoristio za veličanje zločinačkog režima. I to je zločin. Da je rat, ova skupina komunističkih ekstremista bi pucala na nas, na branitelje  – i to više treba biti jasno. Oni su naši neprijatelji. Oni se ne bore protiv ustaša, već protiv države. U Hrvatskom saboru nema ustaša, već hrpa pokvarenih komunista.  Oliver Frljić ne radi svoj posao, već brani komunističke zločince, koristi kazalište za politiku i dovodi u kazalište izdajnike poput Mesića. Ovo je bio skup mržnje, a ne ljubavi – a policija je to štitila. Kazalište nije privatna pozornica za nastranosti. Ljudi koji opravdavaju zvijeri, u ratu bi i sami bili zvijeri. Kada bi stvarno bilo ustaša, ovaj srpski obožavatelj ne bi bio ni pet minuta u kazalištu. Frljić mrzi ovu zemlju, pa je iz kazališta napravio zvjerinjak. Sada bi trebao doći i u druga kazališta, pa da ga i tamo štiti policija.

Ova komunistička žgadija provocira narod i njegovo strpljenje, jer upravo ta žgadija želi izazvati podjelu i građanski rat. Napadati jedan zločin, a opravdavati drugi radi se  samo smišljeno za stvaranje sukoba. Srpske sluge.

Igor Drenjančević