Nekoliko tjedana uoči obilježavanja dvadesete godišnjice genocida u Srebrenici, dok se još čeka odluka o tome hoće li premijer Aleksandar Vučić prisustvovati komemoraciji u Potočarima, skupina od 400 studenata iz Srbije i dijela Bosne i Hercegovine peticijom je zatražila od najviših srpskih državnih dužnosnika da ne idu u Potočare 11. srpnja, jer bi se time, kako kažu, srpski narod proglasio krivim za “navodni genocid”.
U otvorenom pismu kojeg su inicirale skupine učenika tri beogradska fakulteta – Fakulteta političkih nauka, Bogoslovnog i Pravnog – navodi se da bi odlazak predsjednika i premijera Srbije u Potočare imao “dalekosežne posljedice po srpski narod”. Slijedi nabrajanje:
“… Implicitno priznavanje navodnog genocida; svrstavanje srpskih žrtava Srebenice na niži rang vrijednosti; davanje opravdanja britanskoj rezoluciji u Vijeću sigurnosti i proglašavanju srpskih naroda genocidnim; sudjelovanje u izravnom udaru na Republiku Srpsku s krajnjim ciljem da se ukine kao tvorevina nastala na navodnom genocidu . “
Među inicijatorima ovog teksta peticije je Tamara Gajić, studentica Bogoslovnog fakulteta. Ona kaže da iza inicijative ne stoji nijedna organizacija i objašnjava zašto smatra da predsjedniku i premijeru Srbije nije mjesto na stratištu Bošnjaka ubijenih 1995. godine.
“Problem je to što su oni predstavnici jednog naroda i predstavnici jedne države i što će oni na taj način predstaviti da smo svi takvog mišljenja, a ovdje ima dosta ljudi – učenika, ali i starijih ljudi koji se ne slažu s tim, zato što će se srpski narod okarakterizirati kao genocidni “, navodi Gajić.
RSE: Ipak, Međunarodni sud pravde je prije nekoliko godina potvrdio da je u Srebrenici počinjen genocid, da Srbija nije odgovorna za taj zločin, iako nije učinila sve što je bilo u njezinoj moći da ga spriječi.
Gajić: Da, ali se u nacrtu rezolucije o Srebrenici, koja treba donijeti sad u Vijeću sigurnosti, 33 puta, zapravo 35 puta, spominje riječ “genocid”, a samo tri puta “pomirenje”. Samim tim, ako se usvoji Rezolucija, srpski narod je okarakteriziran kao genocidni, htjeli mi to priznati ili ne.
Priznanje i suočenje s onim što se ljeta ’95. dogodilo u podrinjskoj varošici, nakon što je Vojska Republike Srpske ušla u Srebrenicu, još uvijek je nešto o čemu se u javnom prostoru Srbije nerado govori.
Svako ulično okupljanje Žena u crnom koje godinama podsjećaju na ulogu Srbije u srebreničkom genocidu, osigurava kordon policije, dok se u školskim udžbenicima ovaj zločin spominje uglavnom usput, umetnut između dvije zagrade.
Srbijanka Turajlić, profesorica Beogradskog univerziteta u mirovini, ne krije da je zgrožena tekstom peticije, ali podsjeća da je većina njenih potpisnika rođena u vrijeme kada se genocid u Srebrenici dogodio. Ona naglašava da su za njihove stavove najodgovorniji predstavnici vlasti nakon Petog listopada.
Ekipa Radija Slobodne Europe razgovarala je u centru Beograda sa studentima o peticiji koju su inicirale njihove kolege. Pitali su ih da li bi potpisali to pismo i koliko znaju o Srebrenici. Dobili su odgovore poremećenih ljudi.
hop-portal.com
