Dežulovićevu stranu drži svojim priopćenjem za javnost i HND. Odnedavno je na čelu Hrvatskog novinarskog društva doskorašnji Beograđanin Saša Leković. Tko je on zapravo?
On je ujedno i predavač na Fakultetu za medije i komunikacije kojim upravlja Nada Popović Perišić, ratnih devedesetih Miloševićeva ministrica za kulturu i pristaša velikosrpskih planova. Leković se uopće ne libi da se odazove njezinim pozivima na predavanja. Također, on je i suradnik beogradskog centra za istraživačko novinarstvo koje u načelu promovira geslo kako su za ratove u bivšoj Jugoslaviji svi jednako krivi.
To su glavni poslovni linkovi Saše Lekovića u Beogradu. Čovjek takvog profila ubačen je kao srbijanski trojanski konj na čelno mjesto novinarske udruge usred Zagreba i usred neovisne Hrvatske. Sramotno.
Tko danas slavi, hvali i brani Dežulovića, kako u Hrvatskoj, tako i u Srbiji, BiH i u Crnoj Gori, gdje god objavljuje u medijima svoje gluposti? Listom to čine sinovi i kćeri jugo-oficira specijalno regrutiranih i infiltriranih u novinarsku profesiju sa jednom zadaćom. Cilj im je unutarnje rovarenje i potkopavanje temelja hrvatske države, veličanjem davnopočivše Jugoslavije. Loše maskirana fasada jugoslavenstva krije samo njihov kolektivni žal za ugašenim i kukavnim srpstvom i srpskim pravoslavljem. To je zajednička ideja vodilja svim orijunašima i komunistima. Narodna izreka veli: “S kim si, takav si.” U beogradskome ozračju, gdje Dežuloviću društvo rade nepatvoreni Srbi, izdvaja ih se nekoliko kompletno antihrvatski nastrojenih. Jedan od njih je i književnik Vladimir Arsenijević. Već za prvi objavljeni roman “U potpalublju” ratne 1994. godine dobio je godišnju NIN-ovu nagradu za roman godine. Fabula stilski loše napisanoga romana je autorovo antiratno raspoloženje, ali uz Arsenijevićev kacenat na j”ednakoj krivnji” srpskog agresora i hrvatske žrtve za izbijanje rata. Stara srpska mantra. “Svi su krivi, nitko nije kriv, mir, brate mir.” To samo maloumnici mogu prihvatiti kao normalan rezon. Ali, to prihvaća objeručke i Dežulović. U Beogradu se nastanio tik do stana svoga beogradskog prijatelja Arsenijevića, na samom raskrižju Hadži Đerine i Molerove, kako to navodi sam Dežulović u jednome intervjuu srbijanskim medijima. Tko drži HRT-u? Slučajno?
Dragan Ilić
dopisnik iz Beograda
