Nakon što je prošlog petka policijskim helikopterom odletio na proslavu 25. godišnjice tvrtke Žito, koja se održavala u osječkom HNK-u, premijer Zoran Milanović istim je helikopterom, umjesto do Zagreba, kasno popodne odletio do – Grobnika, u Rijeci javio je tportal, a Zokija je, za svaki slučaj snimio čitatelj tportala.
Kao što je već poznato, premijer Zoran Milanović je jednom koristio i službeni vladin zrakoplov, kojeg je s puta u Sarajevo, umjesto u Zagreb, „skrenuo“ na Krk. O tome je tada pisao dnevni list 24 sata, a iz Vlade RH, je poslat demantij da prvi ministar nije bio u privatnom posjetu.
Na grobničkom aerodromu Milanovića je u petak u kasnim popodnevnim satima dočekao službeni automobil s pratnjom te se on odmah poslije slijetanja uputio u nepoznatom pravcu. Kako javlja čitatelj tportala, automobil s vozačem i pripadnicima osiguranja u civilnim odijelima čekao je na dolazak premijera oko dva sata. To govori da je dolazak premijera bio najavljen, da ga se očekivalo u Rijeci, a karakter dolaska u grad na Rječini najvjerojatnije opet nije bio služben.
Na upit tportala o tome što je premijer radio na Grobniku, iz Vlade je izostalo pojašnjenje, unatoč tome što su telefonski, SMS-om i putem elektroničke pošte slali upit glasnogovorniku Vlade RH, piše i portal Direktno.hr.
Tome bih imao za dodati da je premijer Zoran Milanović prošle godine ljetovao u bivšoj vili zloglasnog Aleksandra Rankovića, koja je na Biviju, na pola puta između Rijeke i Opatije. Tada je bio u društvu svoje supruge Sanje Milanović-Musić, ali s njom nije provodio svo vrijeme. Javna je tajna u Rijeci da premijer u ovom gradu ima svoju veliku obožavateljicu, koju neki zovu i njegovom draganom.
To ništa ne bi bilo sporno. Privatni život je privatni život. Tako je i premijeru Zoranu Milanoviću „dopušteno“ da ima ljubavnicu, pa neka je ona, možda, i u Rijeci, ali je nedopustivo da koristi najprije vladin zrakoplov, pa policijski helikopter da bi ju posjetio, zato jer sve to plaćamo mi, porezni obveznici. Premijeru Milanoviću, ljubujte o vlastiti trošak,
G. Kravar
