Jurkas: Anthrax, pedesetak bombi na Markov trgu je “riječokaz”

ISPRAVAK NETOČNIH NAVODA ILI ODGOVOR NA OBJAVLJENI ČLANAK.

1. Novinar imputira iznošenje vrijednosnih stavova temeljem krivog i namjerno izvrnutog prenošenja rečenica stavljenih u navodne znakove pritom netočno implicirajući da se radi o mojim tvrdnjama i mom upravnom govoru što NE odgovara istini. Dakle, Jurkas NIJE iznio svoj mrzilački stav prema braniteljima prosvjednicima ni ostale dijelove konstrukcije novinara.

Facebook status “Alo Bing, može dostava tri tone anthraxa i jedno pedesetak bombi na Markov trg. aktivirati i ostaviti tamo u crkvi, platit će onaj simpatični sjedokosi deform u kolicima. Cijena prava sitnica. Šifra: Kajzer Soze” izokrenut je i kroz pogrešnu interpretaciju Vašeg novnara netočno pretvoren u moj upravni govor što ne odgovara istini. Radi se “riječokazu” (vrsti igrane drame, poput igrokaza) koja se prakticira u karikiranim, humorom prepletenim komedijama, patentirana je u iseljeničkim kolonijama zemalja Latinske Amerike, a odatle prensena dalje svijetom. U civiliziranim narodima usvojena uz bok pripadnom tzv. “narodnom humoru”. Također, parafraza je direktna referenca i poveznica na događaje i likove iz popularnog strip romana “Alan Ford” za kojeg ne čudi da Vaš novinar nije povezao obzirom da se radi o glasovitom naslovu rečenice Sira Olivera kojom dotični naručuje od famoznog i nepostojećeg Binga neke razne narudžbe i usluge u hitnim situacijama, dok je simpatični sjedokosi deform jasna aluzija na Broja Jedan, jednog od glavnih karaktera Alana Forda, te na glavnog junaka, negativca iz sjajnog krimića “Privedite osumnjičene”/Usual Suspects. U situaciji u kojoj storyteller objašnjava vic slušatelju uvijek se dobije nova dimenzija humora tako i ovom prilikom obzirom da smo već samim člankom Vašeg novinara zagazili na teren teatra apsurda, tako je i nastavak u tom tonu. Razumijem i čini me sretnim da Vam nije smiješna ista vrsta humora kao i meni i da Vas ne oduševljava škola humora od Monty Pythons Flying Circusa, South Parka, Jackassa i sličnih anarhičnih formi humora koje ne poznaju tabue ni zaštićene “svete krave” (lijepo Vas molim pokušajte se suspregnuti od daljnjih tumačenja ili imputiranja ne bi li pokušali ove navodnike dovoditi u analogiju s bilo čime, samo se Ivica iz vica dosjetio da su u Indiji krave zaštićene životinje, a Indija je daleko i lijepa je to zemlja puna suprotnosti). No to doista nema nikakve veze s govorom mržnje. Dapače. Cijelim vijekom svog djelovanja u bilo kojem segmentu pop kulture upravo je sve usmjereno kontra govora mržnje, huškanja, a kamoli pozivanja na nasilje. Tako da dozvoljavam da postoje ljudi koji se neće smijati istim šalama ali sama činjenica da ne dijelimo niti njegujemo istu vrstu humora malo je pretjerano biti dovoljnim razlogom za pozive na linč i ostale konstrukcije koje je Vaš novinar nakitio trudeći se u jednoj manje ili više crnoj strip zajebanciji prepoznati urotu kontra dijela branitelja pozive na realno nasilje, bojne otrove ili bombardiranje.

Da nije tužno bilo bi smiješno. Ali ponovit ću. NIJE GOVOR MRŽNJE. ŠALA JE. NEKOM SMIJEŠNA, NEKOME NE. NIKAKO UVREDA. NITI POZIV NA NASILJE. Podcrtao bih i crvenom bojom ali sufliraju mi da ta boja nije omiljena u redakciji, pa neka ostane na CAPS LOCK pokušaju rastumačenja prave namjere.

2. Druga objava: “Dosadno brate u Rvackoj, dvajs godina nije bilo rata, daj da se koljemo i ubijamo malo opet. Koja puškuračka žgadija jebote zieg heil Monty Python državi” je također preformulirana i naslovljena intervencijom Vašeg novinara kao moj upravni govor te netočno implicirala da se pridjev odnosi na branitelje što apsolutno nije točno niti ima veze s namjerom potpisnika redaka. Komentar se odnosio na generalnu populaciju i zatečeno stanje društva u kojem se netolerancija poput ove interpretirane u odnosnom mediju postavlja kao pravilo a ne iznimka, premda bi u svakom zdravom demokratskom društvu trebalo biti dozvoljeno izjasniti svoje stavove ako oni pritom ne ugrožavaju tuđe. Ovim statusom sam samo zajedljivo komentirao činjenicu da Hrvatima ne treba neprijatelja jer su sami sebi najbolji neprijatelji i ako ih nema izvana oni će načeti, izmisliti, konstruirati najraznije vrste unutarnjih podjela i svađa te naći načina za mržnju prije nego za konstruktivni i otvoreni dijalog, čemu članci poput Vašeg pridonose svim srcem. Au contraire, tim sam stausom samo htio ilustrirati nezadovoljstvo činjenicom da se ljudi ne mogu u normalnoj komunikaciji razgovorom, suživotom s različitim mišljenjima, dogovoriti da i jednima i drugima bude udovoljeno ne bi li svoje možebitne frustracije od Darwina, Freuda i ostalih teoretičara biologije, psihologije i bihejviorizma uspješno zakočili prije eskaliraju u vidu novih sukoba bilo verbalne bilo fizičke naravi. Ne bih dalje upadao u zamku plastičnog objašnjavanja o differentii specifici vezanoj za apsurd krivih analogija novinara ali recimo samo da mi se čini da je Vaš novinar djelovao kao što bi ja izgubljeno djelovao da Vaš medij HOP.hr cijelo vrijeme oslovljavam s Pop.hr ili Flop.hr Govno.hr, što naravno ni u primisli ne bih napravio jer nemam dioptriju i jasno pri danjem svjetlu i umjetnoj rasvjeti vidim da je ime Vašeg medija HOP.hr.

Kako bi u skladu pomirljivog duha što zornije ilustrirao svoju tezu da humor nije govor mržnje i CAPS LOCK PONOVLJENO HUMOR NIJE GOVOR MRŽNJE SAMO JE MANJE ILI VIŠE SMIJEŠAN bio sam slobodan napisati pjesmicu i posvetiti je svima ljudima dobre volje u redakciji Vašeg medija i šire i nadam se da ćete je razumjeti u pravom smislu te riječi i bez krivih interpretacija.

O Vašoj interpretaciji mogućnosti rada na HTV-u u Dječjem programu, smijeh je bio i ostao jedina reakcija, kao i upotreba fotografija oblačenja za jednu dječju predstavu i stavljanja ih u krivi kontekst.

Zahvaljujem unaprijed na primanju informacije i na objavi iste.

Anđelo Jurkas

Vezani članci

Procijenite sami tko je izgubljen u ovoj priči, HOP.hr,  Jurkas ili Alan Ford i koliko je ukusna zajebancija na račun ljudi u kolicima…

uredništvo HOP.hr