Dvostrukim političkim igrama Srbije došao je kraj. Srbija je nekoliko godina igrala politički na dva razboja, izigravajući paralelno vođenje, tobože, balansirane politike spram EU i SAD na Zapadu, odnosno prema Rusiji na Istoku. Sad se nakon ruskog veta na britansku Rezoluciju o Srebrenici u Vijeću sigurnosti UN-a, vrlo brzo odigrao kompletan rasplet, samo loše prikrivanih srpsko – ruskih uzajamnih pomaganja. Srbija je na parlamentarnoj Skupštini OEBS-a bila uzdržana od glasovanja za Rezoluciju osude nastavka vojne akcije Rusije u Ukrajini. Tu je Rezoluciju podnijela Kanada i ona je usvojena sa 96 glasova za, 7 protiv uz 32 uzdržanih, među kojima se našla i Srbija. Time je srbijansko političko vodstvo na brzometno uzvratilo Rusiji dug za nedavni ruski veto o Srebrenici i tim potezom srbijanski politički čelnici svima u svijetu su jasno stavili do znanja da su svoju višegodišnju igru zavaravanja Europske Unije i SAD priveli kraju. Oni su se definitivno svrstali u političkom smislu uz Putinovu Rusiju. To je od političara zločinačke prošlosti poput Nikolića, Vučića, Dačića i njihovih političkih satelita u Srbiji i bilo za očekivati. Samo je bilo pitanje trenutka kada će se to konačno javno manifestirati.Kao i obično, Srbi pronalaze alibije za svoje postupke, te objašnjavaju kako su među uzdržanim zemljama tijekom glasovanja bile i Švicarska i Italija, a Francuska nije uopće glasovala. Napominju i činjenicu da su zbog nedolaska kompletnog ruskog izaslanstva prosvjedovali i Nijemci, Švicarci, Francuzi, Talijani… Ali, Finska kao organizator skupa, na kojem se proslavila i četrdeseta obljetnica od osnutka OEBS-a, imala je diskreciono pravo da uskrati pristup ruskim parlamentarcima, koji su radi svojih političkih stajališta na crnoj listi zemalja EU i imaju zabranu ulaska u zemlje EU i SAD. Na toj listi je i ime predsjednika ruske Dume Narišikina. Njihov izostanak nikako ne umanjuje značaj usvojene Rezolucije, kojom se Rusija poziva da prestane sa opskrbom i isporukom teškog naoružanja i municije pobunjenim ruskim snagama i plaćenicima na istoku Ukrajine, kao i da zaustavi davanje bilo kakve vojne, financijske ili logističke potpore ilegalnim naoružanim skupinama, posebice u regionu Donjecka i Luganska. Nedvojbeno je da su Rusi svojom agresivnom politikom i vojnom invazijom na Ukrajinu sami sebe izopćili iz normalnih tokova europske politike, a očito je iz dana u dan da takvim ponašanjem daju negativan primjer svom slijepom slijedniku na Balkanu Srbiji.Malo tko može povjerovati da će Rusija Vladimira Putina, lidera imperijalnih i kolonijalističkih pobuda, poštivati deklarativno usvojene odredbe sporazuma iz Minska 2014. i paketa mjera za provedbu sporazuma iz 2015. godine. Još manje ima izgleda da militantna Rusija kani izvesti bilo kakvu akciju smirivanja pobunjenih proruskih snaga na istoku Ukrajine. Jer, te odmetnike je sama i nahuškala i mobilizirala u rat protiv njihove matične zemlje Ukrajine i samo je veća i jača vojna sila može u tome osujetiti. Takve konkretne sile još nema na obzorju i zato se Rusi kao i njihovi učenici Srbi u takvim situacijama snalaze kao ribe u vodi.
Ovakav razvoj događaja na svjetskoj sceni potpuno ide na ruku Hrvatskoj. Najnovijim glasovanjima o dvije različite rezolucije i Rusija i Srbija su najzad skinule maske i njihovom je maskenbalu došao kraj. Srbija i nakon političkog posjeta Angele Merkel i formalnih blagoglagoljivih izjava političara iz Srbije i Njemačke o visokom stupnju međusobnog razumijevanja dvije zemlje, na planu otvaranja početnih poglavlja u pregovorima o pristupanju EU nije učinila ništa. Ne samo da opstruira svaku vrstu pregovora sa Kosovom kojeg i dalje u inat cijelome svijetu i u inat zdravome razumu, tretira kao dio svoga teritorija, nego još više kaska i po pitanjima vezanim za reformu pravosuđa. To se odnosi na poglavlja 23 i 24 u sklopu pregovora Srbije i EU. Srpsko sudstvo i tužiteljstvo je odavno korumpirano i ispolitizirano utjecajima političkih moćnika koji kao i u komunistička vremena donose odluke umjesto imenovanih sudaca i prije toga i podižu snagom svoje svemoći optužnice umjesto tužitelja. Doda li se tome i isprepletenost policije sa mafijaškim i kriminalnim strukturama koje postoje kao sastavni dio zvanične policije, jasno je da je Srbija i u ovom domenu kosmički daleko od bilo kakvih civilizacijskih standarda. Njoj su neophodne i ozbiljne i temeljite reforme i u oblasti zdravstva i obrazovanja, koji, također, drastično odstupaju od europskih normi. Ne zna se da li je katastrofalnije stanje u korumpiranom obrazovanju gdje aktualni predsjednik države Tomislav Nikolić bez ikakve sramote na privatnome Fakultetu za emnadžement u Novom Sadu kupuje univerzitetsku diplomu i zvanje akademskog građanina,premda nije položio niti jedan ispit,ili je to kriminalno stanje u oblasti zdravstva. Dešava se u Srbiji da u sprezi združenog djelovanja suda, tužiteljstva, policije i zdravstva, nekog politički nepoćudnog građanina sudski vještak neuropsihijatar može proglasiti ludim i nanormalnim i sud ga na temelju toga “nalaza” šalje u ludnicu. Još dalekih osamdesetih godina prošlog stoljeća u beogradskoj neuropsihijatrijskoj bolnici “Laza Lazarević” ( pandan “Vrapču” u Zagrebu), Srbi su među psihički poremećenim ljudima punih osam godina držali Hrvata Vjekoslava Naglića. Bio je žrtva jugosrpske političke odmazde i potpuno zdrav i prav proglašen ludim i neuračunljivim. Za svoje muke i patnje za osam godina provedenih među istinskim duševnim bolesnicima od tadašnje države Jugoslavije nikada nije dobio novčanu nadoknadu koja bi normalno slijedila u svakoj iole pravno uređenoj zemlji. U Srbiji postoji stoljetna tradicija ovakvih kažnjavanja nevinih i nedužnih ljudi. Još je jugoslavenski kralj Aleksandar Karađorđević početkom dvadesetih godina prošlog stoljeća rođenog brata Đorđa uz pomoć potplaćenih liječnika proglasio ludim i prislino ga hospitalizirao u ludnicu u Nišu. Sve to je učinio da bi starijega brata spriječio da kao najstariji dođe umjesto njega na kraljevski tron. Dakle, Karađorđeviću ni rođeni brat nije bio svetinja, a srbijanski su liječnici, bez stida i u ta davna vremena, kao i sad kršili položenu Hipokratovu zakletvu. Stavljali su se kao liječnici u službu dnevnopolitičkih interesa političkih moćnika.
U drugoj varijanti obračuna sa neistomišljenicima policija politički nepodobnog čovjeka može bez razloga strpati u zatvor. Takvim ljudima je teško izaći, bilo iz zatvora, bilo iz ludnice, jer su označeni kao neprijatelji države koja se nad njima može nekažnjeno iživljavati. Takvi su ljudi izvan zakona, kao zvjeri na odstrijelu. Ni brojni dopisi i upozorenja Interpola na adresu srpske policije, niti svjetske zdravstvene organizacije na adresu srpske liječničke komore da će zbog ovakvih slučajeva biti isključeni iz svjetske organizacije policije, odnosno zdravstva, nisu urodili plodom. Srbija se i po tom pitanju, kao i po ostalim pitanjima poštivanja temljnih ljudskih prava, oglušuje o apele civiliziranog svijeta. Nedavni slučaj Hrvata Veljka Marića koga su Srbi protupravno držali u zatvoru na temelju samoproglašenoga srpskoga “univerzalnog” zakona o suđenju za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji, samo je najpoznatiji primjer. Istu torturu u srpskom zatvoru prošao je i tuzlanski Hrvat Ilija Jurišić, optužen od strane Srbije za sudjelovanje u napadu kolone vojnika JNA u Tuzli, poznat pod nazivom “Tuzlanska kolona.” I njega su, tek na urgiranja Vlade u Sarajevu, Srbi jedva pustili iz zatvora, baš kao i Veljka Marića. Glume “mali Haag” na cjelokupnom prostoru bivše države i rade isto ono što radi i njihov idol Vladimir Putin u odnosu na zemlje u okruženju Rusije iz sastava bivšeg SSSR-a. Srodne imperijalističke duše su našle jedna drugu i zato se tako dobro razumiju. U konačnici za Hrvatsku je ovo definitivno određenje i svrstavanje Srbije uz Rusiju, možda i idealno rješenje. Sad su sve srpske karte bačene na stol, baš kao u kartaroškoj igri zvanoj “remi.” Srbija se morala otvoriti i pred očima svijeta se javno deklarirati da je isključivo ruski igrač na Balkanu. Nasuprot tome, Hrvatska je već dvije godine članice EU I NATO pakta, a to su od srpskih susjeda i Mađarska, Rumunjska, Bugarska i Grčka. Uz to, Makedonija i Kosovo odavno imaju instalirane NATO baze, Albanija i Crna Gora su zbog ulaza na Otrantska vrata u Jadranu strateški interes EU I NATO alijanse, jednako kao i Bosna i Hercegovina. U takvim uvjetima proruska balkanska kolonija Srbija bila bi samo pusti otok u totalnom EU i NATO okruženju, lišen bilo kakve realne mogućnosti da u budućnosti ugrožava bilo koga susjeda kao što je to ranijih desetljeća bio slučaj. Razvidno je da Srbija u dogledno vrijeme sigurno neće postati članom, niti EU, niti NATO pakta, iz već gore potanko opisanih razloga. ne ispunjava niti jedan uvjet pristupanja, ali što je još očiglednije ona i ne kani popraviti stanje u svojim pobrojanim institucijama kao što su sudstvo, tužiteljstvo, policija i zdravstvo.Sebe je Srbija izolirala i kaznila vlastitim postupcima kao i mnogo puta svih prethodnih godina.
Dragan Ilić
dopisnik iz Beograda
