U ovo doba oštrenja jezičnih alata, otvorenog medijskog rata koji se praši na sve strane, svrstavanja u „ove ili one“ izuzetno je važno obratiti pažnju na jezik kojeg tzv. novinari upotrebljavaju. Ne mislim naravno na književne uratke vrijednog političkog i domoljubnog promišljanja pozitivnog predznaka koje književno predvodi Hrvoje Hitrec, nego na samo dno piskaranja u „vulgaris stilu“, kao na Borisa Dežulovića i vječno ogorčenog profesionalnog psovača Gordana Stojića.
Ovom prilikom se ispričavam čitateljstvu što uopće u jednoj rečenici spominjem uvaženog Hitreca s ove druge dvije novinarske protuhe. Sudeći po novinarstvu i kolumnama, ne postoje „lijevi i desni“, nego oni pozitivnog predznaka i oni negativnog – u smislu pisanja, ljudskosti, civilizacijskog nivoa i svega ostaloga, uključujući i poštovanje prema svemu hrvatskom. Na dnu onih s predznakom minus nalazi se analno, fekalno, ušljivi Dežulović kojemu su i neke kolumne naslovljene s namjerom da nekome gurne nešto u analni otvor, čije kolumne su napučene „gnjidama“, ukrašene brojnim uličnim glagolima snošaja, u kojima se počesto proziva „desničarska stoka“ te bijesno zajapureni Gordan Stojić koji bi (da nije kronična kukavica) najradije opalio artiljerijsku paljbu po svemu što ima veze sa Hrvatima i zakonom te prouzročio neki novi pokolj, kao da nam genocida nad ovim narodom nije bilo za sva vremena dosta. To ogorčeno piskaralo je našlo portal stvarnost.hr, živozidaško internetsko glasilo preko kojega redovno ispušta svoje otrovne plinove u javnost.
Radi li se u slučaju Gordana Stojića o psihički labilnoj ili čak poprilično bolesnoj osobi? Po njegovim vlastitim komentarima sudeći – da. Stojić je kratkog fitilja, izuzetno prljavog i poganog jezika kojim ne štedi opaliti po svakome tko mu se nađe na putu. Opsjednut je ustašama u zemlji u kojoj ih nema, u istoj mjeri kao i Josipović. Za razliku od biranih riječi dvostrukog profesora, bivšeg predsjednika, ovaj ne bira uvrede ni izraze, fekalne, analne ili snošajne – kojima će zasuti svakog tko mu se suprotstavi. Narodski bi se reklo da mu nedostaje aktivnosti u krevetu, ili da je u nekim područjima „kratak“, da se pristojno izrazim. Zbog čega se ovakvi novinarski izrodi kao Dežulović i Stojić toleriraju u tisku i na internetu, zbog čega takovi prostaci uopće smiju unerediti javni medijski prostor svojim verbalnim fekalijama? To je već pitanje koje treba postaviti novinarskom društvu i pravnim institucijama Hrvatske, ali pretpostavljam da im se pod izlikom demokracije i tolerancije dopušta javno obavljanje velike nužde, koja bi trebala biti obavljena privatno, na nekom skrovitom mjestu, na wc-u npr., i iza koje bi oni sami vlastoručno trebali pustiti vodu, a ne širiti smrad svog verbalnog proljeva svima nama na internetu ili nedajbože na nekoj regionalnoj televiziji.
Pročitajte komentare koje Stojić piše na stranicama Živog zida, ispod svog vlastitog teksta, pa pustite vodu za njim. Kolektivno i konačno. U tom smislu molim da se shvati i ovaj moj tekst – kao higijenski naputak za one koji ubuduće naiđu na njegove novinarske proljeve.
Ingrid Runtić
