Prenosimo objavu i stručno objašnjenje sa stranice hrvatskih vatrogasaca zbog čega je odbijena ruska pomoć u gašenju požara na Pelješcu i Korčuli. Pitanje o tome zašto naša Vlada nije zatražila pomoć od zemalja EU čija smo i mi članica ostaje još uvijek otvoreno. Također, uzevši u obzir sve specifičnosti terena pri gašenju ove vatrene stihije koja se produžila na čitavih tjedan dana i koja je progurala stotine hektara maslinika, vinove loze i šuma, smatramo da je u svakom slučaju bilo ekonomski i gospodarski nepromišljeno i štetno po Hrvatsku ne zatražiti zračnu podršku EU zemalja u bržem gašenju ovog požara ogromnih razmjera. Zahvaljujemo na hrabrosti, požrtvovnosti, izdržljivosti i stručnosti naših vatrogasaca, pilota, volontera i mještana ugroženih područja koji su zajedničkim snagama ipak pobijedili vatrenu stihiju!
„Šta nam nude Rusi?
Zadnjih dana čitan po novinama i internetu kako je Rusija ponudila pomoć hrvatskoj u gašenju ovih požara u priobalju i kako je hrvatska tu pomoć odbila. Raznih komentara je bilo da smo Američki pijuni, da ne smimo zbog EU, da nam je ponos prejak, da ovo da ono.. a u stvari istina je sasvim drugačija i to je jako teško pronaći u komentarima dakle Rusija nam je ponudila dva zrakoplova na raspolaganje Il-76 i Be-200, ali prvo da se vratimo na zračne snage koje su u sastavu RH, dakle u zračnoj luci Zemunik nalazi se 6 kanadera tipa CL-415 koji svojim glisiranjem na vodi mogu skupiti maksimalnu količinu vode od 6400l, brzinom 100-150km/h s visine i manje od 20m (poznavajući naše pilote znalo je biti i manjih visina) oni izbacuju vodu na požar i vodu mogu izbaciti odjednon ili dvaput, 5 air tractora i 2 helikoptera.
Iljušin Il-76 je zrakoplov koji virovali ili ne prima 42 000L vode zvuči fantastično, ALI taj zrakoplov ne može glisirati već vodu mora dobiti u nekoj od zračnih luka, prilikom izbacivanja vode leti brzinom 240-400km/h i izbacuje je s visine 80-200m (?!) s obzirom na naš krajolik na mnogo brda ta visina bi vjj bila i veća s obzirom da naši požari ne rade pravilne oblike već stvaraju mnogo džepova velike (ogromne) količine te vode bi bile beskorisne a dio te vode se pretvara i u vodenu maglu jer je bačen s velike visine. Dakle za jednu bombu Iljušina potrebno je 7 kruženja naših CL-415 šta zvuči strahovito puno, ali dok Iljušin sleti dok se napuni dok opet uzleti i dođe do požara to je jako jako malo.
Beriev 200 zrakoplov koji prima 12 000L vode i koji ju može uzimati glisiranjem za razliku od Iljušina, ali slične minuse ima mnogo je veći od CL-415 mnogo je teže manevrirati na malim prostorima u klancu, veliki je trošak njegovo održavanje i također kao i Iljušin vodu izbacuje s velikih visina i pri velikim brzinama. Jedina prednost Berieva je što vodenu bombu može podijeliti u 2-8 dijelova.
Uz sve ovo nismo napomenuli da ti avioni ne bi došli besplatno te da bi ta akcija gašenja Hrvatsku ionako slabu košaricu uvelike ispraznila. G.B.“
Izvor: stranica Vatrogasci / Croatian Firefighters
Pripremila: Ingrid Runtić
