Hrvatski pisac poznat po komentaru u svezi cirkusa policije na Markovu trgu, što ovim putem ponavljamo, obrušio se na proslavu Oluje. Dok Frljić frlji po HNK Rijeka sa svojom proslavom traktorijade, Jurkas tumači o nekakvom moljenju, neke druge Hrvatske u svezi proslave oluje… uostalom pročitajte sami što bi nam trebalo činiti …
“Alo Bing, može dostava tri tone anthraxa i jedno pedesetak bombi na Markov trg, aktivirati i ostaviti tamo u crkvi platit će onaj simpatični sjedokosi deform u kolicima. Cijena, prava sitnica. Šifra: Kajzer Soze”.
Dosadno brate u Rvackoj, dvajs godina nije bilo rata, daj da se koljemo i ubijamo malo opet. Koja puškuračka žgadija jebote zieg heil Monty Python državi.
“Ta tiha podjela Rvacke i Hrvatske zapravo nikad nije bila uočljivija i vidljivija. Postoje dvije države zapravo. Jedna koja se fascinira, slavi i paradira u vojnim odorama, zelenim džipovima i tenkićima (inače, psiholozi, seksolozi i bihejvioristi imaju neke sasma zgodne i prigodne ilustrativne teze o povezanosti ljudi koji drkaju na oružje i vojsku s dužinom točnije kratkoćom kurčića) slaveći dvije dekade slobode, vojne akcije, abla dabla, da, da povijesti, tradicija, ponos, thisthat od zapravo tužnog perioda povijesti zemlje koja je morala ratovati za slobodu i čiji su ljudi morali ginuti za nečije tuđe telefonske razgovore “da bismo mi danas jelte mogli uživati u pisanju statusa na internetu između ostalog”. I druga koja tiho moli da prođe oluja u životu najvećeg poete (neću reći pjesnika jer bi mi i sam oponirao pritom tituliranju kako više puta i jest) ovih prostora, kojima je stalo da Arsen ne zgasne još i pogurne još malo svog tihog obrta. I da produži bar još neko vrijeme, iluziju vremena i vrijednosti u kojem je on bio i ostao živućom metaforom za ljubav, humor, nježnost, neke pozitivne i načelno trajnije i vrijednije ljudske emocije. Dijametralno oprečne od onih koje se asociraju uz puške, tenkove, vozila, ratove.
Ne bi zvučao šezdesetosmaški i te peace, love parole ionako su jibberish. Ali jučer prolazim preusmjerenim glavnim gradom, vozim u koloni polako, gledam u smjeru tih pokaznih vježbi i nije mi jasno što je za slaviti. Bit će da nešto bitno propuštam. Ne bi li bilo ljepše da nikad nije bilo potrebe sjećati se godina kad je bilo tko morao ginuti i rješavati državno granične probleme ratovanjem. I dođem doma i pustim “Amigo” Arsena Dedića. Pa “Kuću pored mora”, pa “Sve što znaš o meni”, pa Ujevićev uglazbljen “Odlazak” i nastavim do poslije ponoći samovati uz njegovu malu noćnu muziku. I svakim stihom, svakim taktom, svakom pjesmom, jako mi je jasno, sve mi je jasno što je i tko je tu za slaviti. I trajati. I trajati. I sjećati se.”-napisao na svome facebook profilu.
Primijetiti se može iz teksta da oni skloni proslavi Oluje paradom su Rvacka, a oni koji su protiv, ti su Hrvatska. Priča o podjelama zemlje, a sam dijeli građane i stavove na dobre i loše. Njegov stav je dobar i “hrvatski”.
hop-portal.com
